U velikoj županiji preko 300 učenika nije naučilo plivati: S profesoricom razgovaramo o tom problemu
Sustavna obuka neplivača u Hrvatskoj je za učenike prekinuta 2010. godine, čime je odluka o tome hoće li djeca znati plivati dovedena u ruke lokalnih i regionalnih vlasti. Primjerice, u Osječko-baranjskoj županiji 333 učenika ove godine ostala su neplivači, dok su u Primorsko-goranskoj županiji svi drugaši uspješno svladali vještine plivanja. Dijana Zoretić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu objasnila nam je kako znanstvenici ističu da se ljudi ne utapaju prvenstveno jer ne znaju plivati, već zato što ne mogu doći do zraka. Broj unesrećenih, navela je, mogao bi se smanjiti uvođenjem obavezne poduke neplivača u primarnom obrazovanju.
Dajana Zoretić | foto: KIF Zagreb, Pexels
Hrvatsku je nedavno obišla vijest o 12-godišnjem dječaku koji se utopio na bazenima u Slavoniji, a Hrvatski crveni križ ususret Svjetskom danu prevencije utapanja 25. srpnja upozorio je kako u Hrvatskoj između 40 i 70 posto djece ne zna plivati. Objedinjene statistike, istaknuli su, nema, a obuka neplivača nije dio Državnog pedagoškog standarda od 2010. godine. Do tada su učenici drugih i trećih razreda osnovne škole prolazili takav program od 20 sati u skupinama od najviše 12 učenika.
– U Hrvatskoj godišnje u prosjeku od slučajnog utapanja i iznenadnih srčanih zastoja u vodi umre 85 ljudi. Utapanje je vodeći uzrok smrti kod djece u Hrvatskoj, odmah nakon prometnih nesreća, a jedan je i od pet glavnih razloga među nesretnim slučajevima u Hrvatskoj, istaknuli su iz Hrvatskog crvenog križa.
U Zagrebu se provjerava umijeće plivanje kod drugaša, Rijeka program plivanja ima već 16 godina
Provjerili smo kakva je situacija u većim hrvatskim gradovima i županijama oko obuke neplivača. Pitali smo ih koliko je učenika u ovoj školskoj godini kod njih bilo na obuci plivanja, koliko novaca za to izdvajaju i imaju li podatke koliko učenika i dalje ne zna plivati. Iz Grada Zagreba rekli su nam da se na početku svake školske godine provjerava umijeće plivanja učenika drugih razreda osnovnih škola te učenika trećih razreda koji prethodne godine nisu mogli pristupiti provjeri plivanja ili se uključiti u program. Oni koji ne zadovoljavaju razinu vještine plivanja uključuju se u poduku plivanja.
– Za učenike neplivače potom se tijekom školske godine organizira poduka plivanja u trajanju od 15 sati koju provode licencirani treneri plivanja. Program poduke plivanja za učenike osnovnih škola Grada Zagreba izvodi se na bazenima Sportskog parka ‘Mladost’, bazenu ‘Utrine’, bazenu ‘Jelkovec’ te bazenu Osnovne škole Marije Jurić Zagorke. Cijena poduke u trajanju od 15 sati iznosi 26,54 eura i te troškove u cijelosti snosi Grad Zagreb. Ove je školske godine provjeri plivanja pristupilo 4.483 učenika, a za učenike neplivače, njih 980, tijekom školske godine izvodio se program poduke plivanja, kazali su iz Grada Zagreba.
U Gradu Rijeci u protekloj školskoj godini u programu plivanja sudjelovalo je tisuću učenika drugih razreda, od čega 49 učenika s teškoćama. Za to je Grad osigurao u 2024. godini 10.600 eura, a njihov projekt ‘Rijeka pliva’ sufinanciralo je i Ministarstvo turizma i sporta iznosom od 17.850 eura. Svi učenici prolaze deset sati obuke plivanja, a za one koji ne savladaju vještinu plivanja organizira se besplatna obuka sve dok ne savladaju vještinu plivanja. Za učenike s teškoćama u razvoju organiziran je individualni i grupni način rada.
