Zagrebački studenti misle na potrebite: Na kontejnerima ostavljaju vrećice s hranom i porukama
Na ulici se nalazi sve više onih koji nemaju krova nad glavom, niti hrane koju bi mogli pojesti. Čak i oni koji imaju smještaj, nerijetko su gladni, a u zadnje vrijeme svjedoci smo sve više sirotinje koja kopa po kontejnerima u potrazi za bilo kakvim zalogajem. Isti su se od nedavno ugodno iznenadili ugledavši na kontejnerima zavezane vrećice s upakiranom hranom i toplom porukom, koje su isprva počeli ostavljati studenti, a potom i ostali građani.
www.facebook.com
Beskućnici su ljudi bez krova nad glavom, kreveta i ostalih komoditeta koje ostali sretniji imaju. U današnje je vrijeme mnogim ljudima i to luksuz, a gladnih je sve više. Zbog potonulog gospodarstva, mnogi su ostali bez domova, primanja i mirovine, pa su primorani prekopavati kontejnere kako bi pronašli štogod za pojesti. Pučke kuhinje dupkom su pune, pa mnogi ostaju i bez mogućnosti da se grad za njih pobrine.
Za kontejner zavezali vrećice s hranom i porukom
S druge strane, ima ljudi koji hranu redovito bacaju. Zagrebački studenti dosjetili su se načina na koji mogu nahraniti ponekog, a da ta osoba ne mora ulaziti u kontejner i tražiti hranu. Na kantama su tako mnogi naišli na obješene vrećice s hranom i toplom porukom. Grupa zagrebačkih studenata koji su se dosjetili ove plemenite ideje htjeli bi da se takva akcija proširi i na druge gradove, piše index.hr.
Svatko bi trebao imati barem jedan topli obrok dnevno
Mnogi su svjesni da mogu biti zahvalni što imaju za više obroka dnevno, a zadovoljni bi bili da svaki od žrtava teških životnih prilika ima barem jedan topli obrok dnevno. Jedna je studentica tako na svojem Facebook profilu objavila fotografija vrećice s upakiranom hranom i toplom porukom, te ostavila te napisala i svoju poruku ostalima.
‘Ovako osobe koje se često osjećaju poniženo, mogu bez ičijih pogleda uzeti hranu, nije sramota’
Kako sam često po Zagrebu pričala s beskućnicima (mnogo ih je, vjerojatno niste ni svjesni), ali i ljudima s krovovima nad glavom, ali prazna želuca i teških situacija ispod tih krovova, dugo sam razmišljala što napraviti, kako barem malo olakšati, pomoći…
Imala sam ideju da se na nekoliko mjesta u gradu stave kutije za hranu za beskućnike, pa kad nešto skuhaš i ostane ti – lijepo zamotaš i odneseš, ili kad kupiš dvije čokoladice, jednu staviš u tu kutiju. Ali Čistoća bi brzo makla takve stvari. Možda bi se eventualno mogla profurati neka mjesta – pekare ili kafići, koje bi bile otvorene za takvu inicijativu, pa da se zna da se kod njih može ostaviti sa strane nešto za te ljude.
Danas sam odlučila, potaknuta jednom sličnom akcijom, ne čekati više i promišljati o idealnom rješenju, nego ostaviti malu vrećicu s nešto hrane zakačenu sa strane kontejnera. Možda će ju uzeti netko kome ta hrana nije zbilja potrebna, možda će ju netko tek tako maknuti, ali ja ću vjerovati da ju je pronašao netko kome je barem malo uljepšala dan. Pa eto, ako svi napravimo takve stvari s vremena na vrijeme, svima će nam biti ljepše! Ovako te osobe, koje se često osjećaju poniženo i nedostojanstveno, mogu bez ičijih pogleda uzeti hranu. Nije sramota, napisala je studentica koja je željela ostati anonimna.
