Učitelji sve više primjećuju ovaj problem kod učenika: ‘O tome se, nažalost, ne priča u javnosti’
Učenici u Hrvatskoj sve lošije čitaju. O tome pričaju učitelji međusobno, potiho u zbornicama, a roditelji često ne shvaćaju ozbiljnost ovog problema. Da učenici imaju poteškoća u čitanju čak i u višim razredima osnovne škole, primijetili su i u Osnovnoj školi Sveti Petar Orehovec. Rezultati testiranja njihovih učenika razredne nastave te nekolicine učenika petih i šestih razreda pokazali su kako većina učenika ima ispodprosječne rezultate. No, škola tome želi doskočiti kroz dodatnu edukaciju učenika, samo što se na tom putu susreću s mnogim preprekama.
Foto: Ramona Ščuric | srednja.hr
S problemom koji je sa svakom generacijom učenika sve gori suočavaju se učitelji diljem Hrvatske. Učenici jednostavno sve lošije čitaju. I dok će mnogi tvrditi kako je problem isključivo u mobitelima koje djeca sve ranije dobivaju u ruke, knjižničarka Osnovne škole Sveti Petar Orehovec Stojanka Lesički smatra kako je korijen problema puno veći i rašireniji.
– Problem je iz godine u godinu sve izraženiji, a događa se da i u osmim razredima ima učenika koji ne čitaju glatko. No, o tome se priča po zbornicama, ali ne i u javnosti. Najvažniji razlog za ovaj problem je tehnologija, odnosno mobiteli koje učenici, pa čak i oni razredne nastave koriste po nekoliko satni dnevno. Ali to nije jedini razlog. Znatno manje nego prije čitaju i odrasli, a u našem društvu, mislim na cijelu Hrvatsku, izgleda prevladava uvjerenje da djeca sve moraju naučiti u školi. Problem je također što su kurikulumi pretrpani nevažnim stvarima pa nema toliko vremena za vježbe čitanja i pisanja kao nekad, rekla nam je knjižničarka Lesički.
‘Nekad su takva testiranja bila obavezna, nije mi poznato kada su ukinuta’
Ona je problem s čitanjem kod učenika primijetila na satima medijskog i građanskog odgoja, a kada je razgovarala s učiteljicama iz svoje škole, potvrdila si je da je problem puno širi nego što se misli. Stoga su ove godine odlučili napraviti testiranje iz čitanja nad svim učenicima razredne nastave i nekolicine učenika petih i šestih razreda.
– Testiranje smo vršili po Furlanovoj metodi. Nažalost, ti su testovi još iz šezdesetih godina 20. stoljeća, ali novijih nema. Kontaktirala sam i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, oni nešto pripremaju, ali to će biti samo za logopede. Furlanove testove nabavila sam od kolegice knjižničarke koja još povremeno vrši takva testiranja i to samo za učenike drugih razreda. Nekad su takva testiranja bila obavezna i svi smo u školama bili testirani baš tim Furlanovim testovima. Nije mi poznato kad su takva testiranja ukinuta, objašnjava nam Lesički.
Većina učenika imala je ispodprosječne rezultate
Testiranje po Furlanu izgleda tako da učenik čita jednu minutu, nakon probnog testa s drugačijim riječima. Najprije su imali jedan oblik testiranja za probu, a zatim i pravi test te će imati i treći test na kraju godine. Rezultati testiranja su pokazali kako većina učenika ima ispodprosječne rezultate po Frulanovoj metodi.
Kako je vidljivo iz jedne tablice koju nam je ustupila knjižničarka Lesički, učenici u petom razredu bi po Furlanovoj tablici trebali čitati između 90 i 95 riječi u minuti. Rezultati OŠ Sveti Petar Orehovica pokazuju da učenici petih razreda u prosjeku čitaju između 50 i 70 riječi. Učenici šestih razreda još više variraju s rezultatima, od 32 pa do 65 riječi u minuti – dok bi prema Furlanu trebali čitati između 100 i 105 riječi u minuti. Kakve su rezultati imali učenici od 2. do 4. razreda, možete pogledati u tablicama niže.
‘Sve više učenika nije u stanju pročitati bez slovkanja neke duže i složenije riječi’
Test brzine čitanja na kraju nastavne godine koristit će im kao pokazatelj jesu li kroz dodatnu edukaciju učenika kroz projekt ‘Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti’ uspjeli poboljšati njihovo čitanje.
– Ne radi se tu samo o problemu izražajnog čitanja, već sve više učenika nije u stanju pročitati bez slovkanja neke duže i složenije riječi. Naravno, ima i učenika koji odlično čitaju. Na radionice pozivamo sve roditelje i učenike razredne nastave. Nedavno je bila prva, za učenike drugih razreda, no odaziv nije bio sjajan. Došlo je 13 roditelja i 13 učenika, a u matičnoj i područnim školama imamo ukupno 36 učenika drugih razreda. Po odazivu na radionice i onom što čujem od učiteljica, znatan broj roditelja nije svjestan ovog problema, istaknula je knjižničarka OŠ Sveti Petar Orehovec.
Nije sve do mobitela: ‘Važno je djeci omogućiti i kontakt sa slikovnicom i knjigom kod kuće’
A upravo je podrška roditelja, navodi Lesički, ključna za rješavanje ovog problema. Kako bi osvijestili roditelje kako je čitanje složen proces, da zahtjeva puno vježbe te da oni moraju biti partner školi koja se trudi taj problem riješiti, o testiranju učenika i ispodprosječnim rezultatima pisali su i u svom školskom listu ‘Klinček‘.
– Učenici koje su kolegice uputile na vježbe čitanja, njih 19, svjesni su svog problema i dio ih dolazi redovito, no neki izbjegavaju. Zato apeliramo na roditelje da nastoje češće čitati sa svojom djecom. Također moraju biti svjesni koliko utjecaja na njih imaju mobiteli i ograničiti im vrijeme za mobitele, a važno je djeci omogućiti i kontakt sa slikovnicom i knjigom kod kuće. Često znamo pitati imaju li djeca kod kuće slikovnice i čitaju li ima nekad ukućani. Otprilike petina djece odgovara negativno na ova pitanja, navela je Lesički.
