Velika Gospa, Mladifest i religioznost u Hrvatskoj – što mladi misle o tome
Blagdan Velike Gospe obilježava se 15. kolovoza svake godine te je od iznimne važnosti za katolike u Hrvatskoj. Mediji unaprijed najavljuju velike gužve na cestama, mnogi gradovi organiziraju proslave, a svetišta broje ogromne količine posjetitelja. Sve to zahvaljujući Djevici Mariji koja je nakon smrti uznesena na nebo. Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Zadar, Nin – sve su to gradovi koji iskazuju posebno poštovanje prema Djevici Mariji. Hrvati su u prošlosti zazivali njenu pomoć tijekom teških vremena, zbog čega ju danas i nazivamo fidelissima advocata Croatae ili ”kraljicom Hrvata”.
Torcida na europskoj utakmici – fidelissima advocata Croatae | screenshot
Koliko nam je ona ustvari važna, pokazuje i gesta Torcide na Poljudu prije nekoliko dana. Naime, uoči utakmice trećeg pretkola Europske lige, navijači Hajduka svoje su poštovanje prema Mariji iskazali impresivnom koreografijom u bojama Hrvatske i Vatikana, uz pjesmu ”Rajska djevo, kraljice Hrvata”. Osvanulo je i nekoliko videa koreografije, a pozitivni komentari prepuni poštovanja i ljubavi stizali su iz svih krajeva Hrvatske, što je rijetkost kod performansa navijačkih skupina.
Mladifest – vjerski festival za 50.000 posjetitelja, mahom mladih
Osim toga, kolovoz je mjesec u kojem se održava anualni Mladifest – festival mladih u Međugorju. Brojke ovog festivala dosežu i preko 50.000 posjetitelja, a ove godine je prvi dan Mladifesta live prijenosom gledalo preko 970.700 ljudi!
Sljedeće godine će festival obilježiti jubilarno 30. izdanje, a osim 50.000 posjetitelja, taj događaj u Međugorju pohodi i 400 svećenika iz cijelog svijeta. Dane provode u molitvi te i sami mladi govore kako ih ispunjavaju unutarnji mir i sigurnost, unatoč velikom broju ljudi kojima su okruženi. Posjetitelji smatraju Mladifest jako dobro organiziranim festivalom te cijene što je ispovijed toliko važan segment pa nije neuobičajeno vidjeti razgovor svećenika i vjernika vani na tlu, unatoč velikim i često neizdrživim vrućinama.
– Jako puno ispovijedanja, jako puno razgovora, zbog čega se i mnogo ljudi neočekivano preobratilo, prenosi nam studentica Katarina s FER-a koja se svake godine iznova vraća na Mladifest.
Još jedan bitan segment ovog festivala su i svjedočanstva ljudi. Ovo vrijeme posvećuje se bivšim ovisnicima koje je vjera preobratila te kroz svoju priču pokazuju koliko religija može utjecati na život čovjeka. Sva svjedočanstva možete pogledati na službenoj stranici Mladifesta.
– Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem. U jednome sam trenutku, iz svoje tadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, proživljavala sam golemu tjeskobu. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe, dio je svjedočanstva vrhunske atletičarke Blanke Vlašić koji je privukao veću pozornost medija.
Studentica FER-a koja je iskusila atmosferu u Međugorju napominje kako je Mladifest samo jedan mali događaj u moru njih posvećenih zainteresiranim mladim vjernicima. Hvali i mise mladih u župi Presvetog Srca Isusova u Zagrebu gdje “kada se raspravlja o nekim temama poput ljubavi, crkva bude toliko krcata da se mora otvoriti i kor”. Live prijenos snimki s Mladifesta možete pogledati ovdje.
U istom trenutku kada mediji izvještavaju o velikom generacijskom padu vjernika diljem zapadnog svijeta, u Hrvatskoj mladi kroz organizirane festivale, putovanja i molitve pokazuju kako su izrazito zainteresirani za vjeru.
Porazgovarali smo s nekolicinom studenata koji su nam dali svoj osobni uvid u kršćanstvo u Hrvatskoj i blagdan Velike Gospe te smo ispitali i mišljenje starijih o mlađim generacijama katolika u Hrvatskoj.
https://www.instagram.com/p/BmYzJkWAuOP/?hl=hr&tagged=mladifest
Daleko najveći utjecaj imali roditelji s kojima krenu u crkvu
Studenti s kojima smo pričali sami su priznali kako su roditelji ponajviše utjecali na njihovu religioznost. Odlasci na mise ispočetka su bili stvar navike jer, kako kažu, “tamo gdje su moji roditelji išli, išli smo i mi”. Potkraj osnovne škole, mlada osoba počne svjesnije doživljavati svijet oko sebe te se dosta često njihova mišljenja o Crkvi i Bogu počnu mijenjati. Nekima je to samo učvrstilo vjeru pa su tjedni odlazak u Crkvu počeli smatrati potrebom, a ne samo udovoljavanjem roditeljima.
