Mnogi srednjoškolci danas odgojeni su u takozvanom normalnom okruženju. Još u njihovom najranijem djetinjstvu naučeni su na život kakav bi u budućnosti trebali voditi, način na koji bi trebali pričati pa čak i na ono što bi trebali jesti. Njihova najranija socijalizacija ih, naravno, predodređuje. Međutim, društvo – koje bi se trebalo definirati kao dinamično prije svega, sve se više protivi tim zakonima dinamike. Postaje statično definicijama normalnog. Ovakovom generalizacijom ljudi, ostavlja se malo prostora za one ljude koji žele biti drugačiji, ili – što je još bitnije – za one koji ne teže tome da budu drugačiji, ali nemaju izbora.
Predstavljamo vam Zacha Wahlsa, mladog devetnaestogodišnjeg studenta Sveučilišta u Iowi čiji je govor malo koga ostavio ravnodušnim. Zach je, naime, ne tako davno u Senatu govorio protiv rezolucije kojom se u Iowi žele zabraniti istospolni brakovi.
Pričao je o tome kako su njega i njegovu mlađu sestru (sada srednjoškolku) odgajale dvije mame te da to na njihov duševni i tjelesni razvoj nije utjecalo ni u kakvom negativnom smislu. Zach navodi i to kako su on i njegova sestra imali istog oca donora, zbog čega mu je drago, jer to njega i njegovu sestru čini biološki povezanima.
Zachova majka čak se i zakonski udala 2009. nakon što je Vrhovni sud legalizirao brakove homoseksualaca.
Mladi student govori i o tome kako nitko tko ga je ikada upoznao ni po čemu nije mogao zaključiti da su ga odgajale dvije majke. A zašto? Zato što, kako kaže, seksualna orjentacija njegovih roditelja nije ni na koji način utjecala na njegovu osobnost. Dodaje i to da se njegova obitelj nikada nije razlikovala ni od koje druge – zajedno su išli na večere, putovanja, u crkvu, prolazili teške trenutke…
Obitelj se temelji na tome da si pomažemo u teškim trenucima i zajedno se radujemo u onim lijepim, ljubav je ono što nas veže i na tome se temelji obitelj, rekao je Zach.
Osvrnimo se malo na Hrvatsku koja bi u svojoj osnovi trebala biti demokratska pravna država. Kad je riječ o ukamufliranom društvu, ta teoretska podloga države rijetko kad se prelijeva u praksu. Mnogi zakoni, kao što su Kazneni zakon, Zakon o medijima, pa i Ustav Republike Hrvatske, govore o temeljnim ljudskim pravima i slobodama koji obuhvaćaju sve građane.
Prema Ustava RH, pred zakonom su svi jednaki. Što je onda s odobrenjem istospolnih brakova, kao i njihova prava na to da imaju djecu? Zach može biti pravi primjer da to ni na koga ne mora negativno utjecati.
Ljudi su ljudi i jedino individualnim poznanstvom možemo percipirati nekoga na temelju subjektivnog dojma. Nismo kompetentni raspravljati o tom što je normalno. Ono normalno za svakog je drugačije, a svačije normalno potrebno je jednako uvažiti.
