Zabrana pobačaja potiče smrt žena u rizičnoj trudnoći: ‘Liječnici ne mogu ništa dok je fetus živ’
My Voice My Choice, europska je inicijativa koja s milijun potpisa želi Europskoj komisiji poslati zakonsku regulativu za besplatan, siguran i dostupan pobačaj. Ovo je najveća akcija za reproduktivna i ljudska prava u Hrvatskoj, a 2.200 digitalnih volontera treba još samo 150 tisuća potpisa. Potpisi se još uvijek skupljaju.
Digitalna akcija za besplatan i siguran pobačaj u Europskoj uniji | foto: My Voice My Choice
Koliko je pravo na pobačaj i njegova dostupnost važna, čitava se Hrvatska mogla uvjeriti 2022. godine kada Mirela Čavajda nije mogla u Hrvatskoj pobaciti plod s dijagnosticiranim smrtonosnim tumorom te je morala otići u Sloveniji. Iako je na to imala zakonsko pravo. No, Čavajda je imala više sreće nego Izabela Sajbor, Marta Sowinska, Savita Halappanavar i Valentina Miluzzo. Sve četiri su umrle od komplikacija pri trudnoći jer su se susreli ili sa zabranom ili nedostupnoosti pobačaja u njihovim zemljama: Poljskoj, Irskoj i Italiji. Čavajda je njihove priče pročitala ove subote u točno 20 sati, ispred deset tisuća ljudi uslijed najveće digitalne akcije za dostupnost pobačaja. Njeno čitanje su ljudi pratili putem platforma Grof Darkula, Seksizam naš svagdašnji te europske inicijative My Voice My Choice.
’45 posto pobačaja se ne radi u sigurnim uvjetima’
Spomenute četiri žene i njihove sudbine izabrane su od njih 30 koje je Grof Darkula proučavao za potrebe ove kampanje. To nam nažalost pokazuje da nisu possrijedi slučajne smrti već ih sustav dopušta, a zabrana pobačaja i potiče.
– Život mi je ugrožen i moram čekati. Pusa mama. Liječnici ne mogu ništa dok je fetus živ zbog zakona protiv pobačaja. Žena je poput inkubatora, napisala je Izabela Sajbor u jednoj od svojih zadnjih SMS poruka, koje je Čavajda pročitala.
Zbog ove, ali i drugih priča poput Izabeline, ova digitalna akcija, ujedno i najveća akcija za reproduktivna i ljudska prava povijesti Hrvatske želi, omogućiti legalan, besplatan, ali i dostupan pobačaj (koji je često nedostupan zbog priziva savjesti, op.a) u cijeloj Europskoj Uniji. Na tom zadatku radi 2.200 digitalnih volontera i volonteri koji prikupljaju milijun potpisa. Nedostaje ih još samo 150 tisuća, nakon čega će ‘My Voice My Choice’ Europskoj komisiji predati prijedlog legislative. Želite li pomoći inicijativi, svoj potpis za besplatan i dsotupan pobačaj ženama možete dati ovdje ili na platformi myvoice-mychoice.org. Ginekologinja Jasenka Grujić je istaknula da je inducirani pobačaj oblik rodne diskriminacije, ukoliko se od žene traži da ga plati. Istaknula je i samoregulirani pobačaj kao način rješavanja problema nedostupnog abortusa te je sama svjedočila ishodima pobačaja u nesigurnim uvjetima.
– Šest od deset neplaniranih trudnoća završava induciranim pobačajem, a 45 posto tih pobačaja ne radi se u sigurnim uvjetima što dovodi globalno do skoro 40 000 smrti žena godišnje. Svjetska zdravstvena organizacija je temeljem dokaza pokazala da je samoregulirani pobačaj jednako siguran kao i svaki drugi kojeg radi profesionalac, bilo kirurški ili da prati ženu u procesu medikamentoznog pobačaja. Samoregulirani pobačaj ne znači da žena dođe u ljekarnu i zatraži tablete, nju mora pratiti zdravstveni sustav. Ona se mora moći javiti ukoliko ima pitanja, bolove te mora biti prihvaćena bez ikakve dodatne stigme i prigovora, poručila je Grujić na konferenciji za medije.
Pobacila i naša poznata glumica: ‘Htjela sam prva reći to svojoj kćeri’
Ovu akciju su podržale i brojne osobe iz javnog života, kao što je i Lana Barić, glumica, scenaristica i režiserka. Koscenaristica filma ‘Šlager’ u kojem glumi osobu koja je imala abortus, Lana je kao govornica na konferenciju navela da je i sama imala abortus. Osjećala je potrebu kroz ovaj film suočiti se s time. Upozorila je da se svi pretvaraju da se pobačaji ne događaju, te je istaknula da do sada nije izlazila sa svojom pričom zbog straha od reakcije svoje majke.
– Ja sam napravila abortus kada sam bila mlada, ona je osjećala strašnu krivnju zbog toga. Ali to nije dio moje odgovornosti. Također, htjela sam biti prva osoba koja će svojoj kćeri reći da sam to napravila, da to ne saznaje naknadno iz medija. To mi je bilo jako bitno. Voljela bih da se taj diskurs promijeni jer je destigmatizacija abortusa koju je jako puno žena prošlo, napravilo, odlučilo, medicinski je zahvat i naše pravo, poručila je Barić.
