Želite putovati, a nemate visok budžet? Uz ovaj vodič to više nije problem

Cilj ovog teksta nije da bude neki ultimativni vodič za jeftina putovanja. Već postoje neki jako dobri tekstovi na istu temu, kao što postoje i neki loši. Ovo su samo moja iskustva, takva kakva jesu. Napisao sam ga zato što me gomila ljudi pitala ‘kako uspijevaš toliko putovati’ (iako znaju da nemam baš previše novca). Da ne bi morao svima uvijek pisati iste velike poruke, napisao sam ovaj tekst. Možda vam se svidi i pomogne vam, a možda mislite da znate neke bolje i jeftinije metode. Ako je tako bilo bi odlično da se uključite i komentirate, ipak na kraju najbolje učimo jedni od drugih. Tekst je podijeljen u dvije glavne cjeline – kako putovati i što napraviti sa smještajem. Svaka cjelina kreće od sigurnih prema ‘ekstremnijim’ opcijama. Slobodno preskočite ono što već znate i odite direktno na ono što vas zanima.

Piše: Marko Šolić

Egipat | Foto: Marko Šolić

Sadržaj:

1. Kako jeftino putovati1.1 Standardni avioprijevoznici
   1.2 Low-cost avioprijevoznici
   1.3 Jeftinije od low-cost aviona
   1.4 Jeftini vlakovi i InterRail
   1.5 Jeftini autobusi
   1.6 Blablacar
   1.7 Stopiranje
2. Što sa smještajem2.1 Kako pronaći jeftini hotel
   2.2 Kako pronaći jeftini hostel
   2.3 AirBnB
   2.4 Kampiranje – legalno i manje legalno
   2.5 Couchsurfing
3. Bonus – besplatan put i smještaj

1. Kako jeftino putovati

1.1. Standardni avioprijevoznici

Ili prevedeno – kako do jeftinih avionskih karata. Većini ljudi prvi korak su tražilice, i to je svakako dobar prvi korak. Najpopularnija tražilica je SkyScanner. Odete tamo, unesete traženi datum i mjesto putovanja, i vidite koji su najjeftiniji letovi. Ne može jednostavnije od toga.

Umjesto SkyScannera osobno najčešće koristim aviokarte.com.hr, ali radi se o jako sličnom principu rada. Samo ne zaboravite uključiti opciju „+/- 3 dana“ jer s njom dobijete puno bolji pregled letova – lako je moguće da možete proći duplo jeftinije ako otputujete samo dan ranije ili kasnije.

Sve tražilice će vam ponuditi opciju da direktno preko njih i kupite avionsku kartu, što redovito izbjegavam. Nađete na tražilici najjeftiniju opciju, a onda odete na stranicu samog prijevoznika i kupite kartu od njega direktno. Uvijek provjerim i u kojoj valuti će mi naplatiti kartu, o tome ovisi hoću li je platiti karticom tekućeg računa u kunama ili deviznog računa u eurima.

1.2 Low-cost avioprijevoznici

Low-cost kako i ime kaže znači puno nižu cijenu avionske karte nego kod ‘standardnih’ avioprijevoznika. Sve ima svoju cijenu, pa tako kod low-cost prijevoznika možete zaboraviti na hranu u avionu, najjeftinija karta uključuje samo ručnu prtljagu, sami avioni su ponekad nešto manje udobni, a leti se iz nekih manjih gradova i na manje aerodrome u većim gradovima. Tako ćete primjerice s običnim prijevoznikom u Londonu sletjeti na Heathrow odakle do centra možete podzemnom, dok će vas low-cost odvesti na Luton, Stansted ili Gatwick, koji su svi redom nešto dalje od centra grada.
Ono najbitnije je da kod sigurnosti nema nikakvih kompromisa, a korišteni avioni su najčešće isti Airbus ili Boeing kao i kod bilo kojeg drugog prijevoznika.

