[Video] Zašto je dobro poznavati znakovni jezik?
Tko je gluh, a tko Gluh? Zašto nitko nije gluhonijem i je li poznavanje znakovne abecede dovoljno za uspostavu komunikacije s osobom koja ne čuje? Prije nešto više od mjesec dana Sabor je izglasao zakon o Hrvatskom znakovnom jeziku kao službenom komunikacijskom sredstvu gluhih i gluhoslijepih osoba, a solidarnost je razlog zašto bi ga svatko od nas trebao, makar površno, poznavati.
foto: ‘A, B, C, D’, hsbapost.com
U Hrvatskoj živi gotovo 13 000 gluhih i nagluhih osoba. Nakon dugotrajne borbe, njihov je znakovni jezik službeno odobren pa komunikacija na Hrvatskom znakovnom jeziku više nije ‘ilegalna’.
Poznavanje abecede ne znači poznavanje jezika
Kada govorimo o Gluhima tada mislimo na gluhe i nagluhe osobe odnosno pripadnike kulturno-jezične manjine. Kao i svaka zajednica, Gluhi imaju svoj jezik, a Republika Hrvatska prihvaća Hrvatski znakovni jezik(HZJ) koji označava sustav vizualnih znakova koji uz položaj ruku, grimasa na licu i korištenja prostora tvori smislene riječi.
Povijesno gledano, HZJ srodan je francuskom znakovnom jeziku gdje je ustanovljena i prva škola za Gluhe u svijetu.
Iako se mnogi mogu pohvaliti poznavanjem jednoručne ili dvoručne znakovne abecede, najčešća je zabluda kako abeceda predstavlja cjelokupni znakovni jezik. HZJ jezik je s jasnim gramatičkim pravilima te dogovorenim znakovnim sustavom, a iako postoji Međunarodni znakovni jezik koji je umjetno stvoren za konferencije, svaka zemlja pak poznaje pravila svojega znakovnog jezika.
Prostor u HZJ-u ima gramatičku funkciju, a iako su dogovorene, riječi će se ponekad na jedan način prikazivati u Slavoniji, na drugi u Dalmaciji, ali i među samim korsnicima znakovnog jezika.
Učenje znakovnog jezika težak je proces jer, ukoliko u okolini nemate Gluhu osobu, tada je komunikacija svedena na minimum i naučeno se brzo zaboravlja. Apstraktan sustav korištenja prostora, ruku i facijalnih grimasa zahtjeva trud i vrijeme, ali makar minimalno poznavanje znakovnog jezika znak je solidarnosti prema sugrađanima koji se svakodnevno nalaze u nezgodnim situacijama zbog otežane komunikacije.
Pravila ponašanja prema Gluhima
Jedna od najčešćih predrasuda čujućih osoba prema Gluhima jest korištenje riječi gluhonijem kao opis osobe koja ne čuje. Sve Gluhe osobe nešto uspijevaju artikulirati i samim time je neopravdano nazivati ih nijemima.
Najučinkovitija strategija za komunikaciju Gluhih i čujućih je korištenje tumača-prevoditelja dok je najmanje učinkovita metoda govor i poticanje na čitanje s usana.
Ako vas Gluha osoba ne gleda u oči, dozvat ćete je na način da je potapšate po ramenu ili ako ste u istoj prostoriji, udarite nogama o tlo kako bi osjetila vibraciju tj. vaš poziv. Možete joj i lagano mahnuti odnosno doći joj u vidno polje.
Ukoliko u vam u tramvaju ili na ulici put priječe dvije osobe koje znakuju, prisojno će te ih potapšati, prekinuti i ispričati se. One će tada stati znakovati i pričekat će da prođete.
Prilikom znakovanja nikada ne koristite hrvatski jezik jer znakovni jezik i govorni jezik nisu sinkronizirani, naime riječ je o dva potpuno drugačija jezika.
Ako se nalazite u društvu gluhe osobe, jako je nepristojno s nekim razgovarati na svom jeziku, isključujući pritom gluhu osobu iz razgovora. Nepristojnim se smatra i buljenje u dvoje ili više Gluhih koji znakuju bez da ste im rekli da razumijete njihov jezik.
Znakovni je jezik moguće besplatno učiti na nekoliko lokacija, a najčešće je riječ o savezima gluhih i nagluhih u većim hrvatskim gradovima.
Upravo su iz zagrebačkog Saveza gluhih i nagluhih pripremili video s 300 riječi na HZJ-u, kao uvod u osnove komunikacije sa sugrađanima koji gotovo ili potpuno ne čuju.
