Uvodimo devetogodišnju školu, a nedostaje vrtića i odgojitelja: ‘Trebamo beneficirani radni staž’
Vrtići i odgojitelji za najmlađu djecu sve su potrebniji diljem Hrvatske. S obveznim povećanjem predškolske nastave, na mala vrata u Hrvatsku ulazi devetogodišnja škola. No, dekanica Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti u Puli, Iva Blažević, navodi da su pojedini vrtići prenapučeni. Stoga, unatoč padu nataliteta treba graditi još vrtića, te cijeniti stručan kadar. Studentica predškolskog odgoja, Ines Štimac, navodi da se bez dovoljno odgajatelja ne može kako treba posvetiti vrtićkoj skupini.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Djeca su često neobična, puna mašte, katkad znaju zbuniti svojim simpatičnim i slatkim idejama. Također zbunjujuće, iako ne nužno i slatko, djeluje je i stanje s vrtićima i predškolskim odgojem u Hrvatskoj. S jedne strane, pada nam natalitet i sve je manje djece. S druge strane, država povećava fond sati obvezne predškole, čime se de facto uvodi devetogodišnja škola, grade se brojni vrtići te se govori o nedostatku odgojitelja. Pritom, da ne spominjemo i da kroz cijelo obrazovanje, od vrtića do fakulteta, čini se, imamo probleme s obrazovnim nejednakostima.
Još krajem 2023. godine, razgovarali smo s Thomasom Farnellom iz Instituta za razvoj obrazovanja i Eli Pijacom Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja. S kolegama iz Mreže cjeloživotno učenje za sve, protekle su tri godine istraživali obrazovnu nejednakost na svim razinama u našoj državi. Obrazovna nejednakost može biti posebno izazovna za djecu s invaliditetom i poteškoćama u razvoju te djeci slabijeg imovinskog stanja.
– Ima li svatko jednaku mogućnost pristupiti nekoj školi, vrtiću, fakultetu. Kada je osoba već ušla u taj sustav obrazovanja, kako se osjeća? Osjeća li pripadnost u toj obrazovnoj zajednici? Smatra li da ima dovoljnu podršku unutar tog sustava ili se zapravo osjeća loše i ne uspijeva zapravo savladati obrazovni proces?, sažeo je Farnell tada relevantna pitanja.
Akademici ne pričaju već i surađuju sa stvarnim odgajateljima
Po struci redovita profesorica iz znanstvenog polja kineziologije, Iva Blažević je dekanica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. U trenutku našeg razgovora u travnju, istaknula je da je na kraju svog drugog mandata koji ističe u akademskoj godini 2023./24.
Ovaj fakultet, u ovoj akademskoj godini ima oko 500 studenata. K tome, kaže nam dekanica, na prvoj godini studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja upisano je 40 redovitih i 50 izvanrednih studenata. Na diplomskoj razini upisano ih je još 50. Za rad u dječjim vrtićima, dovoljna je prijediplomska razina odnosno diploma, a magisterij otvara vrata prema znanstvenom bavljenju fenomenom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djece.
– Imamo dobru suradnju s dječjim vrtićima i osnovnim školama. Naši studenti imaju veliki broj sati stručne prakse, a izvodimo i metodičke vježbe u okviru različitih metodičkih kolegija na našim studijskim programima, stoga su nam dječji vrtići i osnovne škole vježbaonice za brojne nastavne predmete. Smatram da je način na koji se hvata u koštac s problematikom dobra, ali uvijek postoji potreba za napretkom. Grade se vrtići, ulažu se sredstva u unaprjeđenje standarda postojećih vrtića. Prema statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje broj odgojitelja u Puli nije deficitaran kao u drugim dijelovima Istarske županije, opisala nam je Blažević situaciju s dječjim vrtićima u Puli i obrazovanjem na fakultetu koji vodi.
U Hrvatskoj je samo predškola obvezna: Istraživanja potvrđuju njenu korist na razvoj djeteta
Naglasila je da situacija s dječjim vrtićima ovisi o lokalnoj sredini obzirom da su dječji vrtići pod ingerencijom lokalne samouprave. Upitana o pomalo kontradiktornoj situaciji, gdje s jedne strane imamo pad stanovništva, sve manje djece, a opet nam treba više vrtića, objasnila je potrebom da se vrtićkim programom obuhvati što više djece.