Low-cost karte nekad je malo teže naći u tražilicama, pa ja najbolje otići direktno na stranice prijevoznika. Za naše područje tri velika igrača su WizzAir, EasyJet i naravno Ryanair. Wizz ima najviše letova iz Budimpešte što im je i matična luka, a ostali lete iz Splita, Dubrovnika, Zadra, Rijeke, Osijeka… Ili ako vam se malo putuje do aerodroma možete letjeti i iz Ljubljane, Venecije, Beča…
Relativno nedavno u igru su se uključili i Vueling i Volotea, a neko vrijeme je tu bio i Monarch, prije nego je neslavno propao.

Isplati se na stranici prijevoznika proći sve vama bliske gradove i vidjeti kuda se iz njih leti. Ponekad ima i mjesta koja vam nikad ne bi pala na pamet – barem se ja nikad ne bi sjetio da prijatelja u Švedskoj mogu jeftino posjetiti WizzAir letom iz Tuzle.
Ako vam je potrebno više prtljage low-cost je i uz doplatu za check-in prtljagu najčešće još uvijek jeftiniji.

Moj sistem je da nosim veliki foto ruksak koji je po debljini van dopuštenih dimenzija, ali ga nosim na jednom ramenu pa to nitko nikad ne kontrolira. Fotoaparat s objektivom nosim na sebi van ruksaka (to je dopušteno), a što više stvari potrpam po džepovima.

Kod low-costa također možete zaboraviti na vraćanje karte ako iz bilo kojeg razloga morate odustati od putovanja, ali to danas često ne dopuštaju ni drugi avioprijevoznici.
Zapravo, u posljednjih nekoliko godina granica između low-cost i „pravih“ prijevoznika je postala dosta mutnija nego prije. Sve češće i kod standardnih prijevoznika najjeftinije karte ne uključuju nikakvu prtljagu osim kabinske, a sve rjeđe dobijete jelo na letu osim ako kupite skuplju kartu, barem za letove unutar Europe.

Inače kad smo već kod hrane i aviona, dobar trik s Putoholičara je imati Diners karticu s kojom možete ući u gomilu loungeva na aerodromima. To vam omogućava besplatnu hranu i još neke pogodnosti prije leta, a svako malo se pojavi neka akcija za učlanjenje bez plaćanja početne članarine.

Galerija 4 Fotografija

Otvori

1.3 Jeftinije od low-cost aviona

Uvijek postoji jeftinije od jeftinijeg. Svi avioprijevoznici imaju povremene akcije na karte. Croatia Airlines obično dva puta godišnje ima akcije kada se u dosta gradova leti za stotinjak eura povratno. Qatar jednom godišnje ima „lov“ na superjeftine karte, a prošli put im je pao server. I bez akcija postoje tzv. error-fare karte, a to su karte koje su jeftine zbog neke pogreške u sustavu. Uz to ćete jeftinije letjeti u nepopularna doba godina (npr. u veljači ili u studenom), a cijena zna jako ovisiti i o danu u tjednu u kojem letite.

Meni najdraža taktika je povremeno provjeravati Putoholičare. Svaka čast ekipi koja vodi tu stranicu, gotovo svakodnevno imaju vijesti s jeftinim kartama, a nedavno sam preko njih našao povratni let za Škotsku za 66 eura, i to usred ljeta.

U savjete o najboljem vremenu za kupovanje karata ne bih previše ulazio, jer je to područje postalo  komplicirano u zadnje vrijeme. Naravno da ćete jeftine letove teško naći preko zimskih ili ljetnih praznika kada svi putuju, i naravno da su letovi u pravilu nešto jeftiniji npr. utorkom nego petkom ili nedjeljom. Problem je što su algoritmi za određivanje cijene karte složeni, pa je iznimki od pravila nevjerojatno puno. U vrijeme pisanja ovog teksta pokušavam naći nešto jeftino za zimske praznike. U to doba je najčešće sve ludo skupo, ali WizzAir iz nekog razloga ima povratni let iz Budimpešte za Tel Aviv za 60-ak eura. Koliko god je pravila, uvijek postoji iznimka.

