Milijune Hrvata ne popušta euforija zbog maestralne pobjede nad Ircima čak ni nakon prespavane noći. Nikad bolje otvorenje velikog prvenstva dovelo je do toga da su od momčadi gotovo otpisane zbog loših predstava u pripremama Vatreni postali nacionalni heroji. Više nitko ne sumnja u to da Bilićevi puleni mogu preko Talijana i Španjolaca u drugi krug pa čak i do kraja. Ostaje pitanje na koje nitko ne daje odgovor – je li Hrvatska zbilja u stanju tri puta u tjedan dana ponoviti ovakvu igru?
Bilić je naučio Capellovu lekciju
Sinoćnja igra naše reprezentacije je bila na tragu onih najboljih predstava Bilićeve ere. Taktički pogođene prilagodbe potpuno su otupjele glavne napadačke igle Trapattonijeve ekipe. Srna je u potpunosti zatvorio McGeadya, Keanea se gotovo nije ni vidjelo, a Strinić je uz Perišićevu pomoć koliko toliko iskontrolirao Duffa.
Tika – taka napad funkcionirao je vrlo dobro, gotovo savršeno. Praktički od 20. minute utakmice smo kve konce igre držali u svojim rukama inzistirajući na mnogo kratkih pasova i dugom posjedu lopte. Naši protivnici, tehnički inferiorni pod presingom na zadnju liniju bili su prisiljeni na duge i uglavnom nekontrolirane lopte.
Jednino što još treba reći je da je naš izbornik ovom utakmicom pokazao da je naučio lekciju koju mu je dvaput očitao Don Fabio. Jasno Irci nisu klasa kao što su tada bili Englezi, ali princip igre je u načelu isti – igra po krilima i teroriziranje stopera. Čak je naučeno i upotrijebio protiv Trapattonija.
Schifo i Čarli nisu dorasli europskoj eliti
Usprkos superlativima kojima se opisuje naša igra u jučerašnjem meču teško se oteti dojmu da zbog dobrog ofenzivnog učinka zatvaramo oči pred klimavom i prilično nesigurnom obranom na čelu s ministrom Čorlukom.
Schindenfeld i Čorluka pa čak i Vukojević su podbacili u jučerašnjoj utakmici. Realno Keane jeste lisac, ali je već pomalo olinjao, a ostala trojica Trapattonijevih napadača praktički nisu vrijedni spomena. Usprkos ovoj činjenici naš je stoperski dvojac tijekom cijele utakmice jedva izlazio na kraj s njima.
Čitav niz nepotrebnih prekršaja u uglovima igrališta, zakašnjela reakcija Čorluke kod gola i nedosuđeni penal Schindenfelda na Keaneom definitivno je previše propusta za obranu ekipe koja pretendira na najviša dostignuća.
Tek počinje lov na iznenađenja
Dobra strana obrambenog tandema je bila skok igra. Dobili su većinu skokova na tridesetak metara od gola i spriječili opasna prebacivanja zadnjeg reda. No tu dolazimo do Vukojevića. Ogi je nekarakteristično za sebe bio vrlo propustan u veznome redu.
Odbijene lopte od naše obrane koje je morao skupljati tijekom cijelog prvog poluvremena su ostajale u nogama irskih veznjaka. U drugom dijelu je dojam malo popravio, ali za Talijane i Španjolce definitivno mora još bolje.
Ova pobjeda nas je zasluženo ohrabrila, no opasno bi bilo poletjeti, jer Irci su ipak najslabija momčad skupine i ovom pobjedom smo samo učinili ono što se od nas očekivalo. Lov na iznenađenja tek počinje.