– Kod nas je obuhvat djece u dječjim vrtićima manji nego na europskoj razini. Zbog toga se nastoji povećati obuhvat djece vrtićkim programima jer je kod nas samo program predškole obvezan. Izmijenjen je i državni pedagoški standard prema kojem u skupinama može biti manji broj djece, što također opravdava navedenu situaciju. Istraživanja su pokazala da kvalitetniji rani i predškolski odgoj i obrazovanje utječe na pozitivni razvoj djeteta, a dugoročni efekti na akademska postignuća, zdravlje te socijalni i ekonomski segment života odraslih, komentirala nam je profesorica Blažević.
Na tragu praćenja statistike, istaknula je i da je trenutni broj pulskih studenata koji se školuju na studijskim programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u skladu s potrebama tržišta.
– Ministarstvo znanosti i obrazovanja (razgovor se vodio prije izbora i promjene imena ministarstva, op.a) nam je dalo smjernice za povećanje kvota, ukoliko smatramo da je potrebno. Pratimo potrebe tržišta i zato smo otvorili novi diplomski studijski program Rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Dakle, pokrenuli smo diplomski studij jer smo imali brojne upite i interes za taj studijski program. S obzirom na broj studenata koji pokazuju interes za taj studij, kvote su zadovoljavajuće, ocijenila je Blažević.
Umjesto novca, studente vuče ljubav prema profesiji
Naša sugovornica ističe i da u nekim lokalnim sredinama, kao odgojitelji u dječjim vrtićima rade magistri ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a pritom dobivaju jednaku plaću kao i odgojitelji koji su završili prijediplomski studij. Smatra da, kada bi se napravila izmjena koeficijenta složenosti poslova odgojitelja sa VŠS i VSS, interes za diplomskim studijem bi još više rastao.
No, u svakom slučaju slaže se s onima koji kažu da bi plaće odgojitelja trebale biti više. Upitana koliko su studenti svjesni financijskog aspekta svoje buduće profesije, navodi da su dobro informirani te ih, prije svega, na studij dovodi ljubav prema profesiji. Otkrila nam je i da su brojni izvanredni studenti njenog fakulteta izgrađeni ljudi s profesijama koji su ranije završili različite fakultete. No, odlučili su studirati rani i predškolski odgoj i obrazovanje jer ih je to oduvijek zanimalo, a koji ranije nisu upisali upravo zbog plaće i pritiska roditelja i društva da izaberu nešto ‘profitabilnije’. Blažević upozorava i da bi se općenito trebao popraviti društveni status koji odgojitelji imaju.
– Biti odgojitelj jedno je od najljepših, najizazovnijih i najodgovornijih zanimanja jer odgajati i obrazovati generacije djece nije samo zanimanje. Biti odgojitelj je prije svega poziv koji zahtjeva kontinuirano stručno usavršavanje unatoč brojnim izazovima u stručnom i društvenom kontekstu profesije. Odgojitelji su osposobljeni provoditi aktivnosti iz raznih odgojno-obrazovnih područja. Meni su ravnateljice vrtića iz Istre istaknule da je situacija sada bolja nego prije pet godina, kada je bio veći odljev kadrova. Tada pripravnici nisu bili plaćeni tijekom stažiranja, dok danas za vrijeme pripravništva dobivaju 85 posto plaće pa što ih dodatno motivira da ostanu na radnom mjestu nakon završetka pripravničkog staža, analizirala je dekanica pulskog Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti.
Vrtići ovise o lokalnoj zajednici, a fakulteti su ujednačeni: ‘Programi se kontinuirano unaprjeđuju oko djece s teškoćama’
Iako je situacija s dječjim vrtićima negdje bolja, negdje lošija, ovisno o lokalnoj zajednici, studijski programi su ujednačeni. S obzirom na njihovu kvalitetu, Blažević nam kaže da je zadovoljna. Ocijenila ih je kvalitetnima, suvremenima i u skladu s potrebama studija. No, naravno, ističe i da smatra kako uvijek ima prostora za unaprjeđenje i osuvremenjivanje s obzirom na znanstvene i stručne spoznaje u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Našu sugovornicu posebno vesele kolegiji koji pripremaju nove generacije odgojitelja na rad s djecom s teškoćama. Istaknula je da se upravo na tu temu, studijski programi kontinuirano unaprjeđuju. Upitana o izazovima rada s tako osjetljivom skupinom djece koja zna biti zapostavljena, Blažević je uvjerenja da postoji prostora za još bolju inkluziju u redovne uvjete. Sva djeca moraju imati jednaka prava.