1.4 Jeftini vlakovi i InterRail

O vlakovima neću pisati previše jer ih van Hrvatske nisam ni koristio previše. Ono što znam je da postoje efikasne tražilice za svaku državu i lako se nađu na Googleu, a za svaku rutu se isplati pogledati kakvi sve tipovi vlakova na njoj voze. Od Venecije do Verone ćete jako jeftino stići „sporijim“ vlakom, koji je još uvijek i brži i udobniji od onih koje imamo u Hrvatskoj.

Zanimljivija priča s vlakovima je Interrail. Interrail je sustav koji vam omogućava da dobijete jednu propusnicu koja vrijedi za sve vlakove u nekom razdoblju na nekom području. Cijene se kreću od 40-ak eura za nekoliko dana u jednoj državi, preko 200-tinjak eura za 5 dana po cijeloj Europi do 500-tinjak eura za mjesec dana po cijeloj Europi. Najpopularnija je karta od 250 eura s kojom možete po cijeloj Europi (30 uključenih država) putovati vlakom 7 dana u razdoblju od mjesec dana. Sve ovo vrijedi ako ste mlađi od 28 godina – za starije cijene malo rastu. U Interrail sustav uključeni su i neki trajekti i sustavi javnog prijevoza u gradovima, a doplata je najčešće potrebna za brze i noćne vlakove.
Ako želite vlakom istražiti Europu Interrail je vjerojatno najbolja opcija, pa bacite pogled na njihovu stranicu.

1.5 Jeftini autobusi

Jeftini prijevoz autobusima doživio je mali bum u proteklih nekoliko godina. Niz je specijaliziranih low-cost autobusnih tvrtki (najpopularniji je svakako Flixbus), a čak i „obične“ tvrtke uvode sve niže cijene karti. Ovo otvara sasvim nove mogućnosti putovanja. Ako ne možete naći jeftini let za London možda možete jeftino letjeti u Bruxelles, pa onda za 20-ak eura autobusom doći do Londona. Usput vidite Belgiju, vozite se preko kanala, i dođete ravno u centar Londona.

Super je i što Zagreb u ovom području stoji jako dobro. Tražilica na web stranici kolodvora uključuje sve dolaske i odlaske, a lako se otiđe u Mađarsku, Sloveniju, Italiju… Pa i dalje do Švicarske ili Njemačke. Ili ako želite npr. u Poljsku postoje nevjerojatno jeftine OrangeWays linije iz Budimpešte.
Uz nisku cijenu je još bolje to što su moderni autobusi redovito vrhunski modeli, a često nude i besplatni wi-fi i utičnice.

Po većini toga su dakle bolji od autobusnih prijevoznika na koje smo navikli, samo gubite na avanturi jer s Flixbusom ili Orangewaysom nećete doživjeti da vozač šverca Maline iz Like u Split, staje na janjetinu u tri ujutro ili vas usred neke zavojite ceste pita da namjestite DVD player jer „ti’s mlad, ti znaš te tehnike“. Blaženi AP Imotski. ❤

1.6 Blablacar

Ako čitate ovaj članak onda pretpostavljam da već znate što je Blablacar. Postupak je jednostavan: odete na blablacar web stranicu, upišete datum putovanja, od kuda putujete i kamo idete, i vidite ide li netko tamo u isto vrijeme. Ako nađete nekog tko vam odgovara odmah imate napisanu i traženu cijenu, o kakvom automobilu se radi, je li dozvoljeno pušenje itd… I najbitnije od svega, vidite ocjene vozača koje su mu dali drugi korisnici. Na blablacar se može prijaviti bilo tko, pa ako idete negdje autom na ovaj način možete i zaraditi nešto novca.

Blablacar najčešće bolje funkcionira za kraće udaljenosti (npr. do 500 kilometara), a što je prometnija linija to ćete naći više potencijalnih prijevoza. Sve ostalo se vrlo lako preko poruka dogovorite s vozačem, a plaćate mu u gotovini na kraju putovanja (iako je i to stvar dogovora).

