Zaboravljeni božićni običaji kontinentalne Hrvatske
Božić, jedan od najljepših kršćanskih blagdana, ime je dobio po umanjenici riječi Bog koja označava rođenje Isusa, malog Boga. Pripreme za ovaj dan od davnina su ispunjene nizom običaja. U narodu je tako ostalo pravilo da se na Badnjak žene rano ustaju, pospremaju kuću i kuhaju, a svi ukućani poste do večere. No mlade Zagorke najviše bi čekale polnoćku, kada bi od dečka kojem se sviđaju dobile jabuku.
Zapisi o hrvatskim božićnim običajima bilježe kako su predbožićne pripreme nekada započinjale već 11. studenog, na blagdan sv. Martina, a blagdansko vrijeme trajalo bi sve do 6. siječnja i blagdana Sveta tri kralja. U tome su djeca diljem Hrvatske imala posebnu ulogu jer im je tradicija nalagala obilazak kuća, pjevanje i čestitanje. Za to ih se nagrađivalo slatkišima, a ponekad bi ih i išibali za ‘bolje zdravlje’.
Šibanje djece za bolje zdravlje
Badnjak je u Zagorju počinjao tako što bi gazda kuće unio slamu pod krov i pritom blagoslovio domaćinstvo. Za mlade djevojke najzanimljiviji je bio posljednji dio dana kada se održavala polnoćka. Uz nju se vezuje običaj darivanja ‘jabuke božićnice’ koju bi dečko na misi poklonio djevojci koja mu se sviđala i tako joj pokazao da su njegove namjere ozbiljne.
Na sam Božić u kuću bi došli čestitati polaužari. Budući da se vjerovalo kako žene donose nemir, polaužari su većinom bili muškarci. Običaj je nalagao da pri ulasku u kuću čvrsto sjednu na stolac kako bi cijelu godinu kokoši nesle jaja.
Tri dana nakon Božića slijedi Herodeševo (Nevina dječica), blagdan u spomen na dan kada je kralj Herod dao ubiti dvije tisuće dječaka mlađih od dvije godine. Na taj dan djecu se najprije šibalo, vjerujući kako će snaga i zdravlje prijeći na onoga koga se šiba, a poslije bi ih se darivalo.
Pojedi jabuku da nađeš put
U Slavoniji također postoji nekoliko vrlo zanimljivih običaja vezanih uz ovo blagdansko vrijeme. Badnjak bi započinjao tako što bi dječaci u ranu zoru posjećivali kuće u susjedstvu i zaželjeli plodnu novu godinu. Oni koji su bili najbrži za to bi dobili kobasice i razne slatkiše. Također na današnji dan bi se uvijek darivalo najstarije muško dijete.
Navečer bi se ukućani zajedno pomolili, a onda bi se večeralo posnu hranu. Nakon večernjeg zvona u kuću se unosila slama, što je za djecu bio nezaboravan doživljaj jer bi skakala po njoj, razvlačila je i valjala se.
-Jedan od meni najdražih običaja koje je baka uvijek radila bio je vezan uz jabuke. Narezala bi ih na kriške i namazala medom, a svaki ukućanin morao bi pojesti barem jedan komad. To je zato da ako se netko od ukućana slučajno izgubi na putu, mora se sjetiti samo Badnjaka i s kime je jeo te jabuke i put će mu se samom otkriti, ispričala nam je Mateja iz Čačinaca blizu Našica.
Badnje gatanje
U Svetom Martinu u Međimurju žene su nekad vrijeme do polnoćke provodile gatajući iz pepela. Ognjišna vatra bi se zgrtala na gomilu, a na božićno jutro se gledalo kako se žar oblikovao. Ukoliko bi se hrpica oblikovala kao stopalo ili pet prstiju to je bio znak da će netko dogodine umrijeti. Praznovjerje je pratilo i sam odlazak na polnoćku. Otac koji je želio oženiti sinove i udati kćeri morao je posljednji izaći iz kuće i prvi se vratiti, te otvoriti prozor koji gleda na cestu.
Osim na polnoćku ljudi su išli i na misu zornicu, te ‘velu misu’, a djevojke bi se za tu prigodu odijevale u svečane haljine. Poslije mise slijedio bi svečani ručak, a potom se odlazilo čestitati rodbini i susjedima. Za Božić je bio vezan još jedan običaj: prvi čestitar koji bi ušao u kuću trebao je biti veseo i dobrog zdravlja, kako bi u narednoj godini dom pratila sreća.
