Zbog Instagrama i ludosti za dlaku razotkriveni i izbačeni iz škole

Sve o počecima i preprekama platforme za ismijavanje profesora koja je postala jedina svijetla točka naše gimnazije.

Foto: Pixabay

Na ideju da izradimo stranicu na Instagramu u svrhu objavljivanja profesorskih slika i zabavljanja srednjoškolskih kolega nadošli smo Gaga i ja po uzoru na stranice drugih škola.

U svojim mobitelskim galerijama imali smo njih gomilu i to uglavnom s nastave i ekskurzija. Nešto materijala iskopali smo i sa službene stranice škole. Dok smo radili na novinama u knjižnici sasvim slučajno smo otkrili hrpu fotki s kojekakvih prigoda. Baš na taj kompjuter školski fotografi Pero i Mimika skidali su slike sa školskog fotoaparata i odabrane objavljivali na fejsu. Ta sprava za memoriranje nema što nije ovjekovječila. Od osebujnog i debelog ravnatelja bez obrva kako sjedi u uredu sa crazy face do flertovanja Fizičara i Riđokose (profesora!) u knjižnici.

Smatrali smo kako bi bilo šteta ne iskoristiti ih, kako bi bilo sebično zadržati ih za sebe i ne podijeliti sa širom populacijom. Materijala smo imali. Želje i strasti da ih objavimo također. Imali smo i tu neku želju da se okupimo na jednom virtualnom mjestu, a da nije samo u zgradi bivšeg samostana. Kako smo u drugom polugodištu trećeg razreda (dok se to sve ranije nabrojano odvijalo) bili poprilično zauzeti (novine, natjecanja, sama škola…), stranica je svijetlo dana morala pričekati. Bilo je samo pitanje vremena – kada.

Začeće

Kako to obično biva, školska godina prođe dok kažeš keks i stignu ljetni praznici koji onda još brže prolete. Tako je stiglo ljeto pred za nas posljednju godinu školovanja – onu maturantsku. Stranica je napravljena upravo to predmaturantsko ljeto. Uskoro je postala poznata svim gimnazijalcima (pa i onim bivšim), a bome i profesorima. Na našu sreću, a njihovu žalost.

Nova zanimacija

Smišljanje meme-ova i natpisa za slike pod satom postali su naša svakodnevica. Moglo bi se reći i hobi. Ispunjavalo nas je to. Nasmijavalo i zbližavalo. Usrećivalo u kriznim i stresnim danima ispunjenih testovima, odgovaranjima i slučajnim odabirima.

Za stranicu smo se najviše angažirali i žrtvovali Ricma, Razbojnica i ja. Umjesto da slušamo na nastavi dok smo u školi i učimo kad smo kod kuće, mi smo se radije posvećivali uništenju ugleda profesora. Najviše smo sprdali Osebujnog jer je bilo upravo najviše materijala vezanih za njega, a i jer je, realno, najveća sprdnja škole. Naša gimba je i sprdnja sama po sebi. Kakav ravnatelj, takva i škola. Ili obrnuto?

Iako nisu imali pojma kome točno šalju, ideje i prijedloge za stranicu u poruke slali su i ostali kolege. Među nama gimbošima znalo se da iza stranice stoje maturanti, ali ne točno tko, osim par pojedinaca (Doušnika, Romine, Ženskaroša i skoro mog cijelog 4.b razreda).

Kako su nam u tren oka potonule gotovo sve lađe?

Naša zajednica za sprdanje profesora svakim danom postajala je sve brojnija. Svakom novom objavom broj pratitelja i lajkaroša se povećavao. U početku smo sve prihvaćali, tko god nas je htio pratiti. Od bivših i sadašnjih učenika te nama (ne)poznatih ljudi iz drugih srednjih škola do anonimusa za koje smo prvi put čuli.

Ta igra nas je na kraju i koštala. Najviše mene i mojih živaca. I to nakon svega mjesec dana aktivnosti. Pojavila se krtica koja je slike pokazivala profesorima. Na našoj listi potencijalnih izdajnika našli su se oni koji su imali veze i sa školom i profesorima (krvno) kao npr. – bivši gimboš i brat od Fizičara, fazanka i kćerka od „one iz glazbenog“… Posumnjali smo i da se iza nekog lažnog profila krije jedan od profesora. Napravili smo čistku i obrisali sve sumnjivce.

A kako smo mi to uopće saznali da su profesori informirani? Od Grka. Glavom i bradom. Otkrio nam je, smješkajući se, kako se o tome priča u zbornici. I was shocked. Doslovno je opisivao fotografije i naglaske („moja glava i ispod nje grčka zastava“).

Tako je i Osebujni saznao za urotu protiv škole. Žalio se trećim razredima na duhovnoj obnovi da zna za stranicu i da će slučaj prijaviti policiji jer je samo objavljivanje tuđih fotografija (bez dozvole osobe koja je na fotografiji, jel) na društvenim mrežama protiv zakona, a kamoli da su još i ismijane nekim dodatnim komentarima i natpisima. O tome me izvijestio Doušnik, noć pred moj rođendan. 18. ROĐENDAN. Stranica je upravo te noći deaktivirana. Privremeno.

