Veliko istraživanje o učenicima u Hrvatskoj: Zbog korone se srozale radne navike i motivacija za učenje
Pandemija je negativno utjecala na psihičko zdravlje naših đaka, i to posebno djevojčica. One su češće anksiozne i depresivne od svojih muških kolega i to nužno treba adresirati. Sukus je to finalne prezentacije istraživanja o odrastanju u (post)pandemijskom vremenu koje je danas u Novinarskom domu predstavio Boris Jokić, voditelj projekta i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja. U tom su projektu, koji je izradilo 18 istraživačica i istraživača s četiri sveučilišta i dva javna instituta pokazalo i neke pozitivne utjecaje korone na školstvo. Učenici su poboljšali odnose s bliskim prijateljima i članovima obitelji, računalne vještine, a općenito su ok što se tiče mentalnog zdravlja. Ipak, neki alarmantni podaci snažno sugeriraju da se kao država i društvo moramo pobrinuti za one najranjivije.
Foto: Pixabay
Posljednje više od dvije godine 18 znanstvenica s četiri sveučilišta i dva javna znanstvena instituta provodili su važno istraživanje – Odrastanje u (post)pandemijskom vremenu: Iskustva iz Hrvatske. U samom središtu zbivanja pratile su učinke pandemije i potresa na sustav odgoja i obrazovanja.
Njihovo je istraživanje jedno od najvećih ikada provedenih u Hrvatskoj. Istraživačice su tijekom 2021. i 2022. obišle 167 škola, a na ovaj ili onaj način, komunicirale s 8.861 prosvjetarom i 43.495 učenika. Ispitanici su rješavali online upitnike, sudjelovali u fokus grupama i polustrukturiranim razgovorima, a istraživačima su dali izrazito dubok i detaljan pogled u (post)pandemijsko obrazovanje.
Te je rezultate danas predstavio Boris Jokić, voditelj istraživačke grupe i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja. Istraživanje su podijelili u tri cjeline – škola i pandemija, jesu li klinci ok i Hrvatska kao (ne)poželjno mjesto odrastanja i života.
‘Imam neki feeling da nas je dugoročno baš zeznulo’
Tri godine nakon, iskustva učenika čije su školske dane prekidali valovi koronavirusa i razorni potresi, najbolje se, nekako, mogu sažeti u dvije rečenice koje je s istraživačima podijelila učenica 3. razreda jedne zagrebačke gimnazije.
– Vrijeme nosi svoje. Sad mi se sve to čini nekako daleko, ali opet imam neki feeling da nas je dugoročno baš zeznulo da ne kažem nešto gore, rekla im je.
Da ih je u mnogim aspektima zeznulo svjedoči i činjenica da su učenici sami ocijenili kako je pandemija korone imala negativan utjecaj na njihov život. Konkretno, šestaši su tijekom 2021., njih 37 posto, istraživačima rekli da osjećaju negativan utjecaj korone, a isto je osjetilo i 46 posto drugaša u srednjoj školi. Godinu kasnije ti postoci padaju, no ne toliko znatno.
Učenice su ugroženije kad je u pitanju psihičko zdravlje
U lipnju 2022. tako, bilježe istraživačice, imamo 36 posto trećaša u srednjoj školi koji procjenjuju da je pandemija negativno utjecala na njihovo psihičko zdravlje.
Ipak, u tom su procesu osjetili i neke pozitivne promjene. Njih 39 posto kaže da je korona zapravo poboljšala njihove odnose s bliskim prijateljima, a gotovo 37 posto trećaša tvrdi isto, samo u pogledu odnosa s članovima obitelji.
Tu, naglasimo, postoje značajne rodne razlike. Tijekom 2021. gotovo 57 posto drugašica u srednjoj školi osjeća negativne posljedice pandemije na svoje psihičko zdravlje, dok je takvih drugaša 35 posto. Iduće godine, u trećim razredima srednje, više od 45 posto učenica procjenjuje da je utjecaj korone na psihu negativan, dok je učenika s takvim osjećajem nešto preko 25 posto.
