Gdje nastaje Božić? U srcima vjernika koji ponizno slušaju ponoćnu misu? U snježnim dolinama Laponije gdje nebom lete sobovi, a vilenjaci noćima pakiraju igračke za dobru djecu svijeta? U tvornici Coca Cole? Ne. Ako niste znali, Božić se proizvodi i pakira u gradu tri sata udaljenom od Šangaja.
Flickr
Polarni medvjed. Jaslice. Kuglice za bor. Rudolf. Djed Božićnjak. Anđeli. Pahuljice. Pokloni. Lampice. Šarene trakice. Sve su to, pogađate, simboli Božića. Drugog najvećeg, ali zapravo najvećeg kršćanskog blagdana.
I svi ti simboli u nebrojenim varijacijama postoje kao plastične igračke ili ukrasi. Mjesec dana nam griju srca i pune ugodnom strepnjom, a onda jedanaest mjeseci čame pod krevetima, na vrhovima ormara , tavanima i podrumima zajedno s ostalom kramom koja nam ne treba ali se ne baca.
Svake godine u desetom mjesecu izlozi dućana postaju puni raznih plastičnih drangulija. Veselje za 9,99. O tome nikada ne razmišljamo, ali svu tu jednokratnu radost netko mora napraviti.
Vjerojatno vam nije čudno da se plastične drangulije proizvode u Kini. No jeste li znali da se u gradu Yiwu proizvodi čak 60% svih božićnih ukrasa?
Tržnica
Yiwu je grad od 1,2 milijuna ljudi u kineskoj provinciji Zheijang. Najpoznatiji je po svojoj tržnici. Tržni centar u Yiwuu prostire se na čak 4 milijuna četvornih metara. Unutra se nalaze 62 tisuće dućana koji uglavnom prodaju različitu plastičnu robu. Procjene kažu kako tržnicu na dan posjeti 40 tisuća posjetitelja od kojih su 5 tisuća strani kupci, piše BBC.
Kako to da mjesto od 62 tisuće dućana na dan posjeti ‘samo’ 40 tisuća ljudi? Zato što se u tržnom centru u Yiwuu ne može ništa kupiti. Bar ne u klasičnom smislu.
U ovom gigantskom tržnom centru ne možete kupiti jednu olovku ili loptu, ali možete kupiti 10 tisuća lopti ili olovki. Svaki od 62 tisuće dućana zapravo je prodajno predstavništvo neke tvrtke koja proizvodi, najčešće plastičnu robu. Ovih 40 tisuća kupaca su preprodavači, izvoznici ili uvoznici koju tu robu plasiraju na različita tržišta.
Beskrajni labirint tržnice u Yiwuu prepun je različitog jeftinog plastičnog smeća. Mjesto je to odakle se naručuju, na primjer, lopte za plažu koje se prodaju na štandovima po Jadranu, promotivne kemijske olovke i upaljači koji se dijele po firmama i kafićima, Vuvuzele (da, još se prodaju) i igrački koje se prodaju na štandovima po narodnim feštama.
No, ono po čemu je Yiwu stvarno poznat je Božić.
Plastični Božić na Dalekom istoku
U Yiwuu se Božić prodaje, ali i proizvodi. Prema novinskoj agenciji kineske vlade, u ovome se gradu proizvodi 60% svih božićnih ukrasa i igračaka na svijetu.
Da, i ono umjetno drvce na regalu, i ona čarapa na prozoru, i one sanjke na stoliću. Veće su šanse da su proizvedene u Yiwuu nego da nisu.
Pripreme za Božić najintenzivnije su u kolovozu. Proizvodnja plastike vruć je posao. Radnici tope plastične ploče, koje se onda oblikuju u ukrasnog snjegovića za vaš prozor. Repetitivan je to i potencijalno opasan posao. Da ne pričamo o tome kako je 30 celzijevih stupnjeva vani ugodno olakšanje. Radnici krate vrijeme gledajući kineske telenovele na svojim pametnim telefonima.
Na drugom katu, tekstilne radnice šiju kostime Djeda Mraza i čarape za Svetog Nikolu. Plodovi njihovog rada su svuda oko uokolo. Pomalo je apsurdna scena, u kojoj usred kolovoz, u zadimljenom gradu dalekog istoka nastaju tone i tone plastične imele, umjetnih brada i zvjezdica.
Brojne tvornice Yiwua kompetitivne su zbog ničega drugog nego niske cijene rada. Za samo 200 do 300 $ poslodavci radnike kupuju na dvanaestosatne smjene, šest dana u tjednu.
Pripreme za Božić završavaju već u rujnu. Radnici se tada bacaju na proizvodnju zečeva i plastičnih jaja. Nakon toga idu pripreme za Halloween i tako u krug.
Dok god će netko poželjeti kupiti plastičnu modlicu za kolače na benzinskoj pumpi, Yiwu će ih marljivo proizvoditi.
