Učenici vole ići kod školskog psihologa, ali roditelji im ne daju: ‘Boje se…’
Učenici nekad vole školske psihologe, jer su sjajni, ali pojedini roditelji im ne daju da idu kod psihologa. Strah ih je da dijete nešto ne kaže što ne žele da se zna ili se boje stigme. Mentalno zdravlje stoga, i stručnu podršku, ne smijemo getoizirati nego približiti roditeljima i djeci, mladima i starima. Mišljenje je to u kratkim crtama naše posljednje gošće podcasta, sveučilišne profesorice i iskusne kliničke psihologinje Nataše Jokić Begić.
Foto: Unsplash
Školska pucnjava u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu, u kojoj je živote izgubilo osmero učenika i školski čuvar, a šest školaraca i nastavnica su teško ranjeni, potresla je cijelu regiju. I naš je ministar obrazovanja Radovan Fuchs uputio pismo ravnateljima u kojima im je dao upute kako adresirati ovu situaciju, a medije i društvene mreže preplavile su priče i reakcije na nezapamćenu tragediju koja se dogodila u Srbiji.
Mi smo tome, kao i do sada, odlučili pristupiti u duhu struke. U podcast studio portala srednja.hr došla je Nataša Jokić Begić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i sveučilišna profesorica, a s njom smo razgovarali o učenicima, mentalnom zdravlju i prevenciji nasilja. Koja je uloga škole, koja roditelj, a koja medija i javnosti u cijeloj priči samo su neka od pitanja na koja smo pokušali dati odgovor.
Roditelji ne daju djeci kod psihologa
S cijenjenom kliničkom psihologinjom u podcastu smo, osim o recentnoj tragediji u Beogradu, pričali i nešto šire o mentalnom zdravlju mladih i djece. Otkrila nam je kako je u posljednjih 10 godina vidljiv značajan pad mentalne dobrobiti tih mlađih skupina i kako stručnjaci na to upozoravaju. Sada se zadnjih godinu dana nešto mijenja, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja je počelo imati sluha za zapošljavanje što više psihologa u školama jer brojne takve stručnjake još – nemaju. No, nije uvijek ni samo nedostatak zaposlenih stručnjaka problem.
– Što mi kaže ravnatelj jedne osnovne škole, tvrdi da škola ima sjajnog psihologa i djeca vole ići kod njega. No, roditelji ne dozvoljavaju djeci da idu. Kažu ‘ti ne smiješ’. Boje se da će klinac nešto reći psihologu što ne žele da se sazna. Nisu svi roditelji benevolentni oko toga, neki su prestrašeni, osjećaju da će dijete možda biti stigmatizirano ili da će oni biti stigmatizirani, napomenula je Jokić Begić.
@srednja_hr O ovoj temi razgovarali smo s profesoricom i psihologinjom Natašom Jokić Begić. Više pročitajte na linku u opisu profila👇 #srednjahr #justsrednjathings #foryoupage #fyp #vijesti ♬ original sound – srednja_hr
Trebamo pričati o mentalnom zdravlju
To nam pokazuje, ističe Nataša Jokić Begić, da mentalno zdravlje i poteškoće i razgovor o njima treba normalizirati. Kao što je Andrija Štampar prije sto godina hodao i govorio ‘ljudi, perite ruke’, ističe, pa se smanjila smrtnost, tako moramo i mi sada. Točno to trebamo raditi, reći na glas da smo nekad anksiozni, da smo u strahu.
– I kad o tome počneš normalno pričati, ‘aha, kad sam u strahu, krenem ti tri kruga oko kuće i najednom vidim da mi je bolje’, tako se razgovarao o tome, a ne prikazivati svijet, zapadni svijet, stalno kao neki la la land i moramo svi stalno biti sretni, navodi Jokić Begić.
Cijeli podcast pogledajte na platformi Youtube ili poslušajte na platformi Spotify. Poveznicu na obje platforme možete pronaći ispod.
