“Mogli su vratiti besplatne knjige. Ovo je bezveze, njim je očito dosadno u životu.”– izjavljuje Ivan, čitatelj naše Facebook stranice, na temu ukidanja zaključivanja ocjena na polugodištu.
Naime, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa na čelu s novim ministrom Željkom Jovanovićem razmišlja o takvoj odluci na temelju neujednačenosti trajanja dvaju polugodišta. Navode kako upravo zaključivanje ocjena na polugodištu vodi pretjeranoj testomaniji i generira stres.
“Zaključivanje ocjena na polugodištu je apsurdno!”– izjavila je zamjenica ministra, Marija Lugarić.
Prosvjetarska struka pozdravlja ovakav prijedlog, no također izražava potrebu za uvođenjem sustavnih promjena: “U sadašnjem je školskom sustavu ocjenjivanje frustrirajuće. Ispiti i testovi opterećuju i učitelje i djecu, koja su pod neprestanim presingom. Ako se zaključivanje ocjena na polugodištu ukine promišljeno, to ne bi trebala biti loša mjera, ali pritom treba dobro paziti da se to ne pretvori u kampanjsko učenje, pa da djeca počnu učiti tek pred kraj godine” – izjavljuje Ante Bežen, prodekan Učiteljskog fakulteta za Novi list.
Ipak, ono najbitnije jest što o tome misle oni koje to najviše pogađa, a to su učenici. Na našoj Facebook stranici pokrenuli smo raspravu na spomenutu temu i kao što je to uobičajeno, mišljenja su podijeljena.
Kao jedan od argumenata protiv ukidanja najčešće susrećemo da će se učenici previše zapustiti te tako odgoditi ispravljanje ocjena do konca školske godine, tako Mery na temu ukinuti zaključivanje ili ne komentira: ” Ne. Zato što baš tih zadnjih 15 dana polugodišta najviše učimo. A kada se ne bi zaključivale ocjene, 95% učenika ne bi bilo briga kakve ima ocjene, koliko ima negativnih ocjena. Neki sigurno ne bi ispravljali ocjene nekih 4-5 mjeseci i tada bi svi željeli ispravljati ocjene, a to je malo vremena da bismo nešto popravili.”
Na tragu toga je većina naših Facebook posjetitelja, no Lorena misli drugačije:
Dobro je jer ocjene na polugodištu predstavljaju enorman pritisak, a 3 mjeseca je premalo da se pravedno ocjeni znanje. Kazete da nije dobro jer će prekasno počet ispravljat ocjene. Ja se ne slažem. Onaj kome je stalo do ocjena i vlastite budućnosti taj će se pobrinuti da ispravi tu negativnu ocjenu prije no što bude prekasno. Da li je on/ona imala zaključno 1 ili ne, u tom slučaju nije bitno.”
Iako naši čitatelji iznose mnoge konstruktivne komentare, ono što bismo mi nadodali jest važnost mijenjanja samog sustava. Pomoglo ukidanje ocjena profesorima ili ne, činjenica jest da je u našem školstvu potrebno mijenjati odnose učenika prema radu tako da ne dolazi u pitanje postojanje kampanjskog učenja ili učenja za ocjene. Potrebno je naučiti učeničku populaciju o vrijednostima samog znanja koje stječu. Poučiti ih da ne uče za nagrade ili roditelje, već za sebe. Nadajmo se da pri istome nećete koristiti ovakve metode.
