Učenica Ana dobila posebno priznanje u sklopu nagrade Luka Ritz: ‘I nasilnicima treba pomoć’
Učenica Gimnazije Sesvete, 17-godišnja Ana Tomašek, ove je godine dobila posebno priznanje u sklopu nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Prijavili su ju njeni školski kolege i profesori zahvaljujući njezinom nesebičnom prijateljstvu, pomoć profesorima, istraživački rad u školi i volonterski rad. Za naš je portal ispričala kako bi ona riješila problem vršnjačkog nasilja koji se i dalje pojavljuje u školama. Jedno od rješenja koje je predložila je i povećanje broja ustanova gdje se žrtve nasilja mogu obratiti, ali otvorenje ustanove gdje bi se radilo i s nasilnicima.
Foto: Ana Tomašek u razredu nakon priznanja | Privatna arhiva
Ana Tomašek, 17-godišnja učenica Gimnazije Sesvete koja je ove godine završila treći razred, dobila je posebno priznanje u sklopu nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Za nagradu ju je prijavio njen 3.b razred.
– Priznanje sam dobila, kako moj razred kaže i kako je moja razrednica profesorica Željka Župan Vuksan navela u prijedlogu za Nagradu Luka Ritz, za nesebično prijateljstvo, pomoć profesorima, istraživački rad u školi i volonterski rad, rekla nam je Ana.
‘Bilo kakvi oblici nasilja i njegovog rješavanja česta su tema na satu razrednika’
Tijekom ove školske godine sudjelovala je u organizaciji raznih događaja i radionica, poput Adventa u Gimnaziji Sesvete, Valentinovskog plesnjaka, sadnje Domjanićevog vrta te projekt Revis za sprječavanje vršnjačkog nasilja u suradnji njezine škole i Hrabrog telefona u kojoj je sudjelovao i njen razred.
– Naša je škola intolerantna na nasilje i vrlo često imamo radionice protiv vršnjačkog nasilja te radionice sličnog karaktera, poput radionice protiv nasilja u vezama, radionice medijacije i razgovora koji se provode tijekom cijele školske godine u nekoliko sati. Posebnu pažnju im posvećujemo i na nekim radionicama tijekom projektnog dana. Također, bilo kakvi oblici nasilja i njegovog rješavanja česta su tema sata razrednika u školi pa je tako bio i slučaj Luke Ritza, govori nam učenica Ana.
‘Svjedočila sam dosta situacija vršnjačkog nasilja tijekom školovanja, a i izvan škole’
Smatra da je ono što se dogodilo Luki prije 15 godina neprihvatljivo i da se takve stvari ne bi trebale uopće događati. Ali, svjesna je i sama da vršnjačko nasilje nije nestalo te da okolina i društvo uvelike utječu na učenike i njihove odluke, ali da ipak velika većina dolazi od kućnog odgoja.
– Svjedočila sam dosta situacija vršnjačkog nasilja tijekom školovanja, a i izvan škole. Bilo je svih vrsta, verbalnog, neverbalnog i fizičkog. Ne mogu izdvojiti ni jedan jer svaki oblik nasilja boli na svoj način bio on vidljiv ili ne. Možda su verbalno i psihičko i najgore jer žrtve nasilja često prešute i pate u sebi ili elektroničko jer se prebrzo širi. Naša škola potiče toleranciju te je jako ugodna za boravak. Ali, kao u svakom razredu pa tako i našem ima povremenih nesuglasica, no to ne utječe na našu složnost i naše odnose. Kad je netko u potrebi, svi će priskočiti, a nesuglasice rješavamo razgovorima ili kroz motivacijske igre, ispričala je Ana.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
‘Otvorila bih i ustanove u kojima bi se radilo i s nasilnicima’
Na pitanje kako bi smanjila pojavu nasilja među vršnjacima, Ana odgovara kako bi povećala broj edukacija i radionica koje moraju biti osmišljene i primjerene upravo za mlade kako bi tako poruka doprla do njih.
– Također bih educirala roditelje i odgojitelje. Povećala bih broj ustanova u koje se žrtve nasilja mogu obratiti, ali bih otvorila i ustanove u kojima bi se radilo i s nasilnicima jer sam uvjerena da je njihovo ponašanje samo traženje pažnje i znak za pomoć. No, mislim da prije svega treba krenuti malim koracima i pokazati primjerom da ljudi ne okreću glavu od nasilja već da ga prijave ili pomognu na neki drugi način. Da obraćaju pažnju na ljude oko sebe i ako primijete nešto neobično da im pomognu. Ako svatko od nas kao pojedinac neće okretati glavu, drugi će ga također slijediti i nasilja će već biti manje, navodi učenica Ana.
‘Svatko od nas je ovdje da ispuni svoju društvenu ulogu, ali i da pomogne drugima ostvariti svoju’
Priznanje koje je dobila joj je, kaže, velika pohvala, ali i motivacija za dalje. Ipak, najviše može zahvaliti svojim odgajateljima, učiteljima, profesorima, roditeljima, obitelji i prijateljima koji su joj pomogli da postane osoba kakve je danas.
– Jako sam zahvalna što se naša gimnazija toliko bavi temom vršnjačkog nasilja i potiče toleranciju te obilježava događaje poput Dana ružičastih majica i okreće se prema nama mladima i mislim da bi trebala biti uzor drugim obrazovnim ustanovama. Svatko od nas je prvenstveno ovdje da ispuni svoju društvenu ulogu, ali i da pomogne drugima ostvariti svoju. Trebali bismo uživati u malim stvarima te biti zahvalni na onome što imamo i ne tražiti više. Trebali bismo biti sretni i svoju sreću dijeliti s drugima, jer što će ti sreća ako je nemaš s kime podijeliti. Mislim da svatko zaslužuje priliku i da prije svega kao pojedinci moramo biti ljudi, a sve će ostalo doći trudom i radom, poručila je Ana.
