Vrijedni osnovac (8) iz BiH na cesti prodaje maline da bi zaradio za školske knjige
Dječak svega 8-godina star Jovan Gajić, cijeli dan provodi pokraj ceste na planini Manjači pored Banja Luke te nudi prolaznicima maline. Takav prizor raznježuje mnoge putnike, koji se zaustavljaju, razgovaraju s njim, fotografiraju se i kupuju ove slasne voćke. Motiva Jovanu ne nedostaje obzirom da si na ovaj način pokušava zaraditi za školske knjige.
Jovan, kojem ne smeta velika vrućina, govori za Blic da su malinjak pored obližnje kuće zasadili njegovi roditelji Božana i Miloš, ali svu brigu preuzeli oko održavanja su preuzeli on i starija sestra Jovana.
Iako je na školskom odmoru, ustaje ujutro u šest
– Skupljam novac za knjige i za polazak u školu. Planiram kupiti i novu torbu, a mama je obećala da će me voditi u Banjaluku. Kaže da tamo ima svega da se kupi i da se vidi, a ja se tome radujem, objašnjava za spomenuti izvor ovaj dečak, koji u ranoj osnovnoškolskoj dobi bere, pakira i prodaje sočne maline.
Završio je drugi razred osnovne škole ‘Petar Kočić’ u mjestu Sitnica na spomenutoj planini te je prošao odličnim uspjehom. No, za rad koji obavlja tijekom ljeta, kako bi si omogućio bolje uvjete školovanja, zavrijedio je barem 5+.
– Ujutro ustajem oko šest, zalijevam malinjak, onda berem maline sa sestrom i iznosim ih pored puta. Tu imam drveni stolac, suncobran, bocu s vodom, opisuje dječak svoje dnevne zadatke i okruženje.
Zaradom se ne zamara, iako mu poduzetničkog duha ne nedostaje
Skromni dječačić se uz dobre radne navike, snalazi i u usputnom ćaskanju s kupcima te im spremno odgovara na brojna pitanja koja mu postavljaju. Prihodima od prodaje malina se uopće ne zamara.
– Ne znam točno koliko sam zaradio. Sav novac dajem mami, ona ga negde ostavlja. Znam samo da je jedna posuda s malinama pet maraka. To nije skupo. Niko se ne buni nego se samo nasmiju i plate. Nekada mi daju i više… Slatke su moje maline, ne treba dodavati šećer, sigurno, uvjerava Jovan hvaleći svoje proizvode.
Iako je star svega osam godina, već ima ozbiljne poduzetničke nakane. No, da bi ih ostvario morat će ipak malo odrasti.
– Volio bih naučiti voziti Juga, ovog pored kuće, ali mi tata to još ne dozvoljava. Kaže, dovoljno je što znaš voziti bicikl. Što meni bicikl predstavlja – ništa. A ima djece koja znaju i traktorom orati. I to bih volio pa da mogu zasaditi veliki malinjak, a maline Jugom odvesti u Banjaluku na tržnicu. To bi bilo baš dobro, zaključuje vrijedni mališan.