1.7 Stopiranje

Konačno smo došli i do definitivno najjeftinijeg i meni najdražeg oblika putovanja – autostop.
U teoriji ne može biti jednostavnije nego što jest: dođete negdje, dignete prst u zrak, netko stane i s njim se besplatno vozite. U praksi su naravno stvari nešto kompliciranije, ali nemojte se bojati. Autostop je još uvijek jako popularan u jako velikom dijelu svijeta. Da odmah riješimo ono je većini glavna prepreka – sigurnost. Iz vlastitog iskustva i iz iskustva drugih jako vjerujem u to da je stopiranje zapravo nešto jako jako sigurno, uz određene mjere opreza. Problem je u tome što svaki incident postaje golema medijska priča pa se svi sjećamo onog jednog slučaja od prije koliko već godina, dok ignoriramo to što nam ljudi doslovno svakodnevno umiru u ‘običnim’ automobilskim nesrećama. Zapravo, ako stopirate najveća šansa da će vam se nešto loše dogoditi je automobilska nesreća, a ne da će vas netko opljačkati/silovati/ubiti.

Mjere opreza naravno postoje. Svaki put kad mi netko stane pogledam koji je broj tablice, pa to skupa s opisom automobila i smjera u kojem putujem pošaljem u poruci na brojeve nekoliko ljudi kojima vjerujem. Super je i ako imate nekog tko odmah može u policijskoj bazi podataka provjeriti automobil u koji ste ušli. Pitanje je koliko je to legalno, ali sigurnost ide prva. ?

Nakon nekog vremena naučite (ili barem mislite da ste naučili) procijeniti ljude, pa je dovoljna jedna rečenica ili pogled da vam instinkt kaže kako nešto tu ne valja. Zato uvijek prvi pitate vozača kuda ide. Ako vam se bilo što učini sumnjivim uvijek možete reći kako vi ne idete u tom smjeru i pričekati idući automobil. Najvjerojatnije će se dogoditi da ste se bez razloga brinuli, ali opet – bolje je ići na sigurno.
Nikad ne nosim bilo kakvo oružje iz „sigurnosnih razloga“ jer je najveća šansa da bih u nekoj gadnoj situaciji prvo ozlijedio sebe.

Glavni Internet resurs za stopiranje je stranica Hitchwiki. Tamo možete naći podatke o najboljim mjestima za stopiranje i kako do njih doći za svaki veći grad, a također možete naći i upute o tome gdje staviti šator, gdje jeftino jesti, kako se švercati u jednom prijevozu itd.
Ne vjerujte slijepo svemu što piše na Hitchwikiju, ipak su ga pisali ljudi, a i podatci mogu biti zastarjeli. Primjerice za Zagreb je netko kao mjesto za šator preporučio neku šumu iznad Kustošije gdje ne bih tek tako otišao ni usred dana iako živim u Zagrebu.

Najbolje mjesto za stopiranje obično su naplatne kućice jer tamo imate gomilu automobila koji stalno prolaze, i još prolaze sporo pa vas moraju vidjeti. Naplatne kućice tehnički su dio autoceste, a stopiranje na autocesti je zabranjeno, ali same kućice se obično toleriraju. Na Lučkom možete bez problema stopirati koliko želite, iako je policijska postaja u neposrednoj blizini.

Kad nađete savršeno mjesto pripazite prije svega da ste sigurni (nemojte stajati na samoj cesti), a nakon toga i da automobili na tom dijelu idu dovoljno sporo i da imaju mjesta za stati. Želite dati osobi u automobilu vremena da vas vidi i da razmisli želi li vam stati. Znakovi s imenom mjesta u koje idete su poželjni. Moraju biti uočljivi iz daljine, a na svoje dodam i poneki smajli.

Isto vrijedi i za vas – uvijek se smiješite i pokušajte uspostaviti kontakt očima s vozačem koji vam dolazi u susret. Oni se boje vjerojatno i više nego vi, pa je ključna stvar da im djelujete normalno i neprijeteće. Jednom kad prođu kraj vas i ne stanu slobodno im opsujte majku, pa se onda skulirajte i smiješite idućem vozaču koji će eto sigurno stati.

