Za cjelodnevnu treba dograditi škole do 2027.: ‘Treba biti realan i reći da neće sve biti dovršene’
Kada je predstavljen projekt cjelodnevne škole bilo je manje od četiri godine do kada je predviđeno da se uvede u apsolutno sve osnovne škole u Hrvatskoj. Krajnji cilj cjelodnevne je zapravo uspostava jednosmjenske nastave do 2027. godine u svim školama. No, kako bi se to ostvarilo, škole prije svega moraju imati prostorne kapacitete. Mnoge ih, naravno, nemaju pa je potrebna dogradnja postojećih ili izgradnja potpuno novih škola. Takav scenarij neizbježan je i za Grad Zagreb čiji je pročelnik za obrazovanje, sport i mlade, Luka Juroš, bio gost u našem novom podcastu s kojim smo pričali upravo o tom problemu, ali i o ostalim problemima koji se tiču Zagreba te obrazovanja u cijeloj Hrvatskoj.
Luka Juroš, pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba | Foto: srednja.hr/Unsplash
Luka Juroš, pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba bio je gost u novoj epizodi podcasta našeg portala. Prije nego je 2022. postao pročelnik, osam je godina u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a nakon toga i u Europskoj komisiji gdje se bavio obrazovnim politikama, odnosno radio je na EU strategiju obrazovanja za 2030. godinu.
S njime smo pričali o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, ali i u ostalim zemljama Europe te smo razgovarali smo i o problemima koji se tiču škola u Zagrebu, ali i o mogućim rješenjima istih. Jedan od ključnih problema koji je vezan uz aktualnu cjelodnevnu školu je nedostatak prostornih kapaciteta zgrada zagrebačkih osnovnih škola koje bi do 2027., kao i sve škole u ostatku Hrvatske, trebale prijeći na cjelodnevnu, odnosno jednosmjensku nastavu.
– Zagreb ne stoji dobro i to treba jasno reći. Ne stoji dobro već desetljećima jer se nije redovito ulagalo. Ali to sakriva jednu pozitivnu stranu priče. Za razliku od velikog djela Hrvatske koja se suočava s padom broja djece, Zagreb srećom nije u toj situaciji. Što znači da postoji potreba za proširenjem kapaciteta osnovnih škola jer trenutno imamo oko dvije trećine škola koje su u dvije smjene, jednu školu koja je u tri smjene. Postoji stvarno potreba da se ulaže u to da se bilo dograde ili izgrade nove škole i omogući jednosmjenska nastava, objasnio je Juroš u podcastu.
‘Nisam siguran da ćemo sve postići do 2027.’
Dodao je kako će se svakako krenuti s dogradnjom postojećih i izgradnjom novih škola u Zagrebu upravo kako bi se učenicima omogućila jednosmjenska nastava. Ali, kako je istaknuo, Zagreb ima specifičnu situaciju, odnosno problem na kojemu se nije radio dugi niz godina, ali je i najveći grad po pitanju broja učenika i samim time i škola koje je potrebno dograditi.
– Nisam siguran da ćemo sve postići do 2027. jer mi ovdje govorimo o oko 50 škola koje će, ili same ili oslobađajući druge škole, morati biti na ovaj način dograđene. A to nitko nikada u Hrvatskoj nije napravio u periodu koji je praktički tri godine. Znači to nikada nije napravljeno i doista treba biti realističan da vjerojatno neće sve biti dovršene. Ali da će biti započeto, to hoće, poručio je pročelnik Juroš.
‘Ne postoji zakonska definicija je li jedna smjena, dvije smjene ili tri smjene’
Komentirao je i problem o kojemu smo nedavno pisali, a to su smjene u školama koje nisu jasno definirane pravilnikom. Tako u Zagrebu postoje škole koje imaju dvije smjene i jednu međusmjenu, ali to nije definirano kao trosmjenska nastava. Upravo su se zbog tog problema pobunili roditelji zagrebačkih učenika jer se službeno vodi kako u Zagrebu postoji samo jedna škola koja ima nastavu u tri smjene, dok u nekim školama s dvije smjene učenicima nastava počinje u tri različita termina.
– Ti termini se koriste kolokvijalno. Ne postoji zakonska definicija je li jedna smjena, dvije smjene, tri smjene i slično, već su smjene definirane u propisima, ali točno što i kako – nije. To znači da Zagreb može imati jedan pristup, Rijeka drugi, Split treći i tako dalje. Ono što je najvažnije je to koliko djeca imaju kompliciran raspored u školama. Ako jedno dijete dođe u školu u osam sati i ima nastavu do 12 ili 12:30, što je standard za razrednu nastavu, ali ako drugo dijete dođe u školu u 10 pa ima nastavu do 14 ili 14:30, je li to druga smjena ili je samo kasniji početak kako bi izvannastavne aktivnosti, koje zbog kapaciteta škole ne mogu početi u 13 sati nego u 14:30, da nema rupu? Zovemo li to drugom smjenom? I nije jasno, to nije nigdje propisano kako to zovemo, poručio je Juroš.
Osim o školstvu i obrazovanju u Zagrebu, u podcastu smo razgovarali i o obrazovanju općenito u Hrvatskoj, koje su prednosti, a koje mane u usporedbi sa zemljama Europske unije, imamo li jedino mi problem superodlikaša i kako bi se to moglo riješiti, kao i koji su problemi koji muče akademsku zajednicu i studente čime se bavio u svojim studentskim danima, ali i u MZO-u. Cijeli podcast možete pogledati na našem YouTube kanalu i poslušati na Spotifyu.