Predstava u predstavi

Razrednici su svoje razrede (ko’ grom iz vedra neba) obavijestili da će dobiti kutije u koje će pod svakim satom morati odlagati mobitele. Većina nas mislila je da je neka zeza u pitanju. Kutije su stigle, a uskoro i obavijest: „Niste prisiljeni, ali ste zato dužni ostavljati mobitele u za to predviđene kutije.“

Jedni su se bunili i prosvjedovali, drugi svađali s profesorima, treći se pravili glupi, a četvrti bili pokorni i poslušni. Iako su pojedinci za nabavku kutija okrivljivali stranicu, pravi razlog bio je taj što su ih i ostale škole uvele, zatim da se učenici ne dovode u napast, da se lakše fokusiraju na nastavu i predavanja profesora te izbjegnu prepisivanja pod testovima. Bar su nam tako profesori tvrdili. U početku su forsirali ostavljanje mobitela, a kasnije su kutije uglavnom zjapile prazne.

Povratak otpisanih

Ustali smo kao feniks iz pepela. Vratili se jači nego ikad s bombastičnom fotografijom golog ravnatelja u gaćama uz hešteg godišnji, ukrajinsku zastavu i anketu „Kome fali naš heroj?“. Fotografija je bila s maturalca generacije prije nas, a on je u vrijeme našeg povratka (povratka na Instagram scenu, ne povratka s maturalca) bio u Ukrajini.

Bilo je još objava i storija koji su uzdrmali, ne samo učenike već i profesore.

Skoro razotkriveni

Profesori su pokušavali saznati tko stoji iza stranice, ali bezuspješno. Možda su i imali neke pretpostavke, ali bez dokaza nisu nam mogli apsolutno ništa. Osebujni je prvo optužio 4.a i tražio Tračericu (njihovu razrednicu i najveću babu na školi) da nađe odgovornog. Pedagoginja se raspitivala kod Gage.

Mrs. M. me usred odgovaranja direktno pitala imam li kakve veze sa slikom nje kako drži prst u zraku i natpisom “Look i have cut my finger“ što je njen zaštitni znak, a nama spasitelj u krizi neznanja glagolskih vremena. Malo je reći da sam se šokirao. Tri srčana i jedan moždani strefila su me u tom trenutku. Nakon par sekundi buljenja u nju samo sam iz svoje usne šupljine jedva jedvice probavio kratko „ne“ i napravio mučni pogled. Sumnjičavo me gledala i nastavila s ispitivanjem. Pojma nemam kako je odgovaranje završilo i je li uopće završilo jer sam samo molio Boga da zvoni i da je se otarasim.

Šefika je na natjecanju iz čista mira spomenula stranicu i kako se u njihovoj grupi profesora pričalo o tome. „Ti sigurno nemaš nikakve veze s tim, jel da?“. A ja, poznat po vještom laganju i manipuliranju njome, lukavo sam se izvukao: „Ma nemam Vam ja profesorice vremena za te gluposti.“

Naša gimba je mala škola pa se tračevi i ogovaranja relativno brzo šire. S ciljem da se po školi proširi trač „kako se zna tko je admin stranice i da ga čeka kazna“ i da se stranica povuče (ali ovoga puta za stalno) okoristio se Fizičar. Fora iz serija i filmova koja mu nije upalila. Tom ne tako detaljnom izjavom pohvalio se pred svojim razredom.

U međuvremenu

Zbog same škole, priprema za maturu, a i jer nam se više nije ni dalo, jednostavno smo zaboravili na stranicu, počeli sve rjeđe objavljivati, a onda i prestali. Testovi, odgovaranja, gubljenje vremena sjedeći u školi (pod većinom predmeta, ali Filozofija i ostala srednjovjekovna ekipa bili su ono prvaci po tom pitanju).

Teror profesora, svađe i prepiranja s njima (na to najviše mislim na Ricmu i Šefiku, Ricmu i Kemičarku, Ricmu i „onu iz glazbenog“, Ricmu i …). Jedva preživljen i dočekan kraj agonije, norijada i maturalna, crne mature, čekanje rezultata, strpljenja do zaključavanja ljestvica poretka, upis na faks, prijava za dom, praznici. Stiglo ljeto, a da nismo (bar ja) ni primijetili.

Novi početak

Zapostavljena stranica dočekala je prvi rođendan mirujući nekoliko mjeseci. Kako se bližila nova školska godina bilo je vrijeme da se i stranica ponovno pokrene. Kao adminku odabrao sam Rominu jer je sama uporno izmišljala meme-ove i bila zagrijana podrška za stranicu od samog početka. Nova adminka je pri primopredaji izjavila da se osjeća kao sveti Petar kada je primio ključeve od Isusa.

Bila bi fantazija kada bi se stranica prenosila s jedne generacije maturanata na drugu. Da ta praksa postane nekakva tradicija i da ne padne u zaborav.