Radne navike, motivacija, razumijevanje u minusu
Radne navike, motivacija za učenje, razumijevanje gradiva. Kategorije su to u kojima učenici prepoznaju da zaostaju upravo zbog pandemije. Kako vrijeme protječe, toga su više svjesni.
U 2022. gotovo 38 posto sedmaša prepoznaje svoje lošije radne navike, njih 56 posto manjak motivacije za učenje te 44 posto slabosti u razumijevanju gradiva. Značajno su, prepoznaju, napredovali u tom pogledu jedino što se tiče vještina rada na računalu.
Izvor: Izvješće projekta EWAchange
Kod srednjoškolaca se primjećuje sličan trend. Njih polovina primjećuje probleme s radnim navikama i razumijevanjem gradiva, a gotovo dvije trećine manjak motivacije za učenje. No, s protom vremena od 2021. do 2022. godine, taj negativan utjecaj, kako zaključuju znanstvenice, opada.
Izvor: Izvješće projekta EWAchange
Neki učenici su baš jako opterećeni uspjehom u školi
Istraživačice su tijekom posljednje gotovo tri godine otkrile da je većina djece i mladih u državi zadovoljna svojim životom. Razina zadovoljstva niža je u starijim generacijama pa tako 25 posto sedmaša u osnovnoj školi i 31 posto trećaša u srednjoj ne iskazuje zadovoljstvo životom.
Učenici su dosta zadovoljni svojim zdravljem, a baš i nisu po pitanju toga kako provode svoje slobodno vrijeme. Iako su, opet, većinom zadovoljni, u sve tri generacije mladi, bilo petaši, sedmaši ili trećaši, najmanje su od svega zadovoljni kada je u pitanju školski uspjeh.
Podatak koji istraživačice ističu u svojem izvješću pokazuje da je to najizraženije kod sedmaša. Njih preko 43 posto ne iskazuje da je zadovoljno svojim osobnim uspjehom u školi.
Izvor: Izvješće projekta EWAchange
Puno više anksioznih učenica nego učenika
Istraživačice su ispitale i trenutno psihosocijalno stanje učenika. Tu se pokazalo, očekivano, da su učenici nižih razreda manje anksiozni i depresivni od starijih učenika. Konkretno, petaši imaju vidljivo niže rezultate u toj dimenziji.
I druge skupine učenika, većina njih, svrstava se u nisku razinu anksioznosti i depresivnosti. No, kako se penjemo po razredima, raste i postotak onih koji su istovremeno visoko depresivni i anksiozni. Precizno, to je 9 posto sedmaša u osnovnoj i preko 11 posto trećaša u srednjoj školi.
Kod osjećaja usamljenosti, što je socijalna kategorija, brojke rastu. Gotovo 13 posto petaša u dva tjedna uoči provedenog razgovora s istraživačima se osjećalo usamljeno. Isto tako osjećalo se i preko 17 posto sedmaša te 18 posto trećaša u srednjoj školi. I tu opet primjećujemo značajne rodne razlike.
Izvor: Izvješće projekta EWAchange
Najviše ih brine rat u Ukrajini
Posljednja tematska cjelina istraživanja bila je posvećena poželjnosti života u Hrvatskoj. Istraživači su tako otkrili da učenike najviše brine rat u Ukrajini, a najmanje pandemija koronavirusa.
Jedna od najstalnijih kategorija među različitim generacijama učenika – osnovnoškolaca i srednjoškolaca – koji su sudjelovali u ovoj studiji jesu klimatske promjene. Više od trećine učenika na svakoj razini uglavnom je i izrazito zabrinuto zbog promjena u klimi.
Njih gotovo trećina, u prosjeku, zabrinuta je i zbog ekonomske neizvjesnosti, a kada gledamo potrese, zabrinutost je izrazito lokalizirana, pri čemu su učenici iz Sisačko-moslavačke županije i zagrebačke regije znatno više zabrinuti u odnosu na svoje kolege iz drugih krajeva Hrvatske.
