Yazdan je učenik srednje medicinske: Izbjegao je iz Irana zbog nasilja pa mjesto pod suncem našao u Hrvatskoj
Donosimo tekst Yazdana Fayyaza, učenika trećeg razreda srednje medicinske škole i Iranca koji je u petnaestoj godini života izbjegao iz rodne zemlje zbog teškog obiteljskog nasilja. Svoje mjesto pod suncem našao je ovdje, u Hrvatskoj.
Piše: Yazdan Fayyaz
Ja sam Yazdan Fayyaz, rođen u Iranu, ali u svojoj petnaestoj godini života sam zajedno s majkom i sestrama zbog teškog obiteljskog nasilja pobjegao iz Irana i preselio sam se u Hrvatsku. Naš put iz Irana do Hrvatske trajao je otprilike godinu dana. Taj put nije bio ni malo lagan, ali smo svejedno na kraju našli novi dom. Trenutno sam učenik 3. razreda Škole za medicinske sestre Mlinarska u Zagrebu. Živim u Hrvatskoj već dvije godine i tri mjeseca. Aktivno učim hrvatski jezik, koji sam počeo učiti prvog dana u Hrvatskoj i smatram da sam već njemu postao dobar govornik.
Ljudi nisu informirani
Tijekom zadnjih godinu dana sam bio u medijima zbog svoje uspješne integracije u Hrvatskoj i vidio sam svakakve komentare na objave tih članaka. Uglavnom je većina komentara bila pozitivna, poput ‘Dobro došao sine’, ‘Takvi ljudi nek nam dođe milijun’ i slično.
Moje izjave na društvenim mrežama sadrže moju životnu priču o djetinjstvu u jednoj tipičnoj muslimanskoj državi i obiteljskom nasilju dok smo bili u Iranu, kao i o mom životu u Hrvatskoj.
Osobno smatram da ljudi u Hrvatskoj općenito nisu dovoljno informirane o osobama koje su tražitelji ili tražiteljice međunarodne zaštite ili osobama koje su pod međunarodnom zaštitom. Taj nedostatak informacija često dovodi do predrasuda, stereotipa i generalizacija. Problem je to što dio lokalnih stanovnika u Hrvatskoj generaliziraju i stavljaju u koš cijelu skupinu, na primjer ako je jednom jedan migrant počinio neki zločin u Zagrebu, nakon toga će se bojati azilanta i migranata.
‘Mi casa es tu casa’
Mislim da se to više pojavljuje kod osoba u starijoj dobi, dok kod novih generacija s kojima sam ja u kontaktu sve manje i manje vidim pojave poput govora mržnje jer su mladi više informirani i češće znaju što znače izrazi poput ‘tražitelja azila’, ‘azilant’ ili ‘migrant’.
Osobno na društvenim mrežama ne da samo uopće nisam primijetio ikakav govor mržnje već sam čak primio i lijepe poruke dobrodošlice. ‘Mi casa es tu casa’, poslala mi je jedna prijateljica, inače Hrvatica koja živi u Španjolskoj. Međutim, u medijima tu i tamo vidim komentare koji su puni predrasuda i generalizacija. Ponekad mi izgleda kao da ljudi misle da smo mi imali izbora gdje i kako ćemo doći – valjda nisu informirani da kada nam prijeti smrt moramo samo bježati. Takvi komentari utječu na naš osobni osjećaj prema Hrvatskoj i prema ljudi u Hrvatskoj.
Ja osobno ne generaliziram jer bih onda mrzio sve ljude koje žive u Hrvatskoj samo zato što neki od njih mene mrze jer sam došao u tobože njihovu zemlju. Hrvatska je bila na našem putu pa smo ostali ovdje, a čim sam došao, dobio sam naljepnicu ‘migrant’ – ali ja sam to ispravio.
Većina me u društvu školi prihvaća
Nemamo mnogo izbora, ali bilo bi lijepo da nas onaj mali postotak ljudi kojima nismo dobrodošli u Hrvatskoj prihvate kao jučerašnje strance, a današnje sugrađane. Ja osobno dijelim ljubav jer mi puno znači da me većina u društvu i u školi prihvaća, a manjinu koja je neinformirana o sustavu međunarodne zaštite, svakako treba informirati, što je moguće više osobno. Smatram da čim se osobno upoznaju s nama azilantima, stavovi prema nama im se promijene jer vide da smo i mi ljudi.
Sustav međunarodne zaštite u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama članicama Europske unije, je u razvoju i provode se razni projekti raznih projekata poput projekta Change Isusovačke službe za izbjeglice kojim se upoznaju osnovnoškolci i mlade osobe pod međunarodnom zaštitom.
Po mome mišljenju, ovo je najbolji put kako bismo mogli odmah na početku stvarali prijateljski odnos između lokalnog stanovništva i azilanta, a drugačije bi se o nama informirali samo kroz medije, koji nas ne prikazuju uvijek objektivno. Toplo se nadam da će uskoro prestati govor mržnje prema osobama koje traže međunarodnu zaštitu ili prema osobama pod međunarodnom zaštitom.
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Pročitajte analizu “Narativi mržnje u internetskim medijima i internetskoj komunikaciji u Hrvatskoj”, dostupnu na ovoj poveznici.
CMS je izdao i zbirku dobrih praksi u borbi protiv govora mržnje na internetu u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj “Odgovor na govor mržnje na internetu”, koju možete pronaći ovdje. Za prijavu govora mržnje i/ili djela motiviranog mržnjom, uvijek možete koristiti stranicu www.dostajemrznje.org.
Tekst je nastao uz financijsku potporu Europske unije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autorica i izdavača i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stajališta izražena u ovom tekstu isključiva su odgovornost Centra za mirovne studije i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.