– Pored besplatne obuke u plivanju, polaznicima je osiguran i besplatni prijevoz. Program ‘Rijeka pliva’ odvija se u blok satovima tijekom školske godine nastavnim radnim danima. Treba naglasiti da projekt ‘Rijeka pliva’, osim same obuke u plivanju, obuhvaća upoznavanje polaznika s vodenim sportovima – skokovima u vodu, sinkro plivanjem, vaterpolom, kao i spašavanjem u vodi, važnosti utjecaja sporta na organizam te važnosti fer playa, ravnopravnosti spolova, nenasilja u sportu ali i problemu dopinga u sportu. Zahvaljujući projektu ‘Rijeka pliva’, Grad Rijeka već 16 godina kroz besplatnu obuku plivanja podiže razinu sigurnosti djece, a ujedno ih se potiče i na bavljenje vodenim sportovima, istaknuli su iz Grada Rijeke.
U Osječko-baranjskoj županiji 333 učenika ove godine ostali neplivači
Iz Primorsko-goranske županije odgovorili su nam da oni drugu godinu za redom provode projekt ‘Županijska škola plivanja’ za sve učenike drugih razreda osnovnih škola u suradnji sa Zajednicom sportova njihove županije. Obuka traje deset sati, kao blok sat jednom tjedno, a za učenike s teškoćama u razvoju organiziran je grupni i individualni način rada s dodatnim kineziologom. Naime, izvoditelji programa su kineziolozi i treneri plivanja.
– U 2024. godini projektom je obuhvaćeno ukupno 1150 učenika drugih razreda u 30 osnovnih škola. Svi učenici uključeni u projekt uspješno su savladali vještine plivanja. PGŽ je za provođenje ovog projekta u 2024. godini izdvojila sredstva u iznosu od 73.000 eura, a za sve polaznike provedba ove aktivnosti je besplatna, naveli su iz Primorsko-goranske županije.
Iz Osječko-baranjske županije rekli su da je njihov program obuke neplivača tijekom školske godine 2023./24. obuhvatio 2.639 učenika trećih, četvrtih i petih razreda osnovne škole. Od ukupnog broja učenika obuci je pristupilo 1.310 učenika od kojih je većina uspješno položila obuku dok je neplivača ostalo 333 učenika. Napomenuli su da program provode od 2009. godine za učenike petih razreda osnovnih škola, a da od 2005. Gradsko društvo Crvenog križa Osijek provodi poduku neplivača u Centru za edukaciju u Orahovici za učenike trećih i četvrtih razreda. U sve je uključen stručni kineziološki tim.
– Za sufinanciranje programa obuke neplivača na području Osječko-baranjske županije iz proračuna Osječko-baranjske županije u 2023. godini izdvojeno je 39.630 eura. Prepoznajući važnost sustavne i kontinuirane obuke neplivača Osječko-baranjska županija će i u budućnosti sufinancirati programe obuke neplivača, objasnili su iz Osječko-baranjske županije.
Profesorica KIF-a: ‘Znanstvenici ističu da se ljudi ne utapaju prvenstveno jer ne znaju plivati, već zato što ne mogu doći do zraka’
Dajana Zoretić, izvanredna profesorica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu koja se u svom radu bavi podukom neplivača djece i između ostalog predaje kolegije poput Metodike poučavanja plivanja ili Ronjenja na dah, navodi nam da bi poduka neplivača trebala biti obvezna za sve učenike osnovnih škola. Ističe da bi trebale postojati i edukacije za roditelje.
– Proučavanjem literature dolazimo do zaključka kako bi znanja o adekvatnom ponašanju u vodi, usvojenosti kompetencija kretanja u vodi te osnovno znanje o nepredvidivim situacijama poput spašavanja utopljenika, trebala bi biti dio školskog programa i različitih edukacijskih programa. Educiranje populacije o kretanju u vodenom mediju trebalo bi se organizirati od najranije dobi, zatim kroz sustav obrazovanja, ali i kroz odraslu dob. Time, kao i utjecajem javnih medija zasigurno bi se pridonijelo većoj osviještenosti populacije, a time i većoj prevenciji neželjenih ishoda prilikom aktivnosti u vodi, kazala je Zoretić za srednja.hr.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije, nastavila je, pokazuju da je utapanje treći po redu uzrok smrti u svijetu. Napominje i da treba razlikovati poduku neplivača od škole plivanja. U programu poduke neplivača djeca i odrasli uče se osnovama kretanja kroz vodu mentalnom prilagodbom.
