Zašto miljenici profesora često postaju predsjednici razreda?

Hrvatski su građani politički nepismeni, pokazalo je istraživanje Instituta za društvena istraživanja (IDIZ) i GOOD inicijative za kvalitetno i sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Apatija, nepovjerenje, neparticipacija i ne uvažavanje drugog i drugačijeg samo su neki od pokazatelja da živimo u demokratski zaostalom društvu, a niska razina političke pismenosti vodi i prema antidemokratskim i autoritarnim stavovima. Situacija je još gora ako uzmemo u obzir da je sve navedeno posebno izraženo kod mladih.

Institut za društvena istraživanja i GOOD inicijativa za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole proveli su, početkom siječnja ove godine, istraživanje o političkoj pismenosti stanovništva Hrvatske na uzorku od 1000 punoljetnih ispitanika iz cijele zemlje, a rezultati su i više nego zabrinjavajući.

– Ovo istraživanje opetovano je potvrdilo nisku razinu političke pismenosti i građanske kulture koja, s jedne strane, govori da postoji relativno niska razina kompetencije i poznavanja temeljnih pojmova vezanih za demokraciju i ljudska prava, a s druge strane pokazuje i dodatno nepovjerenje u političke institucije i druge ljude koje se samo produbljuje s godinama. Treći aspekt, što je možda i najveći paradoks svega, je shvaćanje ispitanika da su vrlo dobro politički informirani i pismeni, a sve ukazuje da to nije tako, priča nam Emina Bužinkić iz GOOD inicijative.

Sveprisutna apatija i manjak empatije

Naime, prema rezultatima istraživanja, 64 % ispitanika ne zanima politika, 50 % rijetko ili nikada ne razgovara o politici, a istovremeno ih 55 % smatra da dobro razumiju važna politička pitanja s kojima se Hrvatska suočava.

Ne razumijevanje funkcioniranja i procesa predstavničke demokracije pokazuju i sljedeći rezultati. Iako 80 % ispitanika misli da se političari brinu ‘samo za svoje dupe’, 63 % da je korupcija itekako prisutna u javnim službama, a 77 % da vladajuće nije briga za njihovo mišljenje i da na njihov rad nemaju nikakav utjecaj. A kako bi ih i bilo briga kad 55 % ispitanika nikad nije, niti ikad želi, sudjelovati u političkim skupovima, prosvjedima ili demonstracijama, 56 % nikad nije, ni ne bi, izražavalo svoje mišljenje političarima, a 66 % u medijima. Također, tek nešto više od 10 % ispitanih su članovi političke stranke, sindikata ili neke druge dobrovoljne organizacije. Isto tako, tek četvrtina ispitanih misli da dobar građanin ‘drži vladu na oku’, a, još gore, tek svaki deseti da je isti aktivan u društvenim i političkim organizacijama.

Još je nešto u istraživanju vrlo zanimljivo. Naime, 88 % ispitanih misli da svatko treba imati standard dovoljan za život što se može protumačiti kao ‘JA trebam imati dovoljno za život’, što se vidi iz činjenice da tek pola ispitanika misli da treba pomoći onima koji u Hrvatskoj žive gore od njih samih, onima u svijetu još manje, tek 30 %. Također, manje od 35 % ispitanih nastoji razumjeti argumente drugačijeg mišljenja. Manjak empatije i orijentiranost isključivo ‘na svoje dupe’ očito nije odlika samo političara.

Antidemokratski i autoritarni stavovi među mladima

Niska razina političke pismenosti u direktnoj je korelaciji s antidemokratskim i autoritarnim političkim stavovima, priča nam Emina i spominje još dva slična istraživanja, ono koje su proveli GONG i Fakultet političkih znanosti na temu političke pismenosti srednjoškolaca te istraživanje ‘Mladi u vrijeme krize’ IDIZ-a i Zaklade Friedrich Ebert.

– Ova istraživanja ukazuju da mladi ne razumiju osnovne političke pojmove, razočarani su političkom situacijom, a dio njih ima i nedemokratske stavove. Barem četvrtina srednjoškolaca se slaže s tri ili više tvrdnji s kojima se iskazuje upravo ta autoritarna politička orijentacija. To nerijetko potvrđuju i sudjelovanja u različitim oblicima nasilnih izgreda koji su uglavnom, tijekom proteklih godina, bili usmjereni prema nacionalnim manjinama ili drugim manjinskim skupinama u društvu, dodaje Emina.

