Ušli smo u školu koja ima cjelodnevnu: Učiteljica i ravnatelj ispričali su nam kako im je u eksperimentu
Osnovna škola Augusta Šenoe u Osijeku jedna je od 62 škole u Hrvatskoj koje provode eksperimentalni program cjelodnevne škole. Školski dan u tom programu značajno se razlikuje od onog u klasičnoj nastavi, pa smo kroz razgovor s ravnateljem i učiteljicom doznali i kako on izgleda iz prve ruke. Iako ovaj program ima svoje prednosti, postoji i niz pitanja koja će se do 2027., kada bi on trebao ući u sve škole, morati riješiti. Opterećenje učenika obveznim predmetima i učiteljica razredne nastave koje čitavo vrijeme moraju biti uz najmlađe školarce, samo su neka od njih.
OŠ August Šenoa Osijek | foto: srednja.hr
Nedavno je naša redakcija posjetila Osijek. Bila je to prilika da posjetimo više škola, a prilikom donošenja odluke u koje ćemo nije bilo dvojbe odlazimo li u neku od škola koje provode eksperimentalni program cjelodnevne. Naš izbor pao je na Osnovnu školu Augusta Šenoe, a svega nekoliko sati nakon našeg upita ravnatelj Vedran Čerina odgovara nam kako smo dobrodošli. Čerina u OŠ Augusta Šenoe radi od 2011. godine. Prvo je bio nastavnik povijesti, a onda je 2021. stigao na čelo škole. Kada je program cjelodnevne škole predstavljen, priča nam, detaljno ga je analizirao s kolegama učiteljima.
Zbog cjelodnevne upisali troje novih učenika
Došli su do zaključka da bi program zaista mogao pomoći učenicima u postizanju boljih rezultata te pomoći njihovoj školi da učenicima osigura što bolje uvjete rada. Oko 90 posto članova učiteljskog vijeća bilo je za ulazak u eksperiment. Na naše pitanje je li bilo pritisaka za uključivanje u ovaj program jasno odgovara kako – nije. U nekoliko škola, nije tajna, jesenas je radi uvođenja eksperimenta došlo i do ispisivanja školaraca. U OŠ Augusta Šenoe, koja danas broji 202 učenika, kaže ravnatelj, bilo je takvih najava. No one nisu realizirane, upravo suprotno.
– Troje učenika nam se upisalo nakon uključivanja u cjelodnevni program. Osim što učenici nešto više vremena provode u školi uz podršku učitelja i tako mogu postići bolje rezultate, postoje i druge olakotne okolnosti za roditelje u financijskom smislu, budući da se u drugim školama produženi boravak plaća, a ovdje djeca ostaju u organiziranim aktivnostima besplatno i imaju besplatne obroke, navodi Čerina.
Budući da učenici imaju veću podršku učitelja, roditelji sada manje moraju s djecom kod kuće raditi gradivo i upravo to što djeca najveći dio posla obavljaju u školi vidi kao jednu od prednosti programa.
– Učenici koji su do sada postizali nešto slabije rezultate ove godine u odnosu na prošlu postižu znatno bolje rezultate, što i je jedan od ciljeva ovog eksperimentalnog programa, da učenici koji možda kod kuće nemaju adekvatne uvjete, a postižu slabije rezultate, dođu na za njih poželjniju razinu, navodi Čerina.
Dosjetili se rješenja za satnicu Informatike
OŠ Augusta Šenoe dobila je 308.000 eura za, među ostalim, opremanje u svrhu provedbe programa, što je, kaže ravnatelj, u okvirima školstva značajna svota. Planiraju sredstva utrošiti na promjenu cjelokupnog namještaja škole, a sve učionice opremiti interaktivnim ekranima. Učitelji su dali popis nastavnih sredstava koja su im potrebna, uredit će blagovaonicu i kuhinju, sanacija očekuje i vanjski prostor škole i igralište, a u planu su i vanjske učionice.
