Umjesto skupih poklona svojih prijatelja učenica izabrala pomoći napuštenim životinjama
Što biste vi poželjeli za svoj 18. rođendan? Učenica Nela o tome nije dugo razmišljala – ona je odlučila pomoći napuštenim životinjama. Umjesto skupog poklona sa svojim je prijateljima skupila 3500 kuna i donirala ih azilu za napuštene pse.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Sve je počelo kada je Nela Rožić, učenica 4. razreda Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića iz Rijeke odlučila da za rođendan ne želi skupe poklone, već da želi pomoći napuštenim životinjama.
– Moji prijatelji su odlučili za moj rođendan skupljati po 200 kuna i kupiti mi neki ‘brutalan’ poklon. To me ostavilo poprilično zamišljenom jer se smatram skromnom osobom, nisam luda za markiranom robom niti bilo čime takvime. I baš zbog toga nisam htjela da toliko troše na mene i kupuju poklon koji mi nije potreban. I onda mi je sinula ideja da doniramo novac u azil, ispričala nam je Nela.
U nekoliko dana prikupili čak 3500 kuna
Zatim je napravila grupu na Facebooku za proslavu svog 18. rođendana i tu ideju predložila svojim prijateljima. Prva je reagirala njezina najbolja prijateljica Luisa Mudrić, učenica 3. razreda iste škole koja je bila jako ponosna na njezinu ideju.
– Odmah sam znala da moramo uključiti našu prijateljicu Lauru Russo, koja je sa svojom mamom puno pomogla u ovoj akciji. Moja mama je odigrala veliku ulogu u svemu ovome. Ona nam je dala najveću podršku i čim sam joj prenijela ideju, odmah se aktivirala, rekla nam je Luisa.
Zatim su s oduševljenjem prijedlog prihvatili i ostali. Akcija se odvila brzo – djevojke su odlučile da će novac skupljati u cijeloj školi. U svega nekoliko dana učenici i profesori Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića prikupili su čak 3500 kuna i za taj iznos kupili hranu za Društvo za zaštitu životinja Rijeka- azil za pse.
Dvije su učenice zatim sa svojim roditeljima donijele donacije u azil, družile se sa psima, podijelile im poslastice i uljepšale dan.
San je otvoriti azil u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini
– Taj dan jedan je od onih koji su mi se urezali u sjećanje, ali i u srce. Koliko god se slika objavilo o azilu ili iskustava prepričavalo, to nije ni približno kako se osjećate kada dođete tamo. Ti psi su toliko puni ljubavi i dobrote. Neizmjerno su zahvalni i zaigrani. Divim se volonterima na njihovom radu, ali njima treba toplina doma, rekla nam je Luisa.
Djevojke su svojim trudom puno pomogle i danima će psići papati hranu koju su im od srca donijele, zahvalno kažu iz Društva za zaštitu životinja Rijeka.
– Moja je ljubav prema životinjama, posebno psima, ogromna i rastužuje me kada vidim kako ih određeni ljudi tretiraju. Oni nisu ništa krivi, pružaju nam ljubav i samo ljubav, a ja im želim uzvratiti na isti način, rekla nam je Nela čiji je životni san nakon studija otvoriti azil za napuštene životinje u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini.
Više od 120 napuštenih pasa treba svakodnevnu pomoć
Upravo zato u azilu kažu da im je svaka pomoć potrebna. Trenutno na skrbi imaju oko 100 odraslih pasa i dvadesetak štenaca. O njima brinu samo volonteri, a uvjeti u kojima rade izuzetno su loši. Naime, gotovo cijeli prostor azila je na otvorenom što je u ovim zimskim uvjetima naročito problematično.
– Jako volimo naše pse i trudimo se da im bude što bolje – koliko god je to moguće. Tužni smo jer je stvarno teško pronaći im dobar dom. I kad se dogodi da koji pas bude udomljen, na cesti do azila volonteri pronađu ostavljene štence u kartonskim kutijama ili kantama, rekli su nam u azilu.
Primorsko – goranska županija i Grad Rijeka već 15 godina planiraju izgradnju novog azila prema europskim standardima, ali dok taj projekt ne zaživi, volonteri nemaju izbora, nego izdržati u ovim uvjetima. Zbog prevelikog broja napuštenih pasa i mačaka, savjetuju svima da je životinje bolje sterilizirati – one imaju jednako kvalitetan život, a jedino tako može se smanjiti broj neželjenih mačića i štenaca koje čeka prerana smrt, život na ulici ili u azilu.
Mijenjajmo svijet nabolje
Dobrih udomitelja je još uvijek premalo, a tužnih priča i sudbina previše, kažu volonteri. No kada nas ovako iznenade srednjoškolke i podsjete na humanost na koju nam podsjetnik nikad ne bi ni trebao, barem nakratko javi se nada u ljepše priče i sretnije sudbine.
– Definitivno najbolje iskustvo iz svega ovoga je taj osjećaj kada možemo nekome pomoći. Svi koji su neraspoloženi duže vrijeme i muče ih ovi naši srednjoškolski problemi, trebali bi pomoći onima kojima je to stvarno potrebno i sigurna sam da će se odmah osjećati puno bolje i sretnije. Ono što smo naučile je da nismo nemoćni te da svi možemo nešto poduzeti i malim koracima mijenjati svijet nabolje, zaključuju Nela i Luisa.