Drugima je u toj dobi religioznost počela opadati pa su s vremenom ti odlasci bili sve rjeđi i rjeđi. Zanimljivo, ali većina ovih studenata priznaje kako mediji nisu imali nikakav utjecaj na njihovo mišljenje, a oni religiozniji smatraju kako većina hrvatskih medija ne može pozitivno utjecati na kršćanstvo pa se na njih ni ne obaziru. Neki se roditelji pak ne slažu s tom tvrdnjom.
– Prvenstveno obitelj utječe na mlade, ali su i mediji utjecajan faktor pa je zato bitno za njih da budu u potpunosti objektivni u prenošenju informacija iz Crkve, kaže nam Željka, majka dvoje djece.
Također oni religiozniji studenti i oni manje religiozni priznaju kako nisu baš svaki put u potpunosti usredotočeni na svećenikovu propovijed, ali im je izrazito bitno da bude kvalitetna te da raspravlja o aktualnim temama, što se ne događa uvijek.
Vjeronauk u školi – vječna debata i među vjernicima
Iako se uvelike slažu oko toga kakva bi propovijed trebala biti, ovi studenti se poprilično razlikuju u mišljenju o vjeronauku. Oni koji su imali kvalitetan vjeronauk tijekom osnovne i srednje škole kažu kako im je pomogao jer bi nadoknadili ono vrijeme tijekom tjedna koje nisu proveli na svetoj misi, dok drugi govore kako su nekvalitetan vjeronauk u potpunosti zanemarivali te bi tih 45 minuta tjedno radije proveli u obližnjem kafiću. Što se tiče blagdana Velike Gospe, svi ističu kako im je od velike važnosti jer se radi o najvažnijem blagdanu posvećenom isključivo Djevici Mariji te govore kako taj dan provode kao i nedjelju – odlazak na misu ujutro nakon čega idu na obiteljski ručak.
O njihovu znanju o blagdanu Velike Gospe, student Domagoj s FSB-a kaže nam kako smatra da se u školama na vjeronauku premalo uči o ovom blagdanu te da se tek kratko spominje.
S druge strane, roditelji s kojima smo razgovarali smatraju kako religioznost među mladima uvelike opada.
– Trudila sam se utjecati na vjeru svoga djeteta, ali moje dijete samo mora promišljati o onome što čuje i tako zaključiti u što on sam vjeruje, govori nam Sonja, majka jednog djeteta. Što se tiče vjeronauka u školama, roditelji su dosta podvojeni. Neki govore kako podržavaju školski vjeronauk jer u tih 45 minuta djeca mogu otvorenije raspravljati o vjeri sa svojim profesorima, ali priznaju kako ipak više vjeruju časnim sestrama negoli običnim profesorima u prenošenju vjerskog nauka.
Drugi pak smatraju kako vjeronauku nije mjesto u školi te bi htjeli da njihova djeca u školi radije uče o građanskom ili zdravstvenom odgoju. Svaki religiozni roditelj pokušava ostvariti što veći utjecaj na svoje dijete, ali mnogi danas dosta često nesvjesno pretjeraju i tako udalje dijete od vjere. Ovi roditelji ipak krive internet te govore kako je on imao veći utjecaj na mlade nego što je imao socijalizam po pitanju vjere te je više otuđio mlade od Crkve i Boga. Sličnu stvar govorio je ove godine i papa Franjo mladima na trgu svetog Petra u Rimu kada je rekao “Prečesto ste ostali sami, odveć često vas nismo shvaćali dostatno ozbiljno”.
Vjeroučitelj: ‘Djeci se ne može glumiti, jedno govoriti, a drugo raditi’
Kroz razgovor s vjeroučiteljem osnovne škole u Zagrebačkoj županiji, saznali smo kakva je atmosfera u sredini u kojoj on predaje. Zamolio je za anonimnost, kako bi mogao otvoreno govoriti o svojim učenicima, a opet, da se oni ne mogu prepoznati u njegovim riječima.
– Ako govorimo o religioznosti mladih u Hrvatskoj, mislim da je ona sveprisutna i u velikom postotku zastupljena, gdje u prvom redu mislim na dostupnost informacije mladima. No, ako govorimo o formaciji mladih kao vjernika, to je druga priča. Taj postotak mislim da se nije previše mijenjao s godinama. Aktivnih je vjernika, pa i kod mladih osoba, manje od onih koji se tako deklariraju. Kao ni u prošlom političkom sustavu, tako ni danas taj broj nije znatno veći iako se danas ipak svatko može u svojoj slobodi ispovijedati i živjeti vjeru bez ikakvih društvenih sankcija. Sukladno tomu, osobno smatram da se nije smanjio ni broj mladih na svetoj misi, već da se samo povećao broj deklariranih vjernika, tj. onih koji vjeru smatraju samo servisom – obavim samo sakramente koji i kad mi trebaju, neka se nađe, to je sad u modi, a ništa ni ne košta, kazao nam je vjeroučitelj.
