Vodoinstalater kao ravnatelj knjižnice? Pročitajte što sveučilišni profesor bibliotekarstva misli o tome

Iako je prije bio vodoinstalater, zamjenik gradonačelnika Slunja Ivica Požega nedavno je imenovan za v.d. ravnatelja mjesne Knjižnice i čitaonice. To je izazvalo negodovanje članova Živog zida te je slučaj uskoro završio na društvenim mrežama gdje, piše Jutarnji list, komentatori nisu imali milosti. I nas je zaintrigiralo pa smo odlučili kontaktirati nekog stručnjaka iz područja bibliotekarstva, odnosno informacijskih znanosti da ga priupitamo što misli o imenovanju vodoinstalatera za knjižničara. Razgovarali smo tako s Franjom Peharom, pročelnikom Odjela za informacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru, koji nam je detaljno prokomentirao ovu situaciju.

Foto: Srednja.hr

Bez obzira na to što je za v.d. ravnatelja knjižnice imenovan zamjenik gradonačelnika Slunja Ivica Požega koji je zapravo nekad bio vodoinstalater, a trgovac po struci, sam gradonačelnik u tome ne vidi ništa sporno. Za Jutarnji je kazao kako ni njemu ni njegovom zamjeniku nije potreban fakultet kako bi obnašali funkciju.

– Ni gradonačelniku niti njegovu zamjeniku nigdje ne piše da mora imati završen fakultet ako smatra da može voditi grad i ako ga građani izaberu. Ja nisam trebao imati ni osam razreda osnovne škole, ali sam pokazao da ga mogu voditi, a isto je i s mojim zamjenikom Ivicom Požegom (HDZ), kazao je Jutarnjem gradonačelnik Slunja Jure Katić.

Kako se na nekoliko sveučilišta u Hrvatskoj, u sklopu odjela i odsjeka za informacijske znanosti, izvodi između ostalog i studij za knjižničare, odlučili smo ih kontaktirati da vidimo što struka misli o ovome događaju. Razgovarali smo tako s profesorom Franjom Peharom, pročelnikom Odjela za informacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru. Dostavio nam je detaljan odgovor koji u nastavku teksta prenosimo u cijelosti.

Sveučilišni profesor Pehar: U 21. stoljeću apsolutno je neočekivano i nedopustivo postavljanje osobe bez potrebnih stručnih knjižničarskih kvalifikacija na čelnu poziciju knjižnice

– Knjižničarstvo spada među one (rijetke) struke kojima su u svijetu i nas odavno postavljeni
jasni i čvrsti profesijski okviri. U Hrvatskoj se već pola stoljeća sustavno radi na razvoju
kompetencijskih i profesionalnih okvira knjižničarstva i knjižnične djelatnosti, o čemu
svjedoče nebrojene aktivnosti informacijskih i obrazovnih (akademskih) ustanova te stručnih
udruženja. Studijski programi iz informacijskih znanosti, sa smjerovima poput
bibliotekarstva iliti knjižničarstva, se u nas promišljaju i razvijaju od 1960.-ih godina
prošlog stoljeća, a budući knjižničari se danas obrazuju na tri hrvatska sveučilišta koja izvode
studijske programe na preddiplomskoj, diplomskoj i/ili poslijediplomskoj razini.
S obzirom da je riječ o djelatnosti i akademskom području koje je vrlo rano iskusilo i spoznala
«razarajuću moć» informacijskih tehnologija u procesu upravljanja informacijama i znanjem,
u knjižničarstvu je odavno prepoznata potreba za obrazovanjem kompetentnih
(informacijskih) stručnjaka. Od informacijskih stručnjaka zaposlenih u suvremenim
(hrvatskim) knjižnicama se ne očekuje samo inicijalno visokoškolsko obrazovanja, nego i
aktivno uključivanje u ostale oblike neformalnog obrazovanja i informalnog učenja.

Cilj podužeg uvoda bio je jasno i nedvosmisleno istaknuti činjenicu da je u 21. stoljeću, uz
sve prethodno navedeno, apsolutno neočekivano i nedopustivo postavljanje osobe bez
potrebnih stručnih (knjižničarskih) kvalifikacija na čelnu poziciju javne društvene ustanove
čija je primarna zadaća prikupljanje, obrada, čuvanje i davanje na uporabu građe potrebne
za naobrazbu, istraživački rad te za duhovno uzdizanje i svekoliki napredak svakog
pojedinca-korisnika.

Osobno nemam ništa protiv zapošljavanja domara sa vodoinstalaterskim kompetencijama u
knjižnicama. Dapače, hrvatskim knjižnicama je više nego ikad potrebno kvalificirano
pomoćno osoblje, od spremač(ic)a, električara do vodoinstalatera! Fizički i virtualni prostori i
ostala infrastruktura brojnih hrvatskih knjižnica se nerijetko neprimjereno održava, a korisnici
vrlo često (nenamjerno) uspijevaju oštetiti ili začepiti (pre)uska vodna čvorišta i sustave
odvodnje u WC-ima. Isto tako brojni korisnici digitalnih (usluga) knjižnica su nezadovoljni
‘higijenskom’ standardima i razinom online ponude, a nerijetko svojim prekobrojnim
zahtjevima uspijevaju usporiti ili ‘zaštopati’ mrežni promet. Nažalost, tek rijetke i neobično
sretne knjižnice imaju stalno zaposlene ‘sistemce’ vodnih i mrežnih čvorišta.
U prilog potrebi zapošljavanja dodatnog pomoćnog osoblja u hrvatskim knjižnicama, u
konkretnom slučaju vodoinstalatera, potrebno je istaknuti primjerice razorne učinke nedavnih
poplava u Zadru i okolici. Slabo održavana infrastruktura ‘poklekla’ je pred nadirućom
vodenom bujicom i naprosto vapi za obnovom koju bi trebali provoditi kompetentni
vodoinstalateri. Stoga ‘palac gore’ za kompetentne i angažirane (vodo)instalatere koji su
voljni knjižnicama i njihovim brojnim korisnicima stvoriti uvjete u fizičkim i virtualnim WC-ima
dostojne 21. stoljeća. Palac gore za konobare, kuhare, zaštitare, računovođe, računalce,
statističare, kemičare, biologe, kroatiste, politologe, povjesničare, sociologe, psihologe,
pedagoge, pravnike, liječnike i ostale (pomoćne) struke nužno potrebne za ostvarivanje
očekivanih standarda i nesmetani kontinuitet rada i djelovanja ustanova s tisućljetnom
tradicijom u kojima su obrazovani i kompetentni knjižničari primarni nositelji i izvoditelji
knjižničarske djelatnosti.