Zabrinjavajući pristup mladih: Uče zbog ocjena i da im roditelji ne prigovaraju
Obrazovni stručnjaci s Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić u nedavno objavljenoj studiji ‘O učenju 2014’ uhvatili su se i pitanja zašto učenici uče. Istraživanje je otkrilo pomalo razočaravajuću činjenicu – velik dio hrvatskih školaraca uči kako bi postigli određene norme, odnosno upisali željenu srednju školu ili fakultet.
Institut za društvena istraživanja
Istraživanje čiji su rezultati objavljeni u četiri izvještaja pokazalo je kako se kod učenika uglavnom javlja vanjska motivacija, odnosno učenje zbog posljedica, a ne zbog vrijednosti te aktivnosti same po sebi. Pokazalo se kako su školske ocjene i nagrade od strane roditelja najčešći vanjski motivator kod hrvatskih školaraca.
Uče radi ocjena i upisa u bolje srednje škole
Jasno je iz podataka koje donosi studija da je za 70 posto učenika osmih razreda glavni motiv za učenje želja za upisom što bolje srednje škole. Školarci također uče prvenstveno zbog ocjena – to je izjavilo čak 90 posto ispitanih, dok je tek deset posto učenika osmih razreda kazalo kako uči zato što je učenje zabavno.
Motivi za učenje pomalo se razlikuju među školarcima različitih obrazovnih postignuća, no bitno je naglasiti kako gotovo dvije trećine učenika najniže razine obrazovnih postignuća uči samo zato da im roditelji ne prigovaraju, a isti motiv za učenje karakterizira nešto više od trećina najuspješnijih đaka.
Rijetki su oni koji uče iz zabave i zadovoljstva
Najviše zabrinjava činjenica da najmanje učenika svih obrazovnih postignuća uči zato što im je učenje zabavno, što sugerira da čak i najuspješniji učenici u učenju ne pronalaze zadovoljstvo i pozitivne emocije koje bi trebale biti sastavni dio kvalitetnog učenja, mišljenja su autori studije.
Za motivacijske obrasce kod učenika krivac je obrazovni sustav
– Dominantni motivacijski obrasci kakve pokazuju učenici mogu se smatrati još jednim nepovoljnim obrazovno-odgojnim ishodom našeg obrazovnog sustava. Odgovornost za to ne treba tražiti isključivo u učenicima, već i u osobinama sustava koje potiču razvoj vanjske motivacije učenika. Tu se prije svega misli na postojeću politiku upisa u srednje obrazovanje koja se temelji na strogoj selekciji kandidata u neke programe i škole te na vrednovanju učeničkih postignuća na temelju zaključnih ocjena, ali i na postojeća kurikularna rješenjima koja ne ostavljaju prostora za razvoj interesa učenika, za poticanje njihove znatiželje i samoregulacije, kažu Jokić i Ristić Dedić.
Kod hrvatskih je učenika nažalost rijetko prisutno učenje vođeno interesom za sadržaj, potrebom stjecanja novih znanja i sličnim. Određeni elementi obrazovnog sustava doprinose takvim negativnim motivacijskim obrascima, smatraju stručnjaci.
– Tu prije svega treba istaknuti postojeće obrasce vrednovanja i ocjenjivanja obrazovnih postignuća učenika koji potiču samo učenje za ispitivanje i učenje za ocjenu, predmetne nastavne programe koji ne korespondiraju s interesima i kognitivnim kapacitetima učenika, ali i model selektivnog upisa u srednje škole na temelju zaključnih ocjena, zaključak je studije.
