Učenici o prvom mjesecu ‘Škole za život’: ‘Nema većih promjena, torbe nam nisu lakše, a tablete još čekamo’
Jedna od najvažnijih školskih godina, kako je ususret njenom početku najavila ministrica Divjak, započela je prije mjesec dana. Nakon burne i problematične provedbe eksperimentalne ‘Škole za život’, ona je ušla u sve škole. Novi kurikulumi, udžbenici i tableti, koji su ujedno postali sinonim reformskog pothvata, neke su od novina koje je Ministarstvo pompozno isticalo. O cijeloj su toj priči, izgleda, najmanje informirani učenici. Prije devetog rujna bili su slabo upućeni u novitete koji ih čekaju, tijek im je stvaranja reforme potpuno stran, a očekivanja uglavnom nisu imali. Nemaju ih ni mjesec nakon – značajne promjene, kažu nam, ne vide, torbe im nisu puno lakše, a tablete još čekaju.
foto: Denis Gaščić | srednja.hr
– Nakon dvije i pol godine napornog rada i priprema, škole su otvorile vrata budućnosti. Kurikularna reforma znači rasterećenje činjeničnog znanja, učenja napamet, a naglasak stavlja na rješavanje problema, kritičko razmišljanje, kreativnost i inovativnost. To je ono što u reformi želimo vidjeti, rekla je ministrica Divjak u svom obraćanju prvoga nastavnog dana.
‘Škola za život’ ili kurikularna reforma kako pothvat nazivaju u Ministarstvu, prošla je kroz vrata svih škola, ali je putem do tih vrata zadržala samo djelić nekadašnje Cjelovite kurikularne reforme. Treba podsjetiti i da su prošlogodišnju eksperimentalnu provedbu ‘Škole’ obilježili brojni problemi.
Od tajfunom pogođenih tableta, uređaja bez kamera, nastavnika nezadovoljnih edukacijama i načinima rada na pripremi projekta, slučaja spornog kurikuluma Hrvatskog i problematične Povijesti do metodičkih priručnika koji isprva navodno baš i nisu valjali, teme su o kojima smo vas tijekom protekle školske godine revno izvještavali.
Eksperimentalci su navodno bili zadovoljni
Još u prosincu prošle godine, paralelno s burnim zbivanjima, ministrica Divjak i njena pomoćnica Lidija Kralj predstavile su rezultate preliminarne evaluacije provedbe ‘Škole za život’ u prvom polugodištu. U upitniku koji je ispitivao zadovoljstvo učenika provedbom projekta sudjelovalo je 3.544 školaraca uključenih u eksperimentalnu primjenu projekta.
Prema rezultatima, 86% ispitanih petaša, sedmaša i prvaša srednjih škola tad je primijetilo da je dolaskom reforme u nastavi nešto drugačije nego prije. Od ispitanih učenika, njih 10% nikada nije čulo za ‘Školu za život’.
Kako je frontalna ‘Škola za život’ prije mjesec dana ušla u sve škole, odlučili smo isto saznati od ovogodišnjih prvaša više gimnazija diljem Hrvatske. S njima smo porazgovarali na terenu, putem Whatsappa ili telefonski, a pritom nismo birali učenike onih 74 škola koje su prethodno sudjelovale u eksperimentalnom programu.
Napomenimo odmah da je mladih sugovornika više te da ćemo ih zbog zaštite identiteta u daljnjem tekstu oslovljavati s Prvi Učenik, Druga Učenica… Također, iako je nekima na prvu bilo neobično što nas uopće zanima njihov dojam, iskreno su nam i uglavnom nadasve kritički progovorili o prvih mjesec dana u ‘Školi za život’.
Uglavnom slabo informirani i ne baš entuzijastični
Zanimalo nas je jesu li učenici prvih razreda srednjih škola bili informirani o promjenama koje su ih nedugo dočekale. Uz to, i jesu li od ove godine očekivali nešto drugačiju, aktivniju nastavu.
– Čula sam da će se dogoditi neka reforma, ali nisam znala kakva. Tek su nam na uvodnim satovima profesori rekli da nas je ona zahvatila. Zato od nje nisam imala ni dobra ni loša očekivanja, kaže nam Druga Učenica.