– Mentalna prilagodba prije svega podrazumijeva ugodan boravak djeteta ili odrasle osobe u vodi, a osobito jer je riječ o vrlo drugačijem mediju u odnosu na kopno. U mentalnu prilagodbu spada najvažnija nastavna jedinica a to je kontrole disanja – odnosno kada i kako udišemo, a kada izdišemo u vodi i na koji način. Razlog tome što je voda od zraka gušća približno 780 puta. U istraživanjima svjetskih poznatih znanstvenika u navedenom području, 86 posto učitelja plivanja na svakom satu uvijek provodi vježbe za kontrolu disanja. Također ističu da se ljudi ne utapaju prvenstveno zbog toga jer ne znaju plivati već zato što ne mogu doći do zraka. Usko povezano s kontrolom disanja i zadržavanje daha je svladavanje kontrole i regulacije uzgona, pojasnila je Zoretić.
‘Istraživanja pokazuju da tečajevi poduke neplivača unaprjeđuju kompetenciju ronjenja, podvodnog plivanja, ispravnog disanja i vertikalnog održavanja na mjestu u vodi’
Osim pravilno naučenog disanja, nastavila je Zoretić, važno je naučiti plutanje na trbuhu i leđima. Nakon toga radi se na tome kako s položaja trbuha na vodi prijeći u položaj na leđima i obrnuto.
– Sustavni i opsežni pregled utapanja kod djece i mladih je ukazao na to da istraživanja pokazuju da tečajevi poduke neplivača unaprjeđuju kompetenciju ronjenja, podvodnog plivanja, ispravnog disanja i vertikalnog održavanja na mjestu u vodi. Nažalost zbog komercijalnih razloga i neadekvatnog znanja raznolikost programa poučavanja plivanja postaje sve veća. Uostalom, mišljenje koje su mnogi dijelili je bilo da je naučiti plivati sasvim jednostavno – svi znamo što to znači plivati ili biti sposoban plivati. Ali znamo li, pita se Zoretić.
Prema kriteriju usvojenosti znanja plivanja Hrvatske, dodala je Zoretić, ako je netko dobio diplomu da je plivač to znači da osoba mora ulaziti u duboku vodu skokom na glavu, iz klizanja na prsima prelazi u klizanje na leđima oko uzdužne osi tijela te prelazi u okomiti položaj, plivati 50 metara od čega 25 na prsima i 25 na leđima. Također, osoba se mora održavati u vodi u okomitom položaju samo rukama više od 10 sekundi, izroniti predmet s dna uronom na glavu, plivati 25 metara odjeven u majici kratkih rukava i kratkim hlačama.
– Dakle, kako bi dijete moglo biti polaznik škole plivanja i ako prije toga nije u mogućnosti samostalno se održavati na vodi i nije sigurno u vodi potrebno je proći program poduke neplivača obzirom kako sadržaji samog programa pripremaju djecu za učenje 4 plivačke tehnike: kraul, leđno, prsno i dupin s pripadajućim startovima i okretima svake tehnike u dubokoj vodi, zaključila je Zoretić.
A KAKO OBUKE NEPLIVAČA IZGLEDAJU U DRUGIM DRŽAVAMA?
Zoretić je navela da su norveške vlasti odredile da je plivanje i spašavanje iz vode obavezan dio obrazovnog sustava odnosno tjelesnog odgoja. U Australiji je program plivanja pokrenut 1982. godine te je od tada broj djece utopljenika smanjen za 75 posto.
– Francuske vlasti odlučile su da bi svako dijete moralo znati plivati. Ondje djecu upoznaju s vodom već u predškolskoj dobi. Svatko od njih treba imati pristup poduci plivanja, bez obzira mogu li to roditelji dijete odvesti do nje ili ne. Tijekom školske godine ponuđeno im je deset tečajeva plivanja. Ako su osobe dobro prilagođene na vodu te imaju osnovna znanja spašavanja, broj unesrećenih osoba bi se mogao smanjiti, a to bi se najvjerojatnije postiglo uvođenjem obavezne poduke neplivača u primarnom obrazovanju, navela je Zoretić.