Kada je riječ o izvannastavnim aktivnostima, OŠ Augusta Šenoe učenicima je, ovisno o tome jesu li u razrednoj ili predmetnoj nastavi, ponudila krav magu, STEM program, mentalnu aritmetiku, likovnu akademiju, španjolski jezik, odbojku, sportsku školu, vježbaonicu (vježbe poput pilatesa)…
– Za sada su sredstva koja smo dobili od Ministarstva bila dovoljna da sve organiziramo, kaže ravnatelj.
Nakon predstavljanja eksperimentalnog programa došlo je do velike pobune nastavnika informatike, a podrška im je stigla i iz akademske zajednice. Umjesto dva sata izborne Informatike, najmlađi, učenici od 1. do 4. razreda, u eksperimentalnom programu cjelodnevne škole imaju tjedno jedan sat novog obveznog predmeta. Čerina kaže kako su oni uspjeli riješiti situaciju na zadovoljstvo svih.
– Mi smo to riješili tako da naši učenici i dalje imaju dva sata informatike jer imaju tri sata A2 koji je obvezan, prirodoslovno, matematičko i čitalačko područje i četvrti koji je škola određuje. I mi smo odlučili da će u prvom i petom razredu, gdje se smanjuje satnica Informatike, da će taj četvrti sat koji je obvezan za sve biti upravo Informatika. Tako da je satnica Informatike ostala nepromijenjena, odgovara ravnatelj.
‘Da bih mogla pokazati neke svoje stavove i mišljenja, moram probati’
Veliki noviteti koji se najavljuju neće utjecati samo na školski dan učenika, nego i radni dan učitelja. U OŠ Augusta Šenoe s nama je bila voljna porazgovarati učiteljica Ljiljana Opančar. U školama radi četvrt stoljeća, uz pauze od 1994. godine. Prošla je, govori nam, kroz razne – od seoskih do gradskih i predavala u manjim i većim razredima. Ovo, jasno, nije prva reforma koja je najavljena za njenog radnog vijeka. U prvim trenucima, kada je putem medija doznala za uvođenje cjelodnevne škole, kaže, imala je negativne reakcije. Nakon što je ravnatelj dobio malo detaljniji uvid u eksperimentalni program i to prezentirao učiteljicama, stvari su se počele mijenjati.
– Kako su informacije pristizale, počnete razmišljati kako nije toliko loše. Koliko dugo radim, nije to ni prva, a vjerojatno ni zadnja reforma. I stalno je nešto novo, a gdje god dođete, primjerice kod frizera, sve žene bolje znaju od vas koji to radite, što će se to događati u školi. Po mom dobar učitelj mora biti spreman na promjene. Jer ponavljam, vjerojatno nije ni prva niti zadnja. Da bih mogla pokazati neke svoje stavove i mišljenja, moram probati. Ako ne probate ne znate, ako ne pitate, ne znate što će to biti. Sada imamo priliku sudjelovati u tome, vidjeti iz prve ruke što je dobro, a što ne, treba li to prihvatiti i iskoristiti neke eventualne prednosti koje možete dobiti za budući rad, navodi učiteljica.
Ravnatelj Vedran Čerina i učiteljica Ljiljana Opančar | foto: srednja.hr
Kod nekih učenika već je vidljiv napredak u znanju
Ona trenutno predaje četvrtašima, u relativno malom razredu od 11 učenika. Kao jednu od prednosti programa cjelodnevne škole vidi tu da su djeca zbrinuta dok im roditelji rade i pritom imaju potporu učitelja.
