[FOTO] Zagrebačka gimnazija već se godinama bori s manjkom prostora, a novu zgradu nikako da dobije
Već dvadesetak godina zagrebačka XII. gimnazija bori se s istim problemom – manjkom prostora. Od svog preseljenja na sadašnju adresu u Dubravi, ova gimnazija dijeli zgradu s trima strukovnim školama – Veterinarskom, Prehrambenom i Agronomskom. Kako skučeni prostor ne ide na ruku ni djelatnicima ni učenicima Dvanaeste, još se od 2002. govori o projektu gradnje zasebne zgrade. U kojoj je fazi taj projekt, pitali smo Gradski ured za obrazovanje, a potom smo nakratko zaronili u svakodnevicu škole s ‘jednim hodnikom i 10 učionica’.
Foto: Iva Habek |srednja.hr
Ulica Gjure Prejca u zagrebačkoj Dubravi je, uz nekoliko okolnih kafića, pravo žarište srednjoškolaca.
Stižemo ondje nešto prije pola 11 ujutro i zatičemo mnoštvo mladih koji izlaze iz školskog dvorišta kompleksa četiriju srednjih škola – Veterinarske, Prehrambeno-tehnološke i Agronomske (donedavno Poljoprivredne, op.a.) te XII. gimnazije.
Naizgled divan suživot velikog broja učenika različitih usmjerenja, narušen je nedostatkom prostora. Tome najbolje svjedoče učenici i djelatnici XII. gimnazije koje posjećujemo na njihovom sjevernom dijelu drugog kata.
Foto: Iva Habek |srednja.hr
Jedan hodnik, 10 učionica i vječna gužva
Skučen je to prostor, jer Dvanaestu čini jedan hodnik i 10 učionica. Kako dolazimo usred odmora, hodnik vrvi učenicima pa se, da bi se došlo s jednog njegovog kraja na drugi, treba gurati. Ipak, na gužvu su nažalost naviknuli, kaže nam upitana skupina učenika, a profesori su proteklih godina dali sve od sebe da urede svoj dio zgrade, dodaju gimnazijalci.
– Učionica je točno koliko je i razreda u smjeni, a dvije su nam dolje u Poljoprivrednoj. I da, naravno da bismo voljeli svoju posebnu zgradu. Stvarno je premalo prostora; vidite i sami, ističe jedna trećašica.
S ovim se problemom ova gimnazija bori od kraja devedesetih. Kompleks srednjih škola u Dubravi sagrađen je 1984., a Dvanaesta se u njega uselila 1992. Prije toga, od svog osnutka 1962. pa do institucionalnog ukidanja gimnazija 1976. godine, djelovala je na drugoj adresi.
– Prvotno je bila smještena u Ulici Ive Lole Ribara, danas je to prilaz baruna Filipovića na Črnomercu. Ali ona je, kao i sve gimnazije, bila ukinuta Šuvarovom reformom te je postala dijelom Poljoprivredno-prehrambenog centra. Ti su centri bili smješteni na više lokacija, a njihovo objedinjavanje dogodilo se 1984., ovdje u Dubravi, detaljnije objašnjava ravnateljica Blaženka Ječminek.
Nakon ponovnog pokretanja gimnazije ranih devedesetih, s prostorom na sadašnjoj adresi nisu imali toliko poteškoća, jer nisu imali puno odjela. Krenuli su s dvama razredima, onda se broj povećao na šest, pa na 16, a s godinama su stigli i do njih ukupno 20.
– Sad smo konkretno na 18 razrednih odjela. I naravno, kako je rastao broj učenika, tako je prostor bio sve veći problem. Zapravo, to je problem još od osnutka, no danas je vidljiviji, kaže Ječminek.
To potvrđuju i nastavnici koji pri organizaciji i provedbi nastave nailaze na konkretne prepreke.
Nezgodni uvjeti za učenike, ali i nastavnike
– Premalo je učionica, a neke nisu adekvatne za dvadesetak učenika zbog čega je u njima uvijek zagušljivo. Drugo, zgrada je potencijalno opasna, jer su prozori prenisko postavljeni pa pod odmorima zaključavamo učionice. Učenici tako svoje odmore provode na hodniku, koji je premali. Treće, na 400 učenika imamo jedan muški i jedan ženski toalet zbog čega učenici pod satom učestalo traže odlazak na isti, nabraja samo dio problema Martina Miškulin, nastavnica latinskog jezika.
Prostor XII. gimnazije |foto: Iva Habek, srednja.hr
Uvjeti su, kaže, nezgodni i za nastavnike.
– Manjka kabineta i imamo samo jednu zbornicu. U njoj se ‘gušimo’ u papirima jer nedostaje prostora za odlaganje materijala; jedan ormarić po nastavniku nije dovoljan za odlaganje svih testova koji se prikupe tijekom godine, ističe Miškulin.
S njom se slaže i nastavnica matematike Dijana Soldić, koja ondje radi već šestu godinu. Nalaziti se s učenicima izvan redovne nastave je, zbog ograničenog broja učionica, gotovo uvijek nemoguće pa mnoge ideje nažalost ‘padaju u vodu’, smatra Soldić.
– Mimo redovne nastave nemamo mogućnosti održavati neformalne oblike nastave jer nemamo gdje. Što se redovne nastave tiče, da, nemamo kabinete, osim za neke predmete. Zato smatram da su naši učenici zakinuti u usporedbi sa školama gdje su prostorne mogućnosti veće, govori nam ova nastavnica.
Razred u najmanjoj učionici |screenshot: školski list Dvanaesterac (2016)
Dijeljenje zgrade s trima strukovnim školama sa sobom nosi još poteškoća. Puno se organizacijskih pitanja mora rješavati zajednički – od rasporeda zvonjenja, organizacije nastave do pravila ponašanja učenika oko zgrade. To nekad nije lako, naglašava ravnateljica Ječminek.