– Nama su pak govorili da se sad škola povezuje sa životom i da su dodane nove rubrike. Nije mi se to činilo niti mi se čini novim, dodaje Treća Učenica.
Četvrta novopečena gimnazijalka dijeli stavove s prethodnim sugovornicama. Reforme se, kaže, kod nas slabo provode pa je teško očekivati da se ‘Škola za život’ provede kako treba.
– Prije nego što sam krenula u gimnaziju za reformu sam čula iz medija, najviše na TV-u. Nisam očekivala nit’ očekujem neke velike promjene jer se to ne provodi baš kako bi trebalo. Uostalom, ne vidim da se išta promijenilo. Osim debljine udžbenika iz primjerice, kemije, povijesti, geografije…Profesori se i dalje drže svojih starih metoda i ne pokušavaju nikakve nove, kaže naša Četvrta Učenica.
Ista nam djevojka naglašava nam da je i prije gimnazije već vidjela ‘školu za život’, odnosno, da sad ne vidi konkretan napredak.
– Samo da vam kažem da sam ja stvarno puno čula o’ Školi za život’, i u osnovnoj školi i na televiziji. Mislila sam da će se fakat nešto promijenit’, ali ja stvarno ništa od toga nisam primijetila. To što je većina mojih novih profesora moderna i zanimljiva ne znači da su takvi od rujna. To jest, možda su tako i prije predavali jer ne može reforma baš promijeniti nečiju osobnost ili stil predavanja, pokušava nam svoje misli objasniti Peta Učenica.
Nešto je ozbiljnijeg stava Šesta Učenica. Ona smatra da su učenici znali da ih na primjer, čekaju tableti, novi kurikulumi i udžbenici jer su tako čuli uglavnom, kao što vidimo, na televiziji. No, što se tiče informiranja i uključivanja učenika u stvaranje reforme misli da je napravljen veliki propust.
‘Trebalo je bivše učenike pitati kako unaprijediti kurikulum’
– Neki su znali da ih čekaju novi kurikulumi, drugi nisu jer ih to nije zanimalo pa nisu prije početka škole imali neka očekivanja. Nitko nam nije govorio o tome kako će te promjene unaprijediti nastavu. I što nama uopće znači kad nam netko kaže da ćemo u prvom razredu učiti po novim kurikulumima? Hoću reći da bi za nas bilo bolje i kvalitetnije da se uspješne bivše učenike pitalo što bi trebalo promijeniti u primjerice, 1. razredu i da se onda sukladno tome krojila reforma. Jer ona se tiče učenika, a njih se i ne pita, detaljna je Šesta Učenica.
Dakle, unatoč tome što su ministrica i njen tim poprilično aktivni na njenoj službenoj Facebook stranici, đaci su o ‘Školi za život’ donedavno bili površno ili nikako informirani, a u uspješnost reforme naši sugovornici većinski sumnjaju.
Već su nam na početku razgovora gotovo svi, poput Pete Učenice, rekli da se malo toga promijenilo. Reformu ne doživljavamo kao nešto veliko i novo, stav je jedne učenice koji dijeli sa sedmero od osmero sugovornika.
Naravno, učenici ipak uviđaju pozitivne promjene; kontinuiranije provjeravanje znanja malim ispitima koji nisu za ocjenu, više razgovora i grupnih radova, poticanje logičkog razmišljanja…, nabrajali su nam.
Misle da se reformu pogrešno prezentira, ali udžbenici su im super
No, kako kaže nekoliko njih, to ne umanjuje činjenicu da se ‘Školu za život’ ‘malo pretjerano prezentira’.
– Mislim da se reforma prikazuje kao nešto ogromno i skroz drugačije, a da se zapravo nije puno toga promijenilo, dodaje u tom kontekstu više učenika.
Privlačnijim i kvalitetnijim ipak smatraju nove udžbenike. Torbe im se, suprotno najavama, ne čine lakšima.
– Udžbenici jesu zanimljiviji, imaju više slika, suvremeniji su, rekao bih da su bolje uređeni. Ali, torba mi nije lakša kako se govorilo da će biti. Puno je knjiga, a i dalje su debele, kaže naš Prvi Učenik.
Što se pak tiče opširnosti gradiva, ni tu učenici ne vide razliku. Opseg gradiva se, po njima, nije smanjio. Štoviše, nekima se čini da se možda i povećao, no to još ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Ipak, svi osim jedne učenice smatraju da ih i dalje očekuje gomila suhoparnih informacija.