– Imala sam djece kojima je prije, recimo, problem uvijek bilo pisanje zadaće, čak i kada se roditelji brinu – doma je bilo suza, ‘ja to ne mogu’, ‘ja to ne znam’ ili roditelji ne znaju pokazati, pa se javlja niz problema. Međutim sad djeca imaju cijelo vrijeme kontinuiranu pomoć učitelja, oni su tu. Njima je jako bitno da nemaju zadaće, a te zadatke odrađuju u školi i uvijek mogu pitati učiteljicu. I uopće nema više tog otpora, čak i ona djeca koja nisu voljela pisati zadaću sada hoće sve i super im je jer imaju koga pitati. Isti je princip kao kada to radimo na satu, ne osjeti dodatni prezir – on je u školi i škola je mjesto gdje se radi, navodi Opančar.
Primjećuje, kaže i određeni napredak u znanju učenika, pogotovo kod onih koja kod kuće nisu imala idealne uvjete. Prepričava nam kako ima učenike koji su ranije lošije rješavali ispite, a sada se, radi programa potpomognutog i obogaćenog učenja, osjećaju puno sigurnije i jedva čekaju provjeru kako bi doznali gdje su sada, jer osjećaju kao da mogu. Još jedna prednost koju ističe su dodatne, nove aktivnosti koje se učenicima nude uz one koje je škola već ranije provodila.
– Od onog početnog otpora ‘joj puno nam je, dokad ćemo mi biti u školi’, shvatili su da nisu previše dugo u školi. U vrijeme kad smo imali produžene, oni sada biraju razne aktivnosti. Pa mi se sada događa da mi djeca ostaju do 16:30 namjerno, jer se uključuju na razne aktivnosti. Kad ih pitam nije li im previše, kažu – ‘pa nije’, navodi učiteljica Opančar..
Učenici imaju više većih odmora tijekom kojih se druže, a kad je lijepo vrijeme najdraža im je aktivnost otići u školski vrt.
‘Učenici su previše opterećeni samom nastavom’
No, slika programa cjelodnevne škole daleko je od idealne – program, navodi nam učiteljica, ima i svoje mane. Kao ključnu navodi propisanu satnicu predmeta.
– Učenici su previše opterećeni samom nastavom. Super je što su povećane satnice Hrvatskog i Matematike, nekad je bio ukinut jedan sat, sad je vraćen, imamo više vremena. Međutim, stalno im se dodaje nešto novo. Moj četvrti razred ima obvezna dva strana jezika plus Hrvatski, koji im je također težak. To je osnovna škola, dakle osnovno znanje. Koja smo mi država da kod nas osnovno znanje podrazumijeva znanje triju jezika? U redu mi je da im se nudi da djeca koja žele mogu više, ali zašto baš kao obavezno u osnovnom obrazovanju? A kada pogledate rezultate mature, znanje hrvatskog jezika je poražavajuće, znači dobit će tri jezika i nijedan neće znati kako treba, kaže učiteljica Opančar i objašnjava kako bi više izbornosti u programu svakako bilo poželjno.
Upitno je i jesu li škole dovoljno dobro opremljene za provedbu programa. OŠ Augusta Šenoe, kaže, kao eksperimentalna škola dobiva polako materijale, ali i dalje svi uvjeti nisu osigurani. Govori nam i kako je u početku bilo velikih muka sa slaganjem rasporeda, a i postoje poteškoće s prostorom za pripremu za nastavu, budući da je u školi i do 15:30.
– Nemam se gdje pripremiti. Naš posao nije samo rad u učionici, gdje ću ja u miru sjesti i pripremiti svoju nastavu, riješiti svoju dokumentaciju. Škola toga nema, mi nemamo kabinete, kao i brojne druge škole, upozorava učiteljica Opančar.
Jedna učiteljica nije dovoljna za najmlađe
A pripreme je, dodaje – puno. Prepričava kako ponedjeljkom ima osam sati bez pauze plus dežurstvo, što joj je poprilično naporno. Slaže se i s kritikom koju su uoči programa isticali mnogi, a to je da bi učenici razredne nastave trebali imati dvije učiteljice, kao što je to u riječkom modelu.
– S malom djecom morate biti non-stop i tijekom odmora i kada se radi, kaže učiteljica.
