Za mnoge grafiti su djelo vandala, ruglo grada i odraz nekulture, no treba razlikovati grafite od natpisa. Iako se kod nas u većini slučajeva sve što je iscrtano sprejem na zidu naziva grafit, razlike su velike. Grafiti su odraz mašte, dio hip-hop kulture i ukazuju na socijalne probleme. Natpisi pak imaju veliku moć komunikacije, govore o kulturi života, no također često stvaraju dojam vizualne zagađenosti grada.
Izvor: fashionguru.com.hr
Kako se prisjećaju forumaši forum.hr-a na tramvajskom stajalištu pokraj Savskog mosta u Zagrebu pisalo je: “Ana volim te, Mario“, a poslije je dodano: “Mario, potrošio sam ti Anu.” Iako ovakvi natpisi često dugo ostaju u sjećanju, većina nas ipak svakodnevno prolazi pokraj njih ni ne primjećujući ih. Razlog tome dijelom su njihova sveprisutnost i mnogobrojnost, a dijelom neugledan izgled koji narušava vizualni dojam javnih površina. No, čini se kako ih ljudi neće tako skoro prestati crtati jer kroz njih mnogi izražavaju svoj bunt, ukazati na aktualne probleme ali i svakodnevnicu.
Iako mnogi od ovih grafitera vole iza sebe ostaviti originalnu dosjetku, većina natpisa i dalje je nogometnog karaktera. U Zagrebu se tako osim Mamiću van iz Dinama, može se naći i Volim te mama, ali ne više od Dinama i još niz sličnih dosjetki. Ako otputujete južnije u Split, situacija je slična. Dočekat će vas: Hajduk I., papa Ivan Pavao II.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
Ukoliko se ikada odlučite napraviti natpis imajte na umu dvije stvari. Prva je: Šaranje javnih površina je kažnjivo i narušava izgled grada. Druga: Ako vas već ne možemo odgovoriti od namjere šaranja, neka vaš natpis barem ima dušu. Tko zna -možda jednom bude, baš poput ovih, prepričavan: Ubio bih za Nobelovu nagradu za mir, Proleteri svih zemalja ujedinite se s proleterkama, Jetino plačem po sprovodima; ili poput Tramvajljudi i Jutra su nedorečena uđe u legendu.