Izvor: Izvješće projekta EWAchange
‘Ja ti nikom ne virujem, dobro možda materi nekad da’
Istraživačice su ispitale i kome učenici vjeruju. Tom su prilikom ispitali i opće povjerenje, odnosno potrebu za oprezom u kontaktu s drugim ljudima. Učinili su to kako bi mogli usporediti podatke s rezultatima nacionalnog istraživanja te istraživanja u drugim zemljama.
Tu se pokazalo da su naši učenici, posebno oni starije generacije, jako sumnjičavi prema ljudima. Njih svega 7 posto smatra da se ljudima gotovo uvijek ili obično može vjerovati, dok ih 93 obično, odnosno gotovo uvijek kaže da treba biti oprezan u odnosu s ljudima. Kada to usporedimo s nacionalnim prosjekom, vidimo da su naši mladi značajno skeptičniji prema drugim ljudima.
Istraživači su ispitali učenike i koliko vjeruju određenim skupinama. Tu se pokazalo da daleko najviše vjeruju roditeljima. Tako 92 posto sedmaša ističe da se roditeljima može vjerovati, što u potpunosti, što u većoj mjeri. Na zadnjem mjestu su osobe koje ne poznaju, kojima u manjoj mjeri vjeruje ili uopće ne vjeruje 93 posto ispitanih sedmaša. Loše su prošli i političari, zatim novinari pa i znanstvenici. Jako je slično i s drugim skupinama.
Naši učenici za sebe vide dosta svjetlu budućnost
Većina naših učenika ima pozitivna očekivanja svoje budućnosti, a daleko najviše, izgleda, vjeruju u sebe. Njih 81 posto očekuju svijetlu budućnost za sebe u narednih 20 godina. Kada gledamo Europu, svijet i Hrvatsku, značajno manje.
No, još jedna pozitivna stvar koju su primijetile istraživačice je da u odnosu na 2018., nešto bolje vide budućnost Hrvatske. Ostale kategorije su, napomenimo, u te četiri godine doživjeli krah u percepciji budućnost, pa manje učenike očekuje pozitivu u tim aspektima.
– Hrvatski sustav odgoja i obrazovanja dobro je reagirao u pandemiji. Negativne posljedice pandemije se, vremenom, na osobnoj razini postupno ublažavaju, a negativne posljedice pandemije na školstva iskustva dijelom ostaju i nužno ih je adresirati. Većina djece i mladih su ok, ali značaj dio, posebice djevojaka, nužno treba sustavnu podršku mentalnom i socijalnom zdravlju. Pitanje povjerenja ključno je za nadolazeća desetljeća u Hrvatskoj. Svi u javnom prostoru trebaju učiniti maksimalan napor da pokažu i dokažu mladim ljudima da je u život jedino vrijedno i moguće vjerovati ljudima, zaključak je bio današnjeg izlaganja istraživanja koje je povela grupa od 15 istraživačica i trojice istraživača s četiri sveučilišta i dva instituta.
OVO SU ISTRAŽIVAČICE KOJE SU PROVELE ISTRAŽIVANJE
Ovo istraživanje započelo je kao ANACONDAS, projekt koji je financiralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a 2021. prerasta u EWAchange koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Inicijalni je projekt proveden uz podršku savjetodavnog tijela koje su činili Sindikat hrvatskih učitelja, Sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola i Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja.
Istraživači ist koje su radile na projektu su Mojca Juriševič, Anja Podlesek, Vesna Kovač, Ivana Miočić, Tena Velki, Daniela Cvitković, Jasmina Ivšac Pavliša, Ajana Löw, Gordana Kuterovac Jagodić, Margareta Gregurović, Branislava Baranović, Iris Marušić, Teo Matković, Josip Šabić, Anita Penić Jurković, Jana Šimon, Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić.