– Naš je fakultet, zajedno s ostalim učiteljskim fakultetima u Hrvatskoj bio uključen u UNICEF-ov program gdje smo dobili sredstva i pomagala kojima studente adekvatno educiramo u tom segmentu koji se proteže kroz većinu naših predmeta. Predajem kolegije iz polja kineziologije i tu obrađujem prilagodbu rada s djetetom s određenom teškoćom u tjelesnim aktivnostima, rekla nam je Blažević.
Odgojitelji i roditelji: ‘Partneri su, nema pritiska kao u školama’
Na tragu navoda o diskriminaciji i isključenju djece slabijeg imovinskog stanja, Blažević je optimistična da su se stvari znatno poboljšale.
– Iako ima prostora za napredak, čini mi se da smo kao društvo već dovoljno zreli da ne pravimo razliku među djecom zbog njihovog socio-ekonomskog statusa. Znam iz iskustva da se radi na integraciji djece iz obitelji slabijeg socio-ekonomskog statusa u sve aktivnosti, rekla je naša sugovornica.
No, osim s djecom, za odgojitelje je važno znati komunicirati i s roditeljima. Blažević ističe da se tema odnosa s roditeljima neposredno uči kroz razne kolegije, uključujući i kroz predmet Obiteljska pedagogija, Trening socijalnih vještina i Suradnja s obitelji.
– Znam da brojni vrtići na području Pule i Istarske županije provode različite programe u koje su uključeni roditelji. To je jedini pravi put kako uključiti roditelje u neposrednu odgojno-obrazovnu praksu. Prema informacijama koje imam, mogu reći i da su roditelji pravi partneri, iako svugdje ima različitih situacija. Na svakom je odgojitelju i instituciji da pronađe adekvatan način za rješenje eventualnih problema. Mi smo kolektiv izložen izazovima koji se razlikuju od pritiska koji znaju doživjeti primjerice učitelji u školama zbog ocjena i pedagoških mjera, rekla nam je Blažević.
Kritični studenti ne lažu: ‘Između privatnih i javnih vrtića nema razlika’
Vrativši se na temu vrtićkih kapaciteta i prihvata djece, Blažević navodi da su u rješavanju tog problema značajni i privatni vrtići. Iako je njihov problem dogovor oko cijene s lokalnom zajednicom, što se tiče kvalitete, navodi Blažević, nema razlike. Informacije o njihovoj kvaliteti dobiva od vlastitih studenata koji odrađuju praksu u privatnim vrtićima.
– Studenti znaju biti kritični i ako nešto nije kako bi trebalo biti, kažu i napišu u dnevniku prakse koji mentor u vrtiću treba pregledati. Dapače, iskustva s njima su vrlo pozitivna. Dobar dio privatnih vrtića dobiva EU projekte, što se kasnije reflektira na njihov neposredan rad. Tijekom naše dugogodišnje suradnje možemo zaključiti da ne postoje značajne razlike u usporedbi s vrtićima pod nadzorom lokalnih vlasti, uvjerava nas Blažević.
Studenti koji odaberu predškolski odgoj, ne odustaju od faksa: ‘Trebat će vremena da se nadoknadi gubitak u vrtićima’
Među studentima u Puli koji su odlučili da će svoj život posvetiti predškolskom odgoju je i Ines Štimac na trećoj godini prijediplomskog studija. Štimac, inače i predstavnica Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti u studentskom zboru, rekla nam je da se od malena uvijek voljela igrati s djecom. Rođena Puležanka, tijekom dosadašnjeg studija, kaže nam, uvjerila se da je na pravom putu. Kako nam je rekla, rasprave o vrtićima itekako prati u vijestima jer, kaže, ipak je to njena struka.
– U Hrvatskoj fali vrtića i trebali bi se otvarati novi, Djece ima i neki vrtići su prenakrcani. Međutim, nema kadra. Upisujemo velik broj studenata, ali treba vremena da se nadoknadi taj gubitak. No, posla ima za studente koji završe studij, komentirala nam je Ines svoje dojmove o stanju u kojoj se njena struka nalazi.
