Zašto gej dečkima ne daju da daruju krv? Zakon je jasan, ali u praksi se ne poštuje baš uvijek
Gej i bi dečki normalno mogu darivati krv u Hrvatskoj već gotovo petnaest godina. Tada su ih, intervencijom pravobraniteljice i LGBT udruge Iskorak, izbrisali sa ‘zabranjene liste’. No, u praksi se iskustva razlikuju. Nekim gej i bi dečkima, upravo zbog toga što spadaju u kategoriju muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, na licu mjesta zabranjeno je darivati krv.
Ilustracija: Unsplash
Prije 15 godina na snagu je stupio izmijenjeni Pravilnik o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke. Uklonjena je tako zakonska zabrana prema kojoj gej i bi muškarci – koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima – nisu smjeli darivati krv.
U novoj odredbi nema direktne, neopravdane diskriminacije. No, zdravstveni djelatnici i dalje zadržavaju pravo uskratiti nekome da daruje krv. Konkretno, prema članku 5. spomenutog pravilnika, svim osobama čije ih seksualno ponašanje dovodi u ‘visoki rizik dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenositi krvlju’.
Zakona zabrana je skinuta odavno
U praksi to znači da gej, bi i drugi muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, nisu automatski isključeni. Isto tako, odredbe pravilnika izmijenjenog prije petnaestak godina ne suzbijaju po automatizmu diskriminaciju. Ona je i dalje moguća. Zoran Dominković, izvršni direktor LGBT udruge Iskorak, za srednja.hr ističe kako bilo kakva zabrana darivanja krvi mora imati jasan i znanstveno utemeljen razlog.
– Za početak nemaju svi jednako seksualno ponašanje, niti su svi jednako izloženi mogućim infekcijama. Dodatno, darovana krv prolazi testiranja koja su precizna i mogu brzo otkriti infekciju. Nekada je smisleno privremeno odgoditi darivanje krvi, ako je nedavno bio seksualni rizik, no to bi se trebalo odnositi na sve osobe bez obzira na seksualnu orijentaciju, ističe Dominković.
Kod nas, ponavlja naš sugovornik, takva zakonska zabrana ne postoji već se možebitna zabrana po propisima odnosi na sve osobe bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.
NEMA ODGOVORA
Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu poslali smo upit tražeći da nam objasne tko je sve na ‘zabranjenoj listi’ kad je u pitanju darivanje krvi i da nam pojasne zašto gej dečki nekada ne smiju darivati krv. Na naš upit do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.
U praksi se propisi ne poštuju baš uvijek
No, u stvarnom životu stvari uvijek ne funkcioniraju kako bi trebale. Još je prošle godine aktivist za ljudska prava Ivan Zidarević istaknuo kako, na račun toga što je gej, nije mogao darovati krv pri Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu. Činjenica da je muškarac koji ima spolne odnose s drugim muškarcem iskorištena je protiv njega, iako se radi o dugogodišnjem partneru s kojim ne samo da je u monogamnoj vezi, već i formalnom partnerstvu. O tome je ponovno pisao i ove godine.
Na formularima koje potencijalni darivatelji krvi ispunjavaju prije samog darivanja nalaze se pitanja o seksualnom ponašanju. Nerijetko se na tim listićima nalaze i ‘kućice’ s oznakom MSM – muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima. Prema iskustvima ljudi u posljednjih petnaest godina, nekad se upravo to, bez obzira koliko odgovorno seksualno ponašanje imao, pojedince diskriminira.
To nam potvrđuje i Zoran Dominković iz Iskoraka koji kaže da su iskustva gej i bi muškaraca na terenu različita; dok jedni bez problema daruju krv, drugi dobiju odbijenicu. U slučaju da je netko odbijen zbog seksualne orijentacije, naš sugovornik poziva da se javi udruzi Iskorak, koja će dalje postupiti prema institucijama kao i svaki put do sada kada su im javili za sličnu praksu.