– Koliko god naša suradnja bila dobra, znamo da bi i njima i nama bilo lakše i bolje kad bi Dvanaesta imala svoju zgradu, dodaje.
Godine iščekivanja nove zgrade
Ideje o novoj školskoj zgradi pojavile su se, stoga, još 2002. godine. S njima je bilo upoznato Vijeće lokalne uprave Dubrava, Gradski ured za obrazovanje i sport te Gradsko poglavarstvo. Zatim su 2003. roditelji tadašnjih učenika podržali prijedlog Vijeća roditelja te su zatražili hitno rješavanje prostornih problema u zgradi.
Tri godine nakon, bilo je govora da će se ući u projekt izgradnje, a 2009. on je odobren. Prema projektu, uz prostore škole na predviđenoj lokaciji u Međugorskoj ulici trebalo bi biti sagrađeno i klizalište površine 7.800 kvadratnih metara, prilazni putevi, sportski tereni te svojevrstan školski trg – sveukupne površine veće od 15 tisuća četvornih metara.
Idejno rješenje uređenja XII. gimnazije, s klizalištem i sportskim sadržajima |foto: školski list Dvanaesterac (2016)
Projekt koji mijenja kvart, kako ga je nazivao Jutarnji list u rujnu 2014., planirao se započeti još 2015. godine, i to u etapama. No, nije započeo ni pet godina kasnije.
– Svakih nekoliko godina se to potencira pa stane. Nakon odobravanja projekta 2009., godine 2011. natječaj je raspisan, odnosno, Vijeće četvrti dalo je suglasnost za provedbu urbanističkog-arhitektonskog natječaja. Požurujemo realizaciju; u kontaktu smo s Gradskim uredom, pogotovo smo to bili 2016…, govori ravnateljica, pokazujući nam hrpu dokumentacije i postojećih dopisa.
Volje ima, no novca za njih očito nema
Razlog dugogodišnjeg iščekivanja nove zgrade Ječminek prvenstveno vidi u manjku financijskih sredstava. Pritom ističe kako bi ovaj projekt bio ključan za cijelu Dubravu.
– Volja Gradskog ureda svakako postoji. Sljedeći korak nam je zatražiti Zagrebački holding informacije o daljnjim radovima i fazi projekta o kojoj ste i vi dobili odgovor. Svakako, nova škola bi puno značila cijeloj Dubravi, koja kao kvart zaslužuje svoju gimnaziju u adekvatnom prostoru, kaže ravnateljica.
Naime, iako na istoj adresi djeluju već 28 godina, brojni za njih ne znaju ili se pak povode za brojnim predrasudama o ovoj gimnaziji.
– Istina je da neki učenici pri završetku osnovne škole ne biraju našu školu zbog činjenice da dijelimo zgradu sa strukovnim školama. Nisu upoznati sa stvarnim stanjem pa nas pogrdno nazivaju ‘Poljoprivrednom gimnazijom’, otkriva profesorica Soldić.
Učenici im nižu uspjehe
No u krivu su, jer učenici Dvanaeste postižu uspjehe i sudjeluju u projektima. Tako su prošle godine sudjelovali na državnom natjecanju iz engleskog jezika, dvije uzastopne godine na državnoj smotri LiDraNo, bili nagrađivani na raznim literarnim natječajima, ali i sportskim natjecanjima. Škola je sudjelovala, između ostalog, i u SECEL-u, projektu poduzetništva, Matematici između realnog i virtualnog te svojevremeno u pilot projektu e-Škola.
Zato odnedavno posjeduju projektore u svim učionicama, internetsku vezu te računala. Ipak, njihove svakodnevne probleme može riješiti samo nova zgrada.
– Snalazimo se u onome što imamo, no to nije cilj. Smatram da lokalna zajednica, kvart Dubrava i Grad Zagreb trebaju osvijestiti da nam je potrebna zgrada koja neće biti ‘hodnik s 10 učionica’, nego pristojna zgrada koja će učenicima osigurati priliku za još boljim stjecanjem znanja, a nastavnom kadru uvjete za održavanje kvalitetne nastave, ističe Soldić.
Nova zgrada napokon na pomolu?
Prethodno upoznati sa situacijom u Dvanaestoj, nekoliko dana prije našeg posjeta obratili smo se Gradskom uredu za obrazovanje. Pitamo u kojoj je fazi najavljivani projekt, postoji li konkretan razlog njegove višestruke odgode te raspolažu li informacijom kad bi gradnja trebala započeti. Odgovor stiže u kratkom roku te ga prenosimo u cijelosti.
Poštovana,
slijedom Vašeg upita o izgradnji nove zgrade XII. gimnazije, ovim Vas putem obavještavamo kako je Zaključkom o osnivanju i prijenosu prava građenja koji je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 16. prosinca 2019. godine pravo građenja preneseno na Zagrebački holding d.o.o. koji će graditi školu. Trenutno su u tijeku pripremne radnje za pokretanje postupka javne nabave za izvođača radova. S poštovanjem, stoji u odgovoru koji potpisuje pročelnik Ivica Lovrić.
Naposljetku, kad bismo posjet XII. gimnaziji trebali sažeti u nekoliko riječi, istaknuli bismo pitanje koje, čini se, godinama muči ondašnje učenike i djelatnike – Ima li nade za nas? Sudeći po odgovoru Gradskog ureda, izgleda da nade ipak ima, no preostaje nam tek vidjeti kad će konačno biti položen kamen temeljac samo njihove, neophodne nove zgrade.
