Upoznajte Sealand – Britansku verziju Liberlanda
I Ujedinjeno kraljevstvo ima svoj ‘Liberland’. Sealand je samoproglašena mikronacija na Roughs Tower, vojnoj platformi iz Drugog svjetskog rata u Sjevernom moru. Udaljena je otprilike 12 kilometara od obale engleske pokrajine Suffolk.
opinionator.blogs.nytimes.com
Sealand, odnosno ‘Principality of Sealand’, je mikronacija, međunarodno nepriznati entitet, koja polaže pravo na Roughs Tower, vojnu platformu iz 2. svjetskog rata, u Sjevernom moru, 12 kilometara od obale UK-a.
1942. godine, tijekom 2. svjetskog rata, Britanci su, u svrhu obrane od Njemačkih zrakoplova, sagradili vojnu platformu, izvan britanskih teritorijalnih voda, koja je nakon rata napuštena.
Principality of Sealand i pravna pobjeda
2. rujna 1967., Britanac Paddy Roy Bates polaže, na osnovu vlastite interpretacije međunarodnog prava, pravo na platformu, proglašava nezavisnost i osniva ‘Principality of Sealand’. Cilj mu je bio pokrenuti vlastitu piratsku radijsku stanicu, ali to nikad nije ostvario.
Ronan O’Rahilly, iz druge piratske radio stanice, koje su tada bile vrlo popularne u UK- u, 1968. pokušava preuzeti platformu te dolazi do oružanog sukoba. Britanska mornarica šalje brod da smiri konflikt, ali Michael Bates, sin Paddy Roy Batesa, ispaljuje na njih hitce upozorenja tvrdeći da su ušli u Sealandove teritorijalne vode. Obojica su uhićeni i odvedeni pred sud. I dobili pravnu bitku. Naime, odluka suda je bila da nemaju ovlasti u tom području jer je ono izvan teritorijalnih voda UK- a.
Vlada u egzilu
Tijekom 1978., premijer Sealanda, Alexander G. Achenbach je, tijekom odsustva predsjednika, pokušao uz pomoć nekoliko nizozemskih građana zauzeti platformu, pri čemu je Michael Bates nakratko bio držan taocem, prije nego je pušten na slobodu u Nizozemskoj. Bates je okupio vojsku i u helikopterskom desantu ponovno zauzeo platformu, pri čemu su uzurpatori postali ratni zarobljenici.
Nakon završetka ‘rata’, Nizozemci su oslobođeni, a premijer Achenbach, inače Nijemac s putovnicom Sealanda, optužen je za izdaju i zatvoren. Tijekom zatočenja Nizozemaca i Achenbacha, vlade Nizozemske i Njemačke su reagirale kod vlade Velike Britanije da oslobode njihove građane, no UK je odbacila mogućnost uplitanja, pozivajući se na odluku suda iz 1968. godine.
Njemačka je poslala diplomata u Sealand koji je nakon nekoliko tjedana uspio isposlovati puštanje Achenbacha, a Roy Bates je ovaj potez Njemačke kasnije tumačio kao de facto priznanje Sealanda od strane Njemačke, koja nije potvrdila Batesovu tvrdnju.
U međuvremenu, Achenbach osniva vladu Sealanda u egzilu. Nakon njegove ‘ostavke’ u kolovozu 1989., Johannes Seiger, ‘ministar za ekonomsku suradnju’ u pobunjeničkoj vladi, preuzima njegovo mjesto i nastavlja polagati pravo na vladanje Sealandom.
tr.wikipedia.org
Sealandova putovnica u ubojstvu Versacea
Početkom 1990-ih, grupa Španjolaca, za koju se sumnja da je bila vezana s ‘pobunjenim’ premijerom Seigerom, masovno je proizvodila putovnice Sealanda i prodavala ih istočnim Europljanima koji su htjeli prebjeći na zapad. Putovnica Sealanda pojavljuje se i u priči o ubojstvu poznatog dizajnera Giannia Versacea, a putovnice su se koristile i u još nekim kriminalnim djelima.
Uslijed masovne proizvodnje putovnica, procjenjuje se da ih je tiskano oko 150.000,, Batesovi su ih 1997. sve proglasili nevažećim.
2012. godine Paddy umire, a nasljeđuje ga sin Michael.
Pored teritorija same platforme, Sealand polaže pravo i na morski pojas od 12 nautičkih milja od platforme. Ima svoju himnu, grb, zastavu, valutu i Ustav.
