Nakon zadarskog pjevača Filipa Dizdara vratili smo u srednju školu televizijsku novinarku Antoniju Mandić. Voditeljica popularnog talk showa Studio 45 prisjetila se srednjoškolskog razdoblja i otkrila mnoge zanimljivosti koje pamti. Je li redovito učila, kakav je odnos imala s profesorima te što smatra najdragocjenijim u karijeri otkrila nam je u razgovoru.
Antonija,što najviše pamtite iz srednjoškolskih klupa? Koju ste školu završili i koja Vam je prva asocijacija na to razdoblje?
Pamtim sve, što sam starija sve detaljnije. Imala sam super razred (bili smo A razred), po ocjenama ni najbolji ni najgori – zlatna sredina. Išla sam u Gimnaziju Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima, opći smjer. Prva asocijacija na srednju školu su mi prozori u učionicama , svaki odmor svi bismo se nagurali na njih, i gledali tko prolazi glavnom vinkovačkom šetnicom. Naravno, profesori bi nas pokušali potjerati, ali to je trajalo samo dok se dežurni profesor ne bi maknuo na hodnik. Onda bismo se opet vratili. I tako u krug, 4 godine.
Jeste li se već tada bavili novinarstvom i mogli predvidjeti da će Vaša novinarska karijera ići samo uzlaznom putanjom?
Nisam se bavila novinarstvom, ali sam već u 3. srednje znala da ću najvjerojatnije upisati novinarstvo. Tada je to više imalo veze s činjenicom da nisam voljela prirodne predmete, pa su novinarstvo i engleski jezik bili logičan izbor. Kasnije je novinarstvo prevagnulo i eto, ispostavilo se da nisam pogriješila.
Koji su Vam bili omiljeni,a koji omraženi predmeti?
Ne mogu reći da sam mrzila neki predmet, ali nisam briljirala u matematici i kemiji. Glazbeni mi je bio super jer sviram klavir i pjevala sam godinama u zboru, engleski i njemački sam također voljela jer imam sluha za jezike. Psihologija mi je bila među omiljenima, a i politika i gospodarstvo. Ne znam postoji li uopće više taj predmet. )
Jeste li redovito izvršavali školske obveze ili ste više preferirali kampanjsko učenje?
Kampanjac na kvadrat. Dan prije testa ili ispitivanja sjedila sam za knjigom satima. Takva sam bila i na faksu.
Pamtite li neku anegdotu iz tog vremena?
Jednom sam odgovarala usmeno fiziku kod profesora Ručevića i pitao me o centrifugalnoj i centripetalnoj sili. Nacrtala sam na ploči odbojkaško igralište i loptu koja leti s jedne strane na drugu, i govorila o efektu taneta, metka odnosno kada lopta gubi na brzini i visini. Došli smo do centripetalne sile i sve je bilo u redu, i na kraju svega, već kada sam ostavljala kredu, on me usput pita: A kako se zove ona druga sila? Centripetalna i ? Ja sam šutila, ekipa iz razreda mi je šaptala nešto, ja nisam ništa kužila, i on je nakon par minuta rekao: Ono u veš mašini. Ja sam hladno rekla: Omekšivač.
Kakav je bio Vaš odnos s profesorima? Jeste li se slagali ili je bilo i povremenih nesuglasica i svađa?
Profesori u vinkovačkoj gimanziji su u moje vrijeme bili strogi i pravedni, i po količini znanja s kojom sada raspolažem, mislim da su obavili jako dobar posao. Nisam ni sa kim od njih bila u svađi ili nečemu sličnom. Nisam bila konfliktna ni problematična kao tinejdžer.
Znamo da ste kao novinarka i reporterka proputovali svijet i intervjuirali mnoge svjetske zvijezde.Je li netko od njih ostavio poseban dojam na Vas?
Pa svaki od njih je ostavio nekog traga. Ipak su to najveće svjetske zvijezde – od Georgea Clooneya, Angeline Jolie i Brada Pitta preko Denzela Washingtona do Halle Berry. Svatko je na svoj način bio zabavan i zanimljiv i imala sam veliku sreću što sam dobila priliku toliko toga vidjeti i sve te ljude upoznati.
Što smatrate najdragocjenijim u karijeri?
To što sam prošla sve stepenice, nisam ništa preskakala, za sve sam se morala izboriti i imala sam, smatram, stalno pozitivan pomak korak po korak. Nije bilo padova nakon uspona, i mislim da to danas najviše vrijedi.
Na RTL 2 vodite talk show Studio 45. Smatrate li to svojevrsnom krunom Vašeg rada ili imate još puno neostvarenih planova? Je li Vam draži terenski ili voditeljski posao?
Studio 45 za sada je svakako kruna svega onoga naučenog i prođenog nakon gotovo 7 godina terena. Raditi kao «leteći reporter» je divno, obožavam taj dio posla, ali nakon toliko godina sam rekla dosta. Morala sam se raspakirati, naučiti živjeti u jednom gradu mjesec dana bez aviona, pakiranja, trčanja za pričom. To ne znači da sam zauvijek rekla zbogom tome – samo se malo odmaram. Što se daljnjih želja tiče – da. Imam ih puno. Uvijek se može bolje, jače, više! Nadam se jednog dana showu s velikim studijem, publikom, živim bendom. Nešto poput Jaya Lena ili Conana OBriena u Americi.
I za kraj, što biste poručili svim srednjoškolcima?
Otvorite oči i uši, slušajte, učite i čitajte. Puno čitajte. Znam da zvuči kao najgora floskula, ali doista možete biti sve što poželite.