Govori nam kako se trudi svoje učenike u razredima gdje predaje doživjeti profesionalno, tj. kao osobe kojima želi prenijeti ne samo svoj vjerski odgoj i znanje koje je izobrazbom stekao, već i jedan određeni životni stav.
– Djeci se ne može glumiti, jedno govoriti, a drugo raditi. Ako im govorim o važnosti mise i sakramenata, tada i sam to moram živjeti, a učenici taj dio itekako prepoznaju. Ako im govorim o crkvi kao i njihovoj duhovnoj kući, tada se i sam moram tako osjećati. To je ta bitna razlika u odnosu na proteklo vrijeme, kada je bilo važno doći do informacije, literature… Danas sve to imamo, ali ipak nije lako živjeti u skladu s Riječju Božjom, s Božjim zakonom, tumači profesor.
Kako kaže, atmosfera u razredu kada se govori o Bogu je različita, ovisna o dobi, ali pozitivna. U proteklih 25 godina rada prikupio je razna iskustva radeći u svim odjelima osnovne škole, a kratko vrijeme i u srednjoj. Radio je i gradskoj sredini, a posljednje godine u manjoj sredini. To je po njemu prednost, a najvažnije je našem sugovorniku da živi u župi u kojoj radi, jer tako može učenicima redovito svjedočiti svoju osobnu vjeru, sudjelovati u euharistijskim i drugim slavljima u župi te u pripremi za pojedine sakramente.
Neobična priča učenika s prve pričesti koji nije kršten
– U školi vrednujem sve učenike isto, bez obzira jesu li ikakvi vjernici. Nastojim svima pružiti isto, iako je to ponekad teško. Normalno je da oni koji imaju bolje temelje od kuće više i bolje napreduju pa im je ponekad i možda dosadno jer im je sadržaj već poznat, ali to je izazov i umjetnost rada u školi. Bitno je da se nitko ne osjeća zapostavljenim ili manje vrijednim zbog manje znanja ili vjerske prakse koja se osjeti i dolazi do izražaja, ali nikako ne bi smjela formirati sliku o učeniku, objašnjava nam svoj stav.
Napomenuo je kako je, osim rada u školi i angažmana oko raznih događanja u župi, nezaobilazno pitanje i neposredna priprava za sakramente. Iako većina to odrađuje jer je to sada moderno, i većina mrmlja na dodatni angažman kojeg župnik traži, prema vjeroučitelju, tu ta živa vjera dolazi do izražaja.
– Povratne informacije su prekrasne, kako od samih roditelja koji su bili cijelo vrijeme uz dijete, podržavali ga, pa i sami doživjeli tu određenu duhovnu radost i napredak, tako i od samih učenika koji su to osobno doživjeli. Primjerice, s prošlogodišnjeg primanja prve pričesti u našoj župi, bio je među onima koji su recitirali i učenik koji nije kršten, i sam nije primao prvu pričest, ali je svejedno želio biti sa svojim prijateljima. Želio je uveličati njihovo slavlje jer je odličan recitator i imao je hrabrosti stati pred punu crkvu!, prisjeća se naš vjeroučitelj.
Zaključuje kako je upravo to potvrda da svakoga treba jednako prihvaćati, uvažavati, smatrati važnim te dodaje “naše je da se trudimo, da sijemo Riječ Božju, a Duh je taj koji dalje raste – pa i ondje gdje se najmanje nadamo”.
Mladi u Hrvatskoj mole svakodnevno više nego stariji sugrađani
Hrvatsko katoličko sveučilište je 2015. godine provelo istraživanje o religioznosti mladih u Hrvatskoj čiji je uzorak bio 1.284 gimnazijalca, mahom 18-godišnjaka i većinom djevojaka. Rezultati su pokazali kako se njih 85% deklariraju kao katolici, ali ih tek 32% odlazi na mise, što je porast u usporedbi s 25-30% na nacionalnoj razini (op.a 2008. godina). Također je zabilježen porast u svakodnevnoj molitvi – 45%, što je desetak posto više od one s nacionalne razine i istraživanja iz 2008. godine.
Svejedno, vidljivo je kako zapravo samo jedna trećina njih prakticira vjeru u smislu odlaska na mise te se sve više njih okreće samostalnoj molitvi. Mladi su prilagodili vjeru samima sebi te sve manje smatraju Crkvu relevantnom u njihovom odnosu s Bogom. Možemo li s tim povezati već spomenute riječi pape Franje i nadodati to što se o mladima prečesto govori, a premalo ih se pita što misle – kako je i on sam rekao?
– Religija se mladima može činiti posebno vrijednim mjestom za povezivanje osobnih iščekivanja i mogućnosti što ih nudi društveni sustav, napisao je Vito Orlando u preglednom radu o mladima i religiji.
