U škole kreće tisuću prvašića manje nego lani, zatvara se 14 područnih: ‘Nekada smo imali imali 40-50 učenika’
Početkom svake, pa tako i ove, aktualizira se tema koja možda najbolje ocrtava demografsku sliku i trendove u Hrvatskoj – broj učenika upisanih u prvi razred. Kako kažu iz Ministarstva, ove godine imat ćemo oko tisuću učenika manje u odnosu na prethodnu. To ujedno u nekim mjestima znači i zatvaranje područnih škola – ove godine ‘ključ u bravu’ stavlja njih 14.
Foto: Unsplash
Pad broja učenika upisanih u prve razrede nastavlja se i ove školske godine. Prema procjenama Ministarstva znanosti i obrazovanja prve će razrede osnovnih škola pohađati nešto manje od 36.000 učenika što je oko 1.000 manje u odnosu na prošlu školsku godinu. Točni podaci bit će dostupni kada škole upišu učenike u bazu e-matica, do 30. rujna.
Streloviti pad dogodio se 2017.
Kako je broj prvašića padao kroz godine, vidljivo je u Školskom e-Rudniku. Prošle školske godine bilo ih je 36.910, godinu ranije situacija je bila slična – imali smo tridesetak prvašića više. U 2019./20. u prve je razrede bilo upisano 38.619 učenika, a u godini prije 38.367. U 2017./18. prvi razred osnovne škole pohađalo je 39.692 učenika i to je bio drastičan pad u odnosu na godinu ranije, kada je u prvi osnovne upisano 42.217 djece.
Broj učenika prvih razreda osnovnih škola kroz godine|izvor: Školski e-Rudnik MZO-a
Ove godine zatvara se 14 područnih škola
Pad broja učenika ‘kumovao’ je činjenici da se ove godine zatvara čak 14 područnih škola. Najviše, njih tri, zatvorit će se u Vukovarsko-srijemskoj županiji, po dvije u Bjelovarsko-bilogorskoj i isto toliko njih u Zagrebačkoj županiji, a čitav popis možete vidjeti u tablici u nastavku.
Područne škole koje prestaju s radom u 2022./2023.|izvor: MZO
‘Nekada je te škola imala 40-50 učenika’
Jedna od škola koje stavljaju ‘ključ u bravu’ u ovoj školskoj godini je Područna škola Mikleuška. Ravnatelj matične, OŠ Stjepana Kefelje u Kutini, Ivica Petrović kaže nam da ga zatvaranje nije iznenadilo. Stava je da niti jedno zatvaranje područne škole ne može iznenaditi ravnatelja te škole.
– Svjedoci smo, bar mi koji imamo područne škole u manjim mjestima, silne depopulacije koja je toliko izražena da je u mom mandatu, a ravnatelj sam osam godina, druga naša područna škola izgubila polovicu učenika. Prije osam godina imali smo 80 učenika, a danas ih imamo samo 38. Mjesto Mikleuška je malo brdsko selo smješteno na obroncima Moslavačke gore. Depopulacija tog mjesta počela je prije 20-30 godina. Nekada je ta područna škola imala 40-50 učenika. Nastava je bila organizirana u četiri razredna odjela. Međutim kroz godine broj stanovnika sela naglo je padao. Mladi ljudi su iseljavali, broj djece se smanjivao, a zadnjih osam godina kako sam ja ravnatelj broj se kretao oko četiri – pet učenika u dva, a zatim i jednom kombiniranom odjelu, priča nam ravnatelj Petrović.
Prošle školske godine Područnu školu Mikleuška pohađalo je troje učenika, jedan trećaš i dva četvrtaša. Ove godine nisu upisali niti jedno dijete.
– Kako je selo malo pa poznajemo gotovo svakog stanovnika, nema naznaka da će u skorije vrijeme biti upisa u toj područnoj školi. Majka učenika koji je zadnji ostao, i trebao bi ove godine pohađati 4. razred, izrazila je želju da se njeno dijete vozi do druge područne škole Repušnica, kako ne bi ostalo samo s učiteljicom u školi. Isto takvo mišljenje iznijela je i stručna služba škole radi dobrobiti djeteta, njegove bolje socijalizacije i razvoja, priča nam ravnatelj.
Smatra da zatvaranje područne škole u ovako malom mjestu znači i da ono nema gotovo nikakvu budućnost. Iako je lijepo, živopisno i mirno selo, teško će, ocjenjuje Petrović, privući mlade ljude koji bi ondje zasnovali obitelj.
‘Već i prije vidjeli smo u kom će to smjeru ići’
Niti ravnatelj OŠ Milana Langa u Bregani Igor Matijašić nije iznenađen zatvaranjem njihove Područne škole Novo Selo.