Dodala je i da osobno nije primijetila da su njeni kolege odustajali od fakulteta. Uvjerena je da oni koji se odluče studirati predškolski odgoj to doista žele i ostaju do kraja.
Djecu s poteškoćama nikako ne bi trebali biti izvan grupe s drugom djecom: ‘Trebamo asistenta za pomoć, ali svi smo različiti’
Ines je navela da na praksi nikad nije bila sama s djecom, već u pratnji svojih mentora. Susrela se sa 17 ili 18 jasličkih skupina u kojima je bilo po deset ili 11 djece. Iako nam kaže da nije osjetila što znači sam voditi veliku vrtićku skupinu, ističe da je bitno da svi shvate da je potrebno smanjiti broj djece u vrtićkim skupinama, što bi se riješilo novim vrtićima i većim zapošljavanjem stručnjaka. Kako nam objašnjava, predškolarci puno traže, kreću se te su zahtjevni i bitno je da im odgojitelj može pružiti sve što trebaju.
Upitana o djeci s posebnim potrebama, navodi da je problem u praksi što bi za takvu djecu uz odgojitelja trebao biti još jedan asistent specijaliziran za rad s djecom s teškoćama.
– Ali, nažalost, situacija je takva da su ti pomoćnici sve rjeđi i moraju obraćati pažnju na to dijete s posebnim potrebama. Onda je takvo dijete, bilo darovito, bilo s poteškoćama u razvoju, zakinuto. Jedan odgojitelj jednostavno nije dovoljan. Odvajanje djeteta s posebnim potrebama iz vrtićke skupine nikako ne bi bilo dobro. Time bi ostaloj djeci dali da znanja da nisu jednaki. Smatram da bi djeca trebala odrastati zajedno. Vidjeti da su razlike normalne i da smo svi mi različiti. Stoga je jedna vrtićka skupina uz odgojitelja i asistenta za dijete s poteškoćama u razvoju najbolje rješenje, uvjeravala nas je Ines.
Ako želite biti odgojitelj, razmislite volite li djecu: ‘Izaberi što se tebi sviđa, bez obzira što ti govore drugi’
Na kraju dana, vrtićki odgojitelji su itekako potrebni. No, rad s djecom nije za svakoga i bilo bi vrlo problematično za samog odgojitelja ali i dobrobit djece da se taj posao radi bez prave motivacije i ljubavi za taj posao. Ines nam je rekla da, osim što želi raditi u vrtiću, također su i njezini roditelji i bližnji primijetili da je jako dobra s djecom. Upravo je ljubav prema radu s djecom ključna jer navodi nam, ovo nije posao na kojem ćete se obogatiti. Najveće zadovoljstvo je ustvari znanje da raditi društveno vrlo važan i koristan rad u djetinjstvu najmlađih članova našeg društva.
– Trebaju istražiti što znači posao odgojitelja. Plaće su velika tema i svi smatramo da su one preniske. Jako puno profesora nam navodi i da bi odgojitelji trebali imati beneficirani radni staž jer taj posao traži stopostotno sve od tebe. zahtjevan je to rad i fizički i psihički. trenutne su plaće smiješne, ali sam na svoje oči vidjela koliko se odgojitelji trude za tuđu djeci i obavljaju taj posao najbolje što mogu, rekla nam je Ines na pitanje što bi poručila maturantima.
Upitana za savjet maturantima koji razmišljaju o studiju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, Blažević je navela kako je ključno da se zapitaju imaju li afinitet za rad s djecom. Te naravno, da se zapitaju što ih motivira da razmišljaju o tom pozivu. Kaže da je većina ljudi izabrala ovaj posao zbog iskustva s dobrim odgojiteljima i učiteljima tijekom djetinjstva i školovanja. Ipak, na tragu razgovora o izvanrednim studentima, bitno je da studenti budu sami zadovoljni svojom odlukom.
– Reći ću vam što sam rekla mom sinu koji je brucoš. Izaberi što se tebi sviđa, bez obzira što ti govore drugi. Tvoja odluka mora biti konačna. Rastužuje me kad mi studenti od 30/ 40 godina kažu ‘evo ja sam se sad napokon odlučio zauzeti za sebe’ Uloga roditelja, obitelji i društva je jako bitna, zaključila je Blažević.
