Pretraga

Upoznajte Anu, buduću mehaničarku: ‘Šarafljenje’ traktora ima u malom prstu i jedina je djevojka u razredu

Iako smo u 2024., još uvijek postoje određeni stereotipi oko muških i ženskih zanimanja. Njih ruši učenica Ana Horvat koja ‘šarafanje’ po traktoru i kombajnu ima u malom prstu. Ova srednjoškolka, naime, školuje se da bi postala mehaničarka poljoprivredne mehanizacije. Jedina je djevojka u svom smjeru škole u Pitomači, a sve je krenulo kada se jedan dan upustila u popravak kose na traktoru.

Prije nekoliko godina, na upisima u srednje škole, učenica Ana Horvat odlučila je upisati smjer agroturistički tehničar u Srednjoj školi Stjepana Sulimanca u Pitomači. No život je za nju imao drugi plan – nakon tog prvog razreda više joj se svidio smjer za obrazovanje mehaničara poljoprivredne mehanizacije. Pa se prebacila u taj razred.

‘Bilo mi je zanimljivo šarafiti s bratom i tatom’

Sada je trećašica i jedina je djevojka u svom razredu. Najstariji Anin brat pohađao je isti smjer, što ne iznenađuje jer se obitelj bavi poljoprivredom, otkriva nam ravnatelj Marko Marić. I dvije Anine sestre idu u istu školu, ali druge smjerove. Obitelj, upućuje nas ravnatelj, kod kuće ima četiri traktora, a Ana ih obožava popravljati s ocem i bratom. To je i bio okidač da Ana upiše ovaj smjer, ‘zarazila’ se kad je prvi put alat primila u ruke da bi s bratom popravila kosu na traktoru.

– Taj me posao oduvijek zanimao i bilo mi je zanimljivo šarafiti s bratom i tatom. Kako izgleda moj dan ovisi o rasporedu. Nekad imam nastavu, nekad praksu, ali uvijek je zanimljivo. Kod kuće svakodnevno pomažemo svi, sestre, brat i ja, kaže Ana, koja uz spomenutog brata i dvije sestre srednjoškolke ima još jednu šestogodišnju sestru.

Praksa joj je, kaže, omiljeni predmet, jer ondje svaki puta nauči nešto novo što direktno može primijeniti kad se primi francuskog ključa i ostalog alata. Mnogi će stereotipno tvrditi da je smjer za obrazovanje mehaničara poljoprivredne mehanizacije ‘muško’ zanimanje. No, Ana ima odgovor i na to, ali i riječi hvale za podršku iz razreda.

– Možda ga smatraju ga muškim poslom jer su dečki fizički snažniji nego cure i jer ih ima više u tome smjeru. Ja sam jedina djevojka u razredu, a kolege su mi najbolji. Ne bi ih mijenjala nizašto i uvijek smo tu jedni za druge. Međusobno si pomažemo kad god treba, veli Ana.

Ima i poruku za djevojke koje imaju isti ili sličan interes kao ona, ali se boje upisati ovakve smjerove zbog reakcije okoline.

– Ne trebaju brinuti za tuđe mišljenje jer to je njihov osobni život i njihova odluka, a ako budu uporne u tome će i uspjeti, veli Ana.

Izdvojeni članak

Ova je strukovna škola treći put proglašena najboljom u Hrvatskoj: Proizvode svoje vino, brašno, ulje…

Ana se ističe svojom željom za rad

Nastavnik Renato Boljevčan Ani predaje omiljene stručne predmete i drži praksu. Ima samo lijepe riječi za svoju učenicu.

– Ana je učenica koja dolazi u školu i odlazi iz škole nasmijana, što mi govori da je sretna i zadovoljna sa zanimanjem koje je odabrala. Najbolje se osjeća u mehaničarskom radnom odijelu dok su joj ruke masne od rabljenog ulja. Izuzetno je zainteresirana za praktičan rad, obožava popravljati velike strojeve. Isto tako nakon što se stroj popravi, učenici ga trebaju podesiti i provjeriti njegovu ispravnost, što Anu, isto tako, raduje. Njezino veliko zanimanje za struku me, svaki puta kada nešto popravlja, ponovo oduševi, kaže Boljevčan.

Ne vidi, dodaje, nikakvu razliku između nje i njenih muških vršnjaka. Štoviše, čini mu se da se ona ističe svojom željom.

–  Svakako ima podršku i od nas nastavnika, ali i učenika i učenica drugih usmjerenja, koji često zaviruju u našu radionu, navodi Boljevčan.

Ani i ostalim učenicima uvelike koristi dobra opremljenost škole novom mehanizacijom i sudjelovanje u projektu RKC Panonika.

– Škola obrađuje površinu od oko 50 hektara eko proizvodnje uglavnom kamilice i žitarica. Iz tog razloga nabavili smo traktor najnovije generacije sa navigacijom te potrebnim priključcima. Moje mehaničare, i mene osobno, najviše usrećuje ‘ZMAJ’, kombajn iz 1972. godine, koji smo nabavili prije nekoliko godina. Kada smo ga kupili nije radio, zajedno smo ga popravili i stavili u funkciju, te sada obavljamo žetvu na našim poljima. Naša škola nalazi se u poljoprivrednom kraju i učenici su uglavnom upoznati sa poljoprivrednom mehanizacijom. Škola se promovira u obilascima osnovnih škola u okolici, kako bi im prezentirali  zanimanje mehaničar poljoprivredne mehanizacije. Kada se učenici odlučuju na upis u to zanimanje, imaju predodžbu o njemu, mi dobivamo učenike koji su zainteresirani, a takvim učenicima onda nije teško stjecati nova znanja i vještine u struci, zaključuje nastavnik Boljevčan.