– Ja tako ne mislim. Mislim da je gradiva manje pa su mi udžbenici super, kaže Osma Učenica.
Fora su im i digitalni sadržaji
Uz nove udžbenike stigli su i dodatni digitalni materijali. Njih školarci proučavaju kod kuće jer tableti još nisu u školama. Podsjetimo, nakon javne nabave tableta s kamerama, oni bi trebali doći tek početkom drugog polugodišta.
– Dodatne sadržaje dobijemo skeniranjem mobitelom i oni mi se sviđaju. Fora su pa ih neki od nas tu i tamo rješavaju ili koriste doma, priča Peta Učenica.
Za razliku od nje, Šesta Učenica u tome ne vidi nikakvu novost.
– Pa i prije smo koristili Eduviziju i Youtube, nisu oni sad otkrili toplu vodu. Dobri i zanimljivi jesu, ali digitalni sadržaji nisu nešto revolucionarno, iskreno će Šesta.
Hoće li se 'Školom za život' postići promjene?
Dvoje ispitanika potom ističe da im je nastava super, jedan da mu je kao i prije, a drugo dvoje da sati nisu ništa puno drugačiji. Udžbenici im se sviđaju, a na pitanje misle li da će se ‘Školom za život’ postići promjene, odgovaraju: ‘Ne znam još, vidjet ćemo na kraju polugodišta’, ‘Da, jer ima nekih manjih promjena’, ‘Da, ali baš me zanima hoće li to biti stvarne promjene’, ‘Da, nastava je bolja, ali može bolje’ i posljednje, ‘Ne znam’.
Pita nas zatim znamo li možda hoće li tableti stići nešto ranije od najavljenog.
Tabletima se ne vesele
Obećavali su ih baš u vidu dodatnih sadržaja, a sad kad se reforma zbiva, još ih nema, govori nam Šesta Učenica. Nije jedina kojoj je kašnjenje tableta konfuzno.
Ako se znalo da reforma dolazi, zašto se oni nisu nabavili ranije, hoćemo li kad stignu nositi manje knjiga, ali i čemu uopće tableti u nastavi, niz je pitanja koja su nam srednjoškolci postavili.
– Pa ako ide, koliko znam, jedan tablet na četiri učenika, koja im je poanta? Pa bilo bi bolje da radimo vlastitim mobitelom, predlaže telefonski Druga Učenica.
‘Škola’ ih nije dovela u trans: ‘Je li ona dobra pokazat će tek matura’
Popodnevni razgovori s osmero međusobno udaljenih prvašica i prvaša, doveo nas je do, moramo priznati, zapravo očekivanog zaključka. Učenici u prvih mjesec dana ‘Škole za život’ nisu primijetili ništa novo i revolucionarno, a od reforme ne očekuju niti su očekivali puno.
Iz njihove perspektive, nemaju ni razloga – neke od njih nitko nije podrobnije informirao o ‘Školi za život’, većina zasad ne prepoznaje inovativne metode podučavanja, gradivo se nije drastično izrezalo, kao ni težina torbe. Podsjetimo, satnice i broj predmeta ostali su isti, a ishoda koje učenik po novome treba usvojiti poprilično je puno.
S druge strane, naši sugovornici nove udžbenike i digitalne sadržaje ocjenjuju zanimljivim i privlačnim, ali ni oni ih nisu bacili u trans.
Suprotno očekivanjima, neke petnaestogodišnjake ne veseli ni digitalizacija ‘jer i tako imaju mobitele i predugo su na njima’.
Vjerovali ili ne, već ih pomalo brine i državna matura. Naime, nikako im nije jasno u kojoj će se mjeri matura u skoroj budućnosti razlikovati od sadašnje i kako će uopće izgledati.
– Reforma će imati smisla tek kad se uozbiljimo s učenjem, kaže naposljetku jedna učenica, a njen vršnjak ju nadopunjuje: Je li ova ‘Škola za život’ skupa sa svojim kurikulumima dovoljno dobra, najbolje će pokazati vrijeme i rezultati mature. Ipak smo mi prva generacija koja će u njoj biti otpočetka svoje srednje, zaključuje naš Prvi Učenik.