Ona u razredu, kako smo već naveli, ima samo 11 učenika. Ističe kako zbog toga praktički čitavo vrijeme može raditi neki oblik individualizirane nastave i to je idealan broj učenika da bi se učiteljica mogla posvetiti svakom od njih. No sve to bi, naglašava, bilo nemoguće da ima razred od 20 ili više učenika, kao neke od njenih kolegica. Pita se – kako je moguće u takvim uvjetima kroz program potpomognutog učenja posvetiti se istodobno i onim nadarenima kao i onima koji imaju prilagodbu?
– Naš ministar kaže ‘pa podijelite se paralelke pa jedna neka radi dopunsku, druga dodatnu’. A što kada nemate paralelke, a imate 20 i nešto učenika u razredu? Vi možete prilagoditi zadatke, ali sebe ne možete u istom satu svima dati jednako. Tu će se morati nešto mijenjati, to ne može tako. Ja ih imam malo i stignem na svakom satu svima sve pregledati, vidjeti kome što ne ide pa s njim posebno proći. Ali to nije situacija koju mi imamo u cijeloj Hrvatskoj, ističe učiteljica Opančar.
Što će biti s plaćama kad završi eksperiment?
Uz to što ovakav oblik nastave zahtijeva dulje vrijeme u učionici i više pripreme, navodi, ostala je i sva ona papirologija koja je učiteljima nerijetko najomraženiji dio posla, a tu je i ispravljanje ispita, komunikacija s roditeljima i stručno usavršavanje.
– Kada dođete u tri ili četiri sata kući, a onda iza toga još trebate raditi nešto, to je krajnje iscrpljujuće. Ne mogu biti bezobrazna i reći da financijska strana nije zadovoljavajuća, ali ponekad to nije jedino bitno, zaključuje učiteljica i pita se što će biti s financijskom kompenzacijom kada eksperiment prestane i hoće li se tada vratiti na staru plaću za veći obim posla.
Pitanje o tome jesu li u cjelodnevnoj školi, koja bi u svim školama trebala zaživjeti 2027., potrebne dvije učiteljice, postavili smo i ravnatelju Čerini.
– Čini mi se da bi bilo bolje da su u nižim razredima dvije učiteljice, pogotovo u prvom gdje je i do sada bilo izazovno, a pogotovo je u ovakvom dužem formatu kao što je cjelodnevna. To bi bilo idealno, ali je pitanje koliko je to realno za očekivati, navodi, pak, ravnatelj Čerina.
Evaluaciju eksperimenta trebao bi provoditi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Onu na razini škole u OŠ Augusta Šenoe nisu još provodili. No, kako navodi ravnatelj, neke od razrednica su provodile ankete sa svojim učenicima još u prvom polugodištu.
– Bilo mi je zanimljivo da su učenici šestog razreda rekli da im je super i da nisu umorni, ali da su njihovi roditelji zabrinuti je li im to previše, ali da je njima dobro, zaključuje ravnatelj.
U GRADU OSIJEKU PLANIRA SE IZGRADNJA CENTRALNE KUHINJE
Dio gradova već sada ističe kako postoje problemi sa zapošljavanjem kuhara. Plaća u ugostiteljstvu daleko je atraktivnija od one koju mogu dobiti u školi. U Osijeku to, kao i prostor za dogradnju kuhinja u školama ne bi trebao biti problem jer Grad kreće u izgradnju velike centralne kuhinje koja će hranom opskrbljivati sve škole.
– Bit će to sigurno dobro, bit će logistički jednostavnije organizirati i pokriti. Posebice zato što nemaju sve škole iste uvjete u smislu kvalitete kuhinje i broja kuhara i kuharica. Tako da bi na ovaj način sigurno bio osiguran jednak položaj svih učenica i učenika u gradu, neovisno o tome koju školu pohađaju, navodi Čerina.
