[VIDEO] Zašto u modernoj školi mora biti mjesta i za Jelenu Rozgu u glazbenoj kulturi
Škola koja govori o životnim stvarima, škola koja kreće od stvarnosti učenika i onoga što oni zapravo žive, škola koja uključuje elemente modernizma i suvremenosti. Obrazovanje koje odražava trenutak u kojem mladi žive, obrazovanje blisko njihovom iskustvu te odabiri mladih ljudi kao početna točka za raspravu, a ne za osudu. Takva škola i takvo obrazovanje, zamišljeni u Cjelovitoj kurikularnoj reformi, tema su svojevrsnog rock’n’roll predavanja Borisa Jokića ‘Od Ramonesa do Rozge’.
Boris Jokić – Predavanje ‘Od Ramonesa do Rozge’ | Foto: srednja.hr
Zanimljiv pregled razmišljanja brojnih glazbenika o školi, zatim pregled misli o tome što bi glazba trebala biti u školi te kakve veze sa svime time ima Cjelovita kurikularna reforma – kratki je sažetak predavanja ‘Od Ramonesa do Rozge’, koje je prošli tjedan na Međunarodnoj autorskoj kreativnoj konferenciji održao Boris Jokić, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja i bivši voditelj kurikularne reforme.
Abba, Parafi, Azra, Ramonesi, ali i ‘Žileti’ Jelene Rozge ‘pomogli’ su Jokiću da dočara kakva bi škola danas trebala biti. Njegovu jedinstvenu glazbenu priču o tome bilo bi šteta prepričavati stoga na kraju teksta donosimo cjelovitu snimku predavanja, o kojem smo s njim dodatno popričali.
Jokić: ‘Odabiri mladih ljudi ne bi se trebali uzimati s prijezirom, već kao polazište razgovora’
U samoj prezentaciji koristi oko 30 različitih skladbi. Neke od njih su tu kako bi ilustrirale što su suvremeni glazbenici mislili i pjevali o školi i učenju, neke su pak odabrane kao materijal pomoću kojeg se približavaju rješenja osmišljena u okviru Cjelovite kurikularne reforme, a neke je izabrao – samo zato što ih osobno voli. S obzirom na sam naziv predavanja, zanimalo nas je zašto je danas u obrazovanju mlade osobe važna i Jelena Rozga.
– Nije tu stvar Jelene Rozge, čiji rad cijenim, ili bilo kojeg drugog izvođača već toga da bi obrazovanje trebalo odražavati trenutak kojeg mladi ljudi žive i biti što bliže njihovom iskustvu. Uključivanjem takvih sadržaja škola postaje relevantnija i bliža mladim osobama. Ako se k tome priključi i to da se odabiri mladih ljudi ne uzimaju s prijezirom, već kao polazište razgovora, onda škola ima šansu, kaže nam Jokić.
I turbofolk glazba može biti dio ostvarivanja ishoda učenja u različitim predmetima
Slično je i s turbofolk glazbom koju mladi u velikom broju danas slušaju. Iako kurikulum Glazbene kulture i umjetnosti nije predvidio turbofolk izvođače, Jokić smatra da bi oni mogli biti dio ostvarivanja određenih ishoda u različitim predmetima pa tako i u glazbenom.
– Analiza melodija, ritmova, poruka tekstova može biti dobra osnova za kvalitetniji proces učenja i poučavanja. Nije to slučaj samo s glazbom, to bi se trebalo raditi i s ostalim izborima i ponašanjima mladih osoba kao i s pretkoncepcijama i miskoncepcijama koje imaju, tvrdi i dodaje kako je siguran da neki od nastavnika već sada koriste suvremenu glazbu u svojim razredima kako bi proces učenja i poučavanja učinili relevantnijim, interaktivnijim i zanimljivijim – kako u povijesti, filozofiji, tako i u kemiji ili fizici.
Osobni glazbeni odabir: Glazba kao važna škola od srednje i fakulteta
S obzirom na priču o obrazovanju kroz glazbu, zanimao nas je i Jokićev privatni glazbeni odabir.
– U srednjoj su školi i na fakultetu na mene najviše utjecale grupe REM, Azra, EKV i the Smiths. Njihov utjecaj nije samo glazbeni, već i kroz razvoj pogleda na svijet, načina na koji se postaviti prema autoritetima i moći, međuljudskim odnosima i estetici, priča i dodaje da je to za njega bila i jest škola, i to jednako važna kao i ona pisaca i redatelja koje voli.
Sluša vrlo raznoliku glazbu, a na pitanje o najdražim koncertima izdvaja REM 1995. u Pittsburghu, prvi koncert grupe the National u KSET-u 2004. godine te M. Ward u više navrata, uključujući i nastup ovog ljeta u Primoštenu u okviru festivala Super Uho. Ističe Zagreb kao odlično mjesto za koncerte što, kaže, često zaboravljamo. Koncert na koji bi želio otići i za koji mu ne bi bilo žao dublje posegnuti u novčanik bio bi onaj Toma Waitsa. Ipak, kaže, većina izvođača koje voli ne svira za velik novac.
– Neki od njih se iz večeri u večer iskreno daju za trideset slušatelja. Neki od prije navedenih izvođača su upravo tako počinjali svoje karijere, a kroz godine su punili stadione. Tu se isto kriju životne lekcije o davanju, integritetu i činjenici da ako te jedna ili deset tisuća osoba sluša trebaš ostati svoj. Ostati čovjek, zaključuje Boris Jokić.
