Zagrebačka studentica kombiniranjem nespojivog napravila iluzoran autoportret
Sara Pavleković Preis je studentica treće godine smjera dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koja je u sklopu kolegija crtanje izradila zanimljiv i nekonvencionalan autoportret. Ona je naime koristila tehniku body, točnije face paintinga, zatim ju je povezala s fotografijom, s konačnim ciljem da joj uradak izgleda poput slike, za koju nije odmah moguće utvrditi kojom je tehnikom rađena. Rezultat pogledajte sami.
Foto: Frane Pamić / autoportret kombinacijom slikarskih tehnika Sara Pavleković Preis
Dokle ide umjetnička mašta, može se iščitati iz projekta Sare Pavleković Preis, odnosno studentice treće godine smjera dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Naime ona je izradila svoj autoportret, sklopom uistinu teško spojivih tehnika. Kakve je ciljeve imala i je li ih postigla, otkriva nam sama.
Fotka pretvorena u slikarski portret
Kao zadatak iz kolegija crtanje, Sara je trebala napraviti autoportret nekonvencionalnom tehnikom, ali ih je ona upotrijebila nekoliko da bi konačni rezultat bio djelomična iluzija.
– Svojim uratkom sam htjela postići efekt slikarskog portreta kroz fotografiju i na neki način integrirati te dvije tehnike. Koristila sam temperu za oslikati lice. Htjela sam dobiti gušći namaz boje, kako bi se što vjernije postigla iluzija slike.
Nakon fotografiranja sliku sam isprintala, kaširala na platno, te popravila neke boje. Na taj način se ne može od prve točno reći kojom je tehnikom portret rađen, pojasnila nam je Sara.
‘Face painting’ – slabo eksponirana tehnika, iako od davna i često primjenjivana
Body, preciznije u ovom slučaju face painting je oblik umjetnosti u kojem se dakle ljudsko tijelo koristi kao podloga te je time vrlo sličan tetovaži. Zapravo je bitnija razlika u tome što body painting nije trajan te što postoji veća paleta boja, nego u tehnici tetovaže.
Body painting postoji od plemenskih kultura, a koristio se u obredima, lovu, a i danas se koristi recimo u vojnim bitkama. U drevnom obliku i danas egzistira u dijelovima Australije, Novog Zelanda, pacifičkim otocima te dijelovima Afrike. Kada je riječ o sofisticiranoj primjeni body paintinga, Sara nam ukazuje na istaknute umjetnike.
– Spomenula bih Yvesa Kleina i njegovu seriju slika “Anthropometries” kao nekonvencionalnu tehniku slikarstva, u kojoj je koristio žensko tijelo kao medij za prijenos boje na platno. Još neki zanimljivi umjetnici su Danny Setiawan, Joanne Gair, Serge Diakonoff, govori 20-godišnja studentica.
Uz to ‘face painting’ se koristi i u nekim manje službenim situacijama, kao što su maškare, kao dio navijačke kulture na nogometnim stadionima, a filmovi i kazališne predstave, bez ove bi tehnike izgledali sasvim drugačije.
– Oslikavanje lica je također dosta bitan faktor u filmskoj umjetnosti. O vizažistima ovisi puno toga, pogotovo ako je u pitanju neka zahtjevnija uloga. Naravno pomoću filmske šminke se mogu postići razni efekti i ugođaji na kameri i pripomoći u postizanju zamišljene atmosfere. Također to vrijedi i za kazalište, samo što tu nema kamere kao dodatnog faktora, pa nije potrebno toliko preciznosti, zaključuje Sara.
Kao prava umjetnica, ova studentica dizajna na Arhitekturi nije sigurna hoće li se nastaviti baviti oslikavanjem lica, mada svakako tu mogućnost ostavlja otvorenom.
