Zabrinjavajuće: 20 posto LGBT učenika doživjelo verbalno nasilje od nastavnika u srednjoj školi
Biti LGBT u srednjoj školi u Hrvatskoj nije baš jednostavno. Njih 20 posto doživjet će verbalno nasilje od nastavnika ili stručne osobe, a njih polovina teme o svojem rodnom i seksualnom identitetu u školi susreće – u negativnom kontekstu. Više od tri četvrtine gej, bi i trans srednjoškolaca ne zna kome prijaviti nasilje kada ga dožive. Samo su to neki od zabrinjavajućih podataka iz istraživanja na koje upozorava udruga Dugine obitelji. Školski se sustav, kažu, treba mijenjati i dati veću podršku LGBT srednjoškolcima.
Ilustracija: Pexels
Oko 20 posto mladih LGBT osoba doživjelo je verbalno nasilje od strane nastavnog i stručnog osoblja u srednjoj školi. Njih 77 posto ne zna kome mogu prijaviti nasilje kada ga dožive, dok se više od 50 posto mladih u srednjoj školi barem jednom susrelo sa spominjanjem LGBTIQ+ tema u negativnom kontekstu.
U nastavnim materijalima prisutni su mnogi primjeri heteronormativnoga pristupa adolescentskoj seksualnosti uz poneke transfobične tvrdnje. Tema interspolnosti u potpunosti je neprisutna u prirodnim predmetima, i generalno nedostaje prikaz LGBTIQ+ identiteta na životan način.
Samo su to neki od podataka koje je iznjedrilo istraživanje čija je autorica Marina Štambuk u suradnji s udrugama Dugine obitelji i LORI. Podaci su to koji pokazuju neke zabrinjavajuće prakse i fenomene u našem školstvu kada su u pitanju seksualne i rodne manjine.
Učenici ne znaju kome prijaviti nasilje
Autorica istraživanja kaže kako je najviše zabrinjavajuće to što mladi ne znaju kome prijaviti ni što raditi s nasiljem kada ga dožive.
– Jako mali broj mladih znao je kome bi se moglo obratiti u takvim situacijama, međutim, to najčešće nisu neki uspostavljeni kanali prijave, već su naveli ljude poput nastavnika određenih predmeta, školsku psihologiju ili pedagoge, kazala je Marina Štambuk, koju smo prošle godine i mi ugostili u podcastu portala srednja.hr.
Na te se fenomene nadovezao i Amir Hodžić, On je, pak, sa spomenutim udrugama analizirao predmetne kurikulume, kurikulume međupredmetnih tema i nastavnih materijala. Promatrao je koliko se i na koji način LGBTIQ+ sadržaji pojavljuju u nastavi – je li to češće u pozitivnom ili negativnom kontekstu.
Analiza nastavnih materijala, kako su priopćile Dugine obitelji, pokazala je kako u njima nema nikakvih životnih iskustava i prikaza identiteta mladih LGBTIQ+ osoba, koji bi bili vezani uz teme adolescentskog razvoja. Terminologija koja se odnosi na kategorije spola, roda i seksualnosti često je neispravna, u nekim instancama i diskriminirajuća, dok su u nekim udžbenicima psihologije prisutni i transfobični sadržaji.
Kako školski psiholozi mogu pomoći gej i trans učenicima?
Štambuk je pojasnila i kako bi školske psihologinje i psiholozi mogli pružiti adekvatnu podršku i kreirati sigurne prostore mladim LBGTIQ+ osobama. To je razdoblje najveće ranjivosti za takvu djecu jer tada postaju svjesni svog identiteta no, kako pokazuju istraživanja, to čuvaju sa sobom u prosjeku dvije do četiri godine.
– I tu bi psiholozi trebali imati neka osnovna znanja o tome što znači proces coming outa za njih i pružiti im podršku. Nije prihvatljivo da tako mali broj učenika zna što bi s iskustvom nasilja te je na sustavu (i nama) da na tome radimo kako bi se taj postotak s vremenom promijenio, kazala je Štambuk.
Stvari su se poboljšale u posljednjih 10 godina, smatraju istraživačice i predstavnici udruga, no još postoji prostora za poboljšanje, posebno kad je u pitanju odnos prema LGBTIQ+ učenicima u srednjoj školi.