Slične rezultate dalo je i posljednje istraživanje, tako da pola ispitanika ne misli da bi ljudi trebali moći sudjelovati u bilo kakvom obliku građanskog neposluha, a 35 % ih smatra da se vlasti ne moraju poštovati demokratska prava bez obzira na okolnosti. Također, više od polovici ispitanika pravo na azil nije nešto što uvijek treba štititi. Isto mišljenje o pravu na slobodno udruživanje ima 38 % ispitanika, a njih 20 % ne bi pod svaku cijenu branilo niti slobodu medija.

Škole ne potiču kreativnost i kritičko mišljenje

Međutim, odgovornost za političku nepismenost ne leži isključivo na politički nepismenima. Nitko ne može reći da ljudi jednostavno ne žele učiti i da su rođeni sa stavovima koje imaju. Uvelike im u tome pomaže trenutni obrazovni sustav.

– Mi nemamo razvijenu participativnu metodiku gdje koristimo diskusiju kao elementarni oblik obrazovanja u školama, a da ne govorim o složenijim didaktičnim i metodičkim oblicima. Mi zapravo ,kroz naše obrazovanje, ne gradimo kritičko mišljenje, kreativnost i slobodno misleće mlade ljude, ističe Emina te navodi primjer kako se često, čak i relativno nevažna funkcija kao što je predsjednik razreda, ne bira na demokratski način, nego predsjednici često postaju miljenici profesora, tvrdi Emina.

Politička elita ne želi politički pismeno stanovništvo

Zbog navedenih, i sličnih, razloga se GOOD inicijativa i zalaže za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Prošle su godine bili i nadomak da ispune svoj naum da se to uvede kao zasebni predmet uz dodatnu međupredmetnu provedbu, ali se, promjenom ministra, ispunilo samo ovo drugo.

I ovdje dolazimo do ključne stvari u cijeloj priči. Uvrštavanjem građanskog odgoja kao međupredmetnog sadržaja prekršen je Plan 21 aktualne Vlade koje ga je obećavala, u sklopu reforme obrazovanja, uvesti kao zaseban predmet. Također, najavljena reforma počela je tek u predizbornoj godini. S druge strane, najjača oporbena stranka HDZ otvoreno kaže da ne želi GOO u školama.

Kako je za razinu obrazovanja stanovništva dobrim dijelom odgovoran obrazovni sustav, tako je za obrazovni sustav uvelike odgovoran onaj tko određuje kakav će on biti. Drugim riječima, politička elita. A prema postupcima i stavovima dvije najjače stranke, možemo zaključiti sljedeće. Političkoj eliti u Hrvatskoj izgleda nije u interesu da bude odgovorna politički pismenom stanovništvu.

– Takva je inklinacija u političkom smislu bila prisutna od ’90-tih do danas. Činjenica je da političkim vlastima uglavnom odgovara imati podaničku političku kulturu jer tako mogu raditi što žele, a imati, zapravo, jednu obrazovaniju građansku strukturu i kulturu značilo bi i puno snažniji korektiv vlasti, na koju, očito, političke stranke nisu spremne zbog vlastitog habitusa i kulture koju su njegovali u ovoj zemlji posljednjih 25 godina, kaže Emina.

A iz GOOD inicijative najavljuju da neće odustati. Nadgledat će tekuću reformu i njezinu kvalitetu te se i dalje zalagati za vertikalno uvođenje GOO kao predmeta kroz sve razrede osnovnih i srednjih škola i horizontalno kao međupredmetni sadržaj, a u planu je i obrazovanje o ljudskim pravima, političkoj pismenosti, društvenoj pismenosti i participaciji, interkulturalnosti, ekologiji i održivom razvoju uvesti i u visoko obrazovne ustanove.
Međutim, neće im biti lako. Tim više što nitko ne garantira da će se trenutna reforma obrazovanja nastaviti dođe li do smjene vlasti.