O kaznama, zabranama izlazaka i ostalim (ne)popularnim odgojnim mjerama nerado razmišljamo, no nekada se to čini neizbježnim. Gotovo da i ne postoji osoba koja barem jednom u životu nije dobila neku vrstu zabrane ili kazne, a svi smo upoznati i s onim slučajevima u kojima i roditelji i djeca uzajamno testiraju granice strpljivosti. Svakodnevne svađe i prepirke s roditeljima u jednom trenutku nestanu, a dani provedeni u kazni padnu u zaborav i tada mislimo kako je sve to bilo komično i nepotrebno.
Zabrane izlazaka i kazne odgojne su mjere koju su vrlo popularne i često korištene u roditeljskim krugovima, no za djecu te mjere nisu niti malo popularne i zato se često krše ili izazivanju nove svađe. Razlozi zbog kojih uopće dolazi do zabrana je bezbroj, a ponekad nam se čini da se kazne dobivaju zbog pogrešnih pogleda ili krivog odabira riječi.
Brojni su razlozi za kaznu
O tome da su godine važan faktor kada se govori o zabranama svjedoči činjenica da većina roditelja popusti nakon što djeca napune 18 godina ili završe srednju školu. S time se slaže i Tihana, koja je nedavno diplomirala.
– Kada se sjetim srednje škole, uh, pa to je bilo grozno! Stalno sam se svađala s roditeljima i stalno sam im htjela dokazati da sam u pravu, a i oni meni, kaže kroz smijeh.
Odnos s roditeljima se jako promijenio od kada je započela sa studijem, kaže Tihana, jer jedni za druge imaju puno više razumijevanja, pa su i svađe rijetke.
– U usporedbi s tim ludim razdobljem, kada sam stalno dobivala kazne, za sve – od toga da sam kasnila doma par minuta, do loših ocjena ili neuredne sobe, ovo je puno bolje. Već su se te stvari krenule mijenjati u četvrtom srednje, a definitivna prekretnica je bila matura i upis na faks. Da se ne zavaravamo, i danas mi znaju prigovoriti jer sam neuredna ili sam previše vani, ma i na faksu su mi znali govoriti da više učim, ali bez ikakvih mjera ili kazni. To su naprosto roditeljski prigovori kojih će biti i s četrdeset godina. A u pubertetu… pa znala sam dobiti kaznu i po mjesec dana, a sada mi taj period djeluje nevjerojatno i nemoguće, komentira Tihana.
Nakon mature uglavnom više nema zabrana
A da će se odnos tijekom godina promijeniti, nada se i srednjoškolac Ivan, koji još uvijek dobiva kazne.
– Od osnovne škole dobivam kazne. Znalo se desiti da se zaigram na igralištu ili ostanem dulje u parku pa zaboravim na vrijeme. Tada bi mi mama rekla da ne smijem gledati TV ili igrati Play Station. Sada su stvari drugačije, jer kaznu dobijem zbog markiranja ili kad se vrati ljuta nakon informacija ako imam neku jedinicu, kaže Ivan.
Iako zna da je pogriješio, kazne ipak ne smatra učinkovitom mjerom.
– Sve je to meni jasno, da sam pogriješio, da sam trebao učiti na vrijeme i da ne smijem markirati. Ali, omakne se, nisam inače loš učenik, imam vrlo dobar prosjek, ali svima se desi. Ne treba oko toga raditi cijelu dramu i braniti izlazak dok ne ispravim ocjenu. Onda ću samo još manje viđati prijatelje, pa ću vjerojatno markirati da odemo na kavu. Ili kad dođem malo kasnije nakon izlaska ili me dočekaju ako sam pijan. Pa ne pijem svaki dan, omakne se svakom neki tulum, kao da oni nisu radili to isto… A ja onda dva tjedna ne smijem izlaziti. Ne vidim kakvog to smisla ima. Znam da će s godinama biti lakše, bar je mojoj sestri bilo tako. Kad je počela raditi nekako su svađe prestale, a samo joj nešto prigovore tu i tamo, komentira Ivan.
A koji su razlozi zbog kojih dobivate kazne, ako ih dobivate, pokažite u anketi u nastavku.