Već 16 godina drže praksu za jedno od najtraženijih zanimanja: ‘Veći je interes obrtnika nego što ima učenika’
Učenička praksa je važan dio strukovnog srednjoškolskog obrazovanja. Zagrebačka mesnica Kanurić već šesnaestak godina drži učeničku praksu te ostave prostora i za zapošljavanje učenika koji uspješno završe obrazovanje za mesara. Mesari su, prema podacima HZZ-a, deficitarni u gotovo svim županijama te je preporuka povećati broj upisanih ovom srednjoškolskom smjeru. Vlasnik mesnice, ujedno i član upravnog odbora Udruženja obrtnika grada Zagreba, Sanel Kanurić, navodi da mu je žao što se ne prijavljuje onoliko puno učenika koliko bi ih mogli školovati i uvesti u prve korake posla. Propisima i uvjetima koje poslodavci moraju proći da bi provodili praksu ocjenjuje solidnima. No, volio bi da država više pomogne u financijama potrebnih materijala za učenje, ali i provođenje ispita.
Sanel Kanurić već godinama nudi praksu učenicima mesarstva | Foto: Privatna arhiva
Početak školske godine znači povratak učenika u učionice i školske klupe. čitanje udžbenika, rješavanje domaćih zadaća te pisanje ispita bit će svakodnevne aktivnosti mladih generacija u osnovnim i srednjim školama.
Nije u knjigama sve: Bez prakse nema struke
Međutim, za neke srednjoškolce, čitanje knjiga i pisanje ispita neće biti jedine školske obaveze. Učenike strukovnih škola, očekuje i učenička praksa u kojoj će praktično učiti svoje zanate. To je važan dio nastave kako bi osim teorije, po završetku svojih škola bili spremni i reći da su već isprobali rad u poslu za koji su se školovali.
To vrijedi i za trogodišnje i četverogodišnje strukovne škole. Neki će praksu odrađivati u školskim praktikumima, ali neki strukovni programi učenicima daju mogućnost da rade u pravim tvrtkama. Učenje od obrtnika i poslodavaca koji vode svoje poslove i pritom pronalaze vremena za podučavanje novih generacija svoje profesije.
Zagrebački mesar radi s učenicima: ‘Lijepo je mladog čovjeka usmjeriti na pravi put’
Među obrtnicima i poslodavcima koji učenike uče praktičnom radu i omogućuju im prve korake u zanatu je i mesar Sanel Kanurić. Svoju mesnicu je pokrenuo 1986. godine, a posljednjih šesnaestak godina drži i učeničku praksu. Osim što se bavi mesarstvom, također je i član upravnog odbora Udruženja obrtnika grada Zagreba.
– Jako je lijepo mladog čovjeka usmjeriti na pravi put. Ne učimo ga samo obrtništvu, mesarstvu već i provodimo puno vremena s njime. Pričamo, usmjeravamo ga na pravi put te je veliko zadovoljstvo i uspjeh vidjeti kada dobije završnu svjedodžbu te je sposoban za tržište rada i samostalnog zarađivanja za kruh, rekao nam je Kanurić zbog čega mu se sviđa što pored trgovanja mesom u svojoj radnji također i educira mlade ljude.
Dodao nam je i da je prošle godine imao sedam učenika na praksi. Kako nam je rekao, u mesnici su mogli primiti i više. No, nažalost, ustvrdio je da mlade ne privlače obrtnička zanimanja. Mesari su, prema podacima HZZ-a, deficitarno zanimanje u gotovo svim županijama te je preporuka povećati broj upisanih ovom srednjoškolskom smjeru. Iako nam naš sugovornik navodi da vidi kako država ulaže u obrtništvo, smatra da je ipak potrebno raditi puno više na promociji i poticanju mladih za obrtništvo. No, kako navodi, na internetu vidi da se jako puno reklamiraju informatika i IT sektor, ali ne i posao mesara.
– To nam fali, da se mladi kadar bliže upozna s obrtništvom i da im se predoči da jedan obrtnik može živjeti od svog rada. Da uz trogodišnje školovanje, ima osiguran i siguran posao. U petak možete završiti mesarsku školu i u ponedjeljak početi raditi, pomagati roditeljima. Kod fakulteta, treba to financirati, a dok ga ljudi završe, pitanje je gdje su i kud će, naveo nam je Kanurić neke od argumenata za koje vjeruje da bi mogli motivirati mlade da se odluče za obrtnička zanimanja.
Pedagoško licenciranje ljudi, ali i radionice: ‘Ne može svatko biti majstor i prenositi znanje’
Dok je prošle godine Kanurić držao praksu za sedam učenika, naveo nam je da je ustvari mogao za njih 12. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) je propisao Pravilnik o načinu organiziranja i izvođenju nastave u strukovnim školama koji navodi i što sami poslodavci koji žele nuditi učeničke prakse trebaju ispuniti. U slučaju mesnice, naš sugovornik nam navodi kako mesnica mora imati djelatnika s položenim majstorskim ispitom i jedino osoba s tim ispitom može učiti radu nove generacije.
