Više od 70 posto europskih jezika prema istraživanju Sveučilišta u Helsinkiju spada u kategoriju ugroženih. Dok veliki svjetski jezici putem masovnih medija šire svoj uticaj, neki manji i izolirani polako nestaju iz kolektivne svjesti. Mi vam zbog toga donosimo nekoliko zanimljivih primjera sa Starog kontinenta.
U Europi se, prema UNESCO-vom popisu, govori ukupno 300 jezika, a od toga je njih 277 ugroženo. Tu poražavajuću brojku potvrđuje istraživanje provedeno prije par godina na Sveučilištu u Helsinkiju koje je obuhvatilo uže područje Starog kontinenta (bez Rusije i Turske). Finski su istraživači, naime, zaključili kako da od 136 jezika samo njih 30-ak ne mora brinuti za svoju budućnost.
Globalizacija i kulturni imperijalizam ‘velikih’ europskih naroda uz pomoć masovnih medija i obrazovnih sustava naprosto gazi manje jezike koji s vremenom sasvim nestaju. Odumiranje jezika se događalo i prije, no nikada u mjeri u kojoj se to događa tijekom 20. i 21. stoljeća. Posljedica je to novih političkih i kulturnih tokova. Osim odumiranja u klasičnom smislu manji jezici se ponekad i asimiliraju i povezuju s većima te na taj način gube svoj identitet. Većina manjih europskih jezika ubrzano biva zatrpana internacionalizmima i anglizmima, a mi vam donosimo nekoliko onih koji nisu najugroženiji, ali su relativno nepoznati.
Oksitanski – zlatno doba u Srednjem vijeku
Oksitanski je romanski jezik koji se govori na jugoistoku Francuske te po dolinama rijeka u nekim djelovima Italije i Španjolska. Ima ukupno šest dijalekata, a glavni su gaskonjski i provanski. Zlatno je doba imao tijekom Srednjeg vijeka. Procjenjuje se da ga govori oko milijun ljudi mahom starije životne dobi.
Kašupski – škole i mediji se bore protiv izumiranja
Poljaci se već neko vrijeme bore za opstanak kašupskog jezika te je uveden u izbornu školsku nastavu, a na njemu se vode i neke alternativne radijske emisije. Spada u zapadnoslavenske jezike, a njime se kao materinjim služi oko tri tisuće ljudi dok ga govori i desetak puta veći broj etničkih Kašuba. Govornici imaju status jezične grupe.
Kašupski je najsličniji poljskome s kojim djeli veliki dio rječnika i tvorbu riječi, a razlika leži u pravilima naglašavanja i ostacima staropruskog. Riječ kašub dolazi od naziva za šal koji je karakterističan za pripadnike ove manjine.
Jeniši kao nomadi srednje Europe
Romi nisu jedini nomadski narod koji ima svoj dom pod europskim nebom. Sličnim životnim stilom žive i Jeniši odnosno Njemački Putnici. Potječu iz Njemačke, Austrije i Švicarske, a dugo ih je pratila reputacija lopova i prosjaka. Razvili su vlastiti jezik koji kombinira značajke njemačkog, zapadnojidiškog, putničkog danskog i hebrejskog, a danas je u Švicarskoj priznat kao jezik nacionalnih manjina. Jeniškim govori oko 15 tisuća ljudi.
Livski ostao bez zadnjeg govornika kojem je bio materinji
Livski jezik spada u ugro – finsku skupinu, a danas ima oko 1500 govornika. Posljednji govornik kojem je bio materinji jezik umro je 2009. godine. Livi su nekad živjeli u djelovima današnje Estonije i Latvije, a nepovoljno okruženje ih je stajalo opstanka. Prvo su ih pokorili Njemci, a potom i Rusi da bi naposljetku njihovu zemlju podijelili Estonci i Latvijci. Zanimljivo je da još uvijek postoji livsko državljanstvo.
Laponski bio kažnjiv u SSSR-u
Laponski ili saami je jezik kojim govore Laponci, narod naseljen na sjeveru Skandinavije i ruskom poluotoku Koli. Obuhvaćao je ukupno 11 jezika od kojih je Kemi laponski izumro, a govorio se u Finskoj. Ostalih deset je ozbiljno ugroženo. Ovim jezicima govori ukupno 20-ak tisuća ljudi i zbog razlika u dijalektima se međusobno teško razumiju.
Tijekom razdoblja komunističke vladavine u SSSR-u govoriti laponskim je bilo kažnjivo te je to uvelike utjecalo na njegovo odumiranje.
Baskijski
Baskijski jezik možda ne spada u najugroženije u Europi, ali svakako je jedan od najzanimljivijih. Govori ga nešto više od pola milijuna Baska (sami sebe nazivaju Euskara) koji su jedan od drevnih naroda Europe. Baskijski ne spada ni u jednu poznatu skupinu jezika te je zaista specifičan. Prvi se put javlja još u vrijeme rimske vladavine Pirinejima, a tada ga se nazivalo akvitanskim.
Inače vrlo je izoliran i govori se u sedam pokrajni u Španjolskoj i Francuskoj. Baskijsko pismo je latinično, no koristi ga se na malo drugačiji način pa se neka slova koriste samo kod zapisivanja stranih riječi, a specifični digrafi imaju posebno značenje.
Ovaj je jezik pod jakim pritiskom francuskog i španjolskog, no baskijski nacionalni identitet (iako nisu nacija no to neže postati) ga još uvijek drži koliko toliko čistim te iako je ugrožen ne prijeti mu izumiranje. Ako želite dublje uči u pitanje posebnosti baskijskog jezika to možete ovdje.