– Bilo je u potpunosti očekivano. Dvije učenice, polaznice četvrtog razreda, odlaze u matičnu školu u Breganu, a djece za upis jednostavno nema. Već i prije vidjeli smo u kom će to smjeru ići tako da nije nikakvo iznenađenje. Žalosti samo činjenica da je škola prije nekoliko godina obnovljena, da se nalazi na prekrasnom mjestu, da su uvjeti za rad u razrednoj nastavi idealni jer je gotovo sljubljena s prirodom, ali…, veli ravnatelj Matijašić.
I u ovoj je školi iz godine u godinu broj učenika te škole bivao je sve manji.
– Najprije smo nastavu držali u jednom kombiniranom razrednom odjeljenju jer je bilo nekoliko učenika/učenica, no posljednjih godina škola je funkcionirala kao jedan razred u kojem su bile svega dvije učenice, kaže Matijašić.
Neki će učitelji morati potražiti novi posao
Zatvaranje područnih škola za neke učitelje znači i gubitak radnog mjesta. Matijašić ističe da je nova učiteljica razredne nastave bila svjesna da će tako biti još prilikom dolaska u njihovu školu i potpisivanja ugovora.
– Ona će, nažalost, potražiti posao u nekoj drugoj školi. Ostali učitelji koji su držali nastavu (vjeronauk, informatika, engleski jezik, njemački jezik) nisu izgubili mnogo sati i njihova satnica se ‘korigirala’ novim grupama/zaduženjima u novoj školskoj godini. Neki od njih rade i na dvije škole pa je bilo i lakše sve uskladiti, kaže Matijašić.
Učiteljica u PŠ Mikleuška s početka priče ipak neće biti tehnološki višak.
– Naime u PŠ Repušnica, učiteljica 4. razreda odlazi u mirovinu, te će biti raspoređena na upražnjeno radno mjesto. Drugih zaposlenika nije niti bilo, osim čistačice koja je dolazila povremeno iz matične škole kako bi očistila školu, kaže nam ravnatelj Petrović.
Kakva je budućnost područnih škola?
Tema koja se često pojavljuje u javnom prostoru ona je trebaju li uopće postojati područne škole. Argument ‘za’ je da su ipak važne, ako ne i ključne za život zajednice, dok bi protivnici njihova postojanja ističu onaj da bespotrebno stvaraju trošak u proračunu. Ravnatelj Petrović kaže da je pitanje o postojanju područnih škola krivo postavljena teza.
– Trebalo bi se zapitati što je bolje za djecu? Je li bolje za dijete da pohađa školu u svom selu, svojoj manjoj sredini, koja je toplija, bliža djetetu, izaziva manje šokove kada polazi u školu? Smatram da područne škole moraju opstati i imaju svoju pozitivnu funkciju u razvoju i obrazovanju djece. Ruralne zajednice često su čvršće povezane od urbanih područja i ljudi često masovno sudjeluju u lokalnim i školskim događajima. Za jedno selo škola je središte svega i nikako ne treba razmišljati o zatvaranju takvih škola sve dok ima djece, zaključuje ravnatelj Petrović.
Njegov kolega iz Bregane predviđa da smo na putu zatvaranja područnih škola.
– Vjerujem da će tako, nažalost, i biti. Troškovi su sve veći, netko će to jednostavno morati ‘presjeći’ i reći da svi učenici odlaze u matične škole, bez obzira koliko im teško bilo putovati. Naravno, to mora biti politička odluka, u tim mjestima su glasači i rijetki se žele zamjerati. Za sada se sve još uvijek kompenzira, no činjenica je da je djece sve manje, nedostaje učitelja pojedine struke te možda i nije sasvim pedagoški uputno da dijete bude u razredu samo ili samo s jednim prijateljem/prijateljicom. S druge strane, zatvaranjem škole, na neki način umire i samo mjesto, ali to je već tema za jedan podulji razgovor vezan uz brigu o malim sredinama, kaže Matijašić.
Ono što bi volio da se riješi u ovome trenutku, ističe, jest da odgovorni dugoročnu strategiju u kojoj će jasno biti naznačeno u kojem će se smjeru sve razvijati.
– Ovako se stvari rješavaju na godišnjoj bazi, kad dođu na ‘naplatu’. Ako se ide u smjeru zatvaranja škola, netko bi to trebao jasno reći da se svi pripreme te da se namjenska sredstva usmjere u matične škole. Ovako se stavljaju nove fasade, obnavljaju krovišta i učionice, mijenja namještaj u područnim školama, a onda jednostavno zatvaramo tu istu školu i dopuštamo da sve propada. Jesmo li doista toliko bogati da si to sve možemo priuštiti?, pita se Matijašić.