Pritom svaki majstor može učiti maksimalno šest učenika. Prakse u ovoj mesnici mogu obavljati učenici sva tri razreda ovog obrtničkog zanimanja. Budući da Kanurić osobno i još jedan njegov kolega imaju položene majstorske ispite, u ovoj mesnici u zagrebačkoj Prespanskoj ulici 48, mogu maksimalno držati praksu za 12 učenika. Uz samo osoblje, komisija MZOM-a pregledava i prostor gdje bi učenici trebali provoditi praksu.
– Majstorski ispit je strog, ali ne možete učit čovjeka ako ni sami ne znate kako to raditi te ne može svatko biti majstor i prenositi znanje. Mislim da majstorski ispit čisto solidno funkcionira. Također, komisija licencira i radionicu, gleda da je prostor siguran prema Zakonu o zaštiti na radu, opisao nam je Kanurić kako je kao obrtnik dobio pedagošku licencu te dobio mogućnost da svojim znanjima doprinosi edukaciji mesara.
Pravilnik propisuje nagrade praktikantima: ‘Svake godine zaposlimo dva do tri nova djelatnika’
Upitan koliko učenici nakon prakse ostaju zaposleni kod njega, Kanurić nam je istaknuo da je pronalazak novih ljudi upravo jedan od ciljeva stručne prakse. Naveo je da su četiri naučnika kojima je držao učeničku praksu ostali raditi kod njega.
– Svake godine zaposlimo dva do tri nova djelatnika, a prioritet dajemo učenicima koji su kod nas završili praksu. Dakle, tko je htio ostati, ostao je. Ako učenik kod nas završi školu i s nama je tri godine, ima ambicije, ostavimo mjesta za njega i onda vidimo nakon godine dana rada je li zadržao svoju zainteresiranost. I meni i učenicima je privilegija kada ih zaposlite kao ravnopravnog djelatnika, rekao nam je zagrebački mesar.
Iako učenici tijekom učeničke prakse ne dobivaju plaću, dobiju naknadu za rad. Pravilnik propisuje da će poslodavac polazniku prakse isplaćivati mjesečnu nagradu koja po postotku ‘prosječne neto plaće ostvarene u prethodnoj godini u gospodarstvu Republike Hrvatske’. U prvoj godini učeničke prakse, ona iznosi 10 posto potom u drugoj godini 20 posto te zatim 25 posto u ostalim godinama. Ipak, Kanurić ističe da je to minimum koji su poslodavci dužni dati učenicima. No, učenicima se može dati i veći iznos, čak i puna plaća. No, upozorava da su takvi visoki iznosi podložni oporezivanju. Općenito, govori nam da učenici dobivaju, ‘kako za koju godinu, od 150 do 300 eura mjesečno’.
‘Samo zato što je netko upisao neki smjer, ne znači da ima volje’
Osim kao mesar koji vodi vlastitu radnji i vidi stanje u svojoj profesiji, Kanurić razgovara i sa drugim obrtnicima u Zagrebu u sklopu raanije spomenutog zagrebačkog udruženja. Upitan koliko su obrtnici u drugim profesijama u Zagrebu zainteresirani za nuđenje učeničke prakse u svojim radnjama, navodi nam da nije nedostatak mjesta za učeničke prakse, već tko bi na njih išao.
– Interes među obrtnicima je puno veći nego što ima učenika. Primjerice, u školu se upiše 16 mesara. Od toga njih šest ili 10 zanima taj posao, a ostali su se upisali jer nisu nigdje drugdje mogli. Samo zato što je netko upisao neki smjer, ne znači da ima volje za rad. Što se više naučnika upiše u školu, puno nam je veći izbor učenika, navodi Kanurić.
Istaknuo je da same škole imaju više kapaciteta nego što su učenici zainteresirani, a i sami poslodavci su željni nuđenja učeničke prakse. Stoga je ponovio da je potrebno više raditi na populariziranju obrtničkih zanimanja.
Utrošena sredstva iz džepa obrtnika: ‘Svatko se može prijaviti, ali pitanje je tko će proći’
Dok Kanurić obožava raditi s učenicima i pripremati nove generacije mesara za nastavak profesije, ističe da nije ni sve uvijek lako. Uz dozvolu za praksu, u njegovoj se mesnici polažu i majstorski ispiti. Prema pravilniku, upravo Kanurić mora osigurati svu potrebnu opremu i potrepštine za polaganje tog ispita. Naravno, to sa sobom nosi i određene izazove, te košta, kako s vremenom, tako i financijski.
– Imate neki materijal za polaganje tog ispita koji znači, utrošena sredstva. Primjerice, ako kandidat mora položiti rezanje svinjske polovice, neki će to znati napraviti, neki neće. Svatko se može prijaviti na majstorski ispit, ali je pitanje tko ga može proći. Ima i učenika koji odustanu, prebace se u drugu školu ili čak dođu na praksu nakon što su ranije išli u neku drugu školi. Ali toga imate svugdje i na to ne možete utjecati. No, volio bi da država više ulaže i stane iza nas, zaključio je Kanurić kako bi se financijski bolje mogli pokrivati troškovi prakse i ispita te ublažiti i one teže strane praktičnog obrazovanja novih strukovnjaka.
