U svijetu postoji 59 milijuna djevojčica i dječaka koji ne idu u školu. S obzirom na ratove, bolesti i ostale oblike katastrofa i kriza, taj će broj rasti. I dok jedni muku muče s preteškim školskim torbama i gomilama zadaće, njih 59 milijuna bi vrlo rado imali te slatke muke. Upravo su djeca iz područja zahvaćenih ratnim sukobima i prirodnim katastrofama u videu poručili što njima znači škola.
Kada smo u otprilike šestom razredu osnovne škole iz povijesti učili kada je i tko uveo obvezno školovanje (ni tada nisam zapamtila podatke), sjećam se da se razredom prolomilo glasno negodovanje. Jer da što sad mi zbog nekakve odluke iz 18. stoljeća (guglala sam) moramo cijeli dan provesti zatvoreni u školi i sjediti, umjesto da skačemo po igralištu, jer je baš bio lijep dan. Već tada smo prečesto govorili ‘Joj da mi se vratiti u prvi osnovne/vrtić/doba kada nismo išli u školu’. Kao kakve babe.
Naravno da nismo shvaćali koliko se truda i novaca ulaže u ostvarivanje mogućnosti da mi sjedimo cijeli dan u školi, a neki toga još uvijek nisu svjesni. Oni koji to najbolje osjete su oni kojima je to uskraćeno.
‘Ukratko, škola je život’
A World at School je globalna kampanja čiji je cilj omogućiti svoj djeci školovanje i osigurati da edukacija (p)ostane prva na listi prioriteta velikih politika. U videu kojeg su objavili na vlastitom YouTube kanalu djeca iz Gaze, Srednjoafričke Republike, Libanona, Filipina, Nigerije, Malavija i Pakistana govore što njima znači škola. I odgovori su zbilja dirljivi i ni malo nalik izjavi prvašića koji od škole očekuje ‘gluposti i dosadu’.
1% za edukaciju
Ovaj video, osim što treba pojačati svijest o važnosti edukacije u svijetu, ukazuje i na siromašna ulaganja u školovanje. Prema podatcima koje je objavio Overseas Development Institute, u 2014. godini je od sveukupne humanitarne pomoći samo 1% išao za potrebe školovanja. U dolarima je ta brojka procijenjena na 4,8 milijardi, što zvuči jako puno, ali tome je ekvivalent jednodnevni izdatak za vojsku.
U Siriji 2,7 milijuna djece ne ide u školu zbog rata. U Nigeriji je njih 1,4 milijuna primorano otići zbog nasilja koje vrši skupina Boka Haram. U Nigeriji je potres uništio 90% škola u području zahvaćenim potresom. U Zapadnoj Africi mjesecima nije bilo škole zbog ebole. Europa je napučena izbjeglicama među kojima ima djece i mladih, i za njih se mora pronaći mjesto u sustavu obrazovanja.
Principom kojim osim prosječnog Hrvata i obrazovanje držimo na minimalcu, riskiramo izgubljene generacije i posljedice koje će nas ošamariti za desetak godina.
Što je za tebe škola?
– Škola je za mene divna mogućnost za učenje informacija. S druge strane je institucija, instrument vlasti usmjeren ka krojenju mišljenja, priklanjanju ideologija i uništavanju kritičkog mišljenja. Valja nadodati kako je (primjer povijest) prožeta diskriminacijom i (u slučaju povijesti, ali i nekih ostalih predmeta) egocentričnosti, Luka Zorica, student druge godine.
– Škola je za mene ključ koji otvara vrata u bolji život, Matej Bučanović, brucoš.
– Rutinska obaveza na koju nas sile društvene norme, ali koja može rezultirati nečim vrijednim ako se potrudimo, Lucian Glavan, maturant.
– Škola bi trebala predstavljati mjesto gdje se družimo s prijateljima i učimo nove stvari koje će nam stvarno pomoći u budućnosti, a zapravo je mjesto koje nam je dosadno i kojeg se bojimo zbog nekih testova ili odgovaranja, Luka Pešut, 3. razred srednje škole.
– Škola za mene predstavlja priliku za obrazovanjem, gdje ću imati mogućnost opširno naučiti o raznim stvarima i na meni je odluka koliko ću to iskoristiti. Škola je odlična. Inače volim učiti o novim stvarima, a u školi (pogotovo u gimnaziji) imam priliku za to. Jedina zamjerka je što se to nekad malo forsira, ali inače je super i korisno, Ana Mihalić, 1. razred gimnazije.
– Škola za mene znači zabavnost i dosadnost. Ne volim je, moram puno učiti, Miro-Drago Ljubičić, 4. razred osnovne škole.