Stefan i ja spavali smo u jednom, a Ana i Petra u drugom šatoru, premda nam takav raspored ni najmanje nije odgovarao. Kroz platno šatora gledali smo obrise njihovih tijela prije no su ugasile svjetla. U jednom je trenutku Petra, tj. njena sjena, otkopčala grudnjak, a velike grudi nesputano su poletjele u zagrljaj slobode. U mom šatoru Stefanu su smrdjele noge…
Njec Hranjec čita Zagorku
Nisam mu mogao reći da mu smrde noge jer ih ionako nema gdje sada
oprati, uostalom on je jedan od onih ljudi kojima se noge pojačano
znoje, genetika i šta se tu može ali taj smrad nije bio s ovoga svijeta.
Stefan i ja smo šutjeli u svom šatoru, on što mu je bilo neugodno a ja
što sam štedio dah…
-Stefane, prošaptao sam, jesi li žedan?
-Nisam žedan, što te sad briga jesam li ja žedan? Imaš tu 15 litara vode pa pij, pusti me da spavam.
-Ma znam ali nekako svaki put kad sam na kampiranju fora mi je piti
tekućicu iz izvora i to, ono divljina stil. Vidio sam prije tamo gdje
smo parkirali jedan mali potok. Ono mali ali opet ok. ako je netko žedan
ili ako se netko želi oprati.
-Ono nije potok nego lokva mutne vode Joško, aj šuti i spavaj.-Odbrusio mi je Stefan.
-Dat ću ti 100 kuna ako odeš tamo i opereš noge!
-Hmm, rekao je Stefan, 150, onaj sendvič od tune i idem.
-Nema šanse da ti dam sendvič od tune, operi svoje jebene noge čovječe!
-Sendvič od tune ili ostajem u šatoru dok mi se ne ispune uvjeti!
***
Noć je klizila a smrad iz našeg šatora na daleko se širio. Bio je to smrad izdaje, neprincipijelne ucjene i Stefanovih nogu. Njemu je mater pripremila valjda dvadeset sendviča, a ja sam imao samo tri i on je to znao! Ne razumijem kakvi su to ljudi koji imaju srca ovako bestijalno ucjenjivati one koje imaju manje od njih, ali ako išta ne razumijem to je kako nekome mogu ovoliko smrdjeti noge? Mislim Stefan uopće nema neku veliku nogu. Jedno 40 i to sam natego brojku ali smrde k’o da su noge od Dine Rađe koje su upale u šaht od kanalizacije u romskom naselju.
Ipak odlučio sam da nema pregovaranja s ucjeniteljima! Zamislite da sad popustim Stefanu koji me ucijenjene zbog svog problema s nogama, s kojim zaista suosjećam i sve, ali zašto ja zbog toga moram ispaštati? Uostalom što bi ga spriječilo da taj svoj hendikep ne iskoristi svaki put kada se nađe s nekim u šatoru? To bi tako mogli trajati u vječnost.
-Čuješ li i ti ovo?-Upitao me u neko doba noći Stefan.
-Ako misliš na tvoje noge čujem…
-Ma ne, neka je životinja vani, čuješ li da se nešto kao tiho glasa?
-Možda je neki medvjed došo da te zamoli da opereš jebene noge.
-Samo se ti zajebaji ali nešto je vani!
-Ne vjerujem da je itko lud da se približi.
-Gledao sam neku emisiju o kamperima koje je nešto izvuklo iz šatora,
ono nikad ih više nisu vidjeli, tražili su ih i s psima danima ali ih
nikad više nisu pronašli. – Rekao je uznemireni Stefan.
– Jebeno stari, ono ako se tebi to dogodi i nema smisla angažirati
pse. Čim bi njušili tvoj trag zatrčala bi se u suprotnom smjeru i bacili
pod auto.
-Prekini me vrijeđati! E baš sam mislio oprat noge ali sad sigurno neću jer ti ne poštuješ moj dignitet!
-A da ti dam svoj sendvič od tune onda bi ga kao poštovao? Malo ti je jači taj dignitet.
-Uzmi ili ostavi!
-To je jebena ucjena!
-Nije to je borba za dignitet!
***
Petra i Ana upalile su svijetlo u svom šatoru. Sigurno su i one nešto
čule. Ustao sam, uzeo svoj sendvič od tune i rekao Stefanu da ne mogu
spavati od smrada pa idem pogledati jesu li cure dobro. Znao sam da je
đubretu previše neugodno da takav ode do cura, pogotovo jer mu se Ana
sviđala… Došao sam do njihova šatora, a cure su ležale stisnute jedna
uz drugu. Petra se preplašena obgrlila rukama tako da je pritisla prsni
koš a grudi su joj izgledale čvršće nego ikada. Bio je to prizor od
kojeg bi inače podsvjesno počeo ubrzano disati, ali obzirom da je
Stefanov šator bio blizu nisam želio riskirati.
-Bok cure, hladno vam je?- Upitao sam muževnim glasom kojeg sam skinuo od Seana Connerya.
-Ne, čule smo nešto vani.
-Ne bojte se Stefan se pobrinuo da nam nitko ne priđe.- Rekao sam onim cool glasom.
-Hoćeš i ostati malo tu s nama? – Upitala me bujna Petra.
-Može, zašto ne, ovdje je svakako bolja atmosfera. – Rekao sam
aludirajući na atmosferu u smislu zraka, ali to ionako nitko nije
shvatio.
-A gdje je Stefan, on spava? – Pitala me tada Ana.
-Ma ne, on je ostao stražariti u svom šatoru.
-Kaj je stvarno nešto vani? – Pogledala me sada Petra preplašeno.
-Ma ne, ne, on unutra čuva svoj dignitet.
Pratite Lajk naš svakdašnji na Facebooku