Kad vam netko stane odmah trčite prema automobilu i nemojte od uzbuđenja zaboraviti pogledati broj tablice (što mi se dogodilo x puta). Ako se vozite s nekim budite susretljivi i komunikativni – vozači najčešće uzmu stopere jer traže nekog s kim će pričati.

Počnite s kraćim lokacijama pa lagano idite na duže. Postoje mjesta gdje je šansa preko 50% da će vam prvi automobil stati (npr. unutrašnjost Istre ili lokalci na otocima) jer je lokalno stanovništvo naviklo putovati okolo stopiranjem. Postoje i mjesta gdje se može dogoditi da vam satima nitko ne stane (magistrala ljeti koja je puna turista – bi li vi stali nekom u nekoj dalekoj državi?). Osobno sa stopiranjem nisam imao nikakva neugodna iskustva, a gotovo sva su bila fantastična. Najbolje je bilo stopiranje od Gardalanda natrag u Hrvatsku kada je prijateljicu i mene jedan Njemački par dovezao direktno do Poreča. Trebali smo prijeći na drugu stranu Istre, već je padala noć, a ljudi koji su nam stali išli su u Pazin. Radilo se o obitelji koja se vraćala s plaže, a kad su čuli da namjeravamo podići šator negdje kod Pazina nisu htjeli ni čuti ništa o tome. Dobili smo svatko svoju sobu u njihovoj ogromnoj kući, fenomenalnu domaću istarsku večeru, i jedno iskustvo koje se nikad neće zaboraviti.

Od ljudi s Couchsurfinga sam čuo još bolje priče. Primjerice 47-godišnja amerikanka kineskog podrijetla, visoka možda metar i 50. Pitam je kako je došla do Hrvatske, kaže da je stopirala. Pitam odakle, kaže od Tajvana. Kroz sve „stanove“, kroz Tursku i kroz cijeli Balkan, bez ikakvih problema.
Stvar sa stopiranjem je ista kao i s Couchsurfingom – tu se uopće ne radi o uštedi novca. To što ne potrošite novac je samo dodatni bonus, ali iskustvo je razlog zbog kojeg se nešto takvo zapravo radi.

Galerija 6 Fotografija

Otvori

2. Što sa smještajem

2.1 Kako pronaći jeftini hotel

Ovdje se možete držati jedne jedine stranice – booking.com. Funkcionira isto kao i SkyScanner za letove, unesete datume vašeg putovanja i grad u koji idete, a booking vam nađe sve hotele sa slobodnim sobama. Rezervaciju i plaćanje možete obaviti preko bookinga, ili možete naći hotel koji vam odgovara i otići na njihove stranice direktno.

Pripazite s detaljima o tome što uključuje svaka cijena. Na bookingu je najnormalnija pojava da hotel s četiri zvjezdice u velikom europskom gradu nema doručak uključen u cijenu noćenja. Ako želite s hotelima proći jeftinije onda trebate pratiti stranice koje objavljuju paket aranžmane. Putoholičari ih ponekad stave (najčešće u kombinaciji s letom), ali ovdje su prava stvar stranice s kupovinom na kupone. Crno Jaje, Megapopust, Ponuda dana, Kupi Me… Postoji ih hrpa pa samo kopajte i nađite što vam se sviđa. Popusti su obično jako veliki, ali su i cijene na koje se ti popusti odnose napuhane pa treba provjeriti koliki popust zapravo dobivate.

Ako imate neki hotel u koji se volite vratiti isplati se prijaviti na njihov newsletter. Terme Tuhelj redovito imaju last minute akcije poput ‘1 + 1 gratis’, što je efektivnih 50% popusta.

2.2. Kako pronaći jeftini hostel

Ista stvar kao za hotele, samo je ovdje glavna stranica hostelworld.com. Nema previše komplikacija, Hostel World je vrlo pouzdana stranica, a ocjene hostela preko nje funkcioniraju odlično. Ako je 95% korisnika bilo jako zadovoljno nekim hostelom jako su malene šanse da se radi o nečem lošem. 

Cijene naravno padaju što je više ljudi u sobi, ali vaš je izbor želite li spavati u istoj prostoriji s 10 nepoznatih ljudi. U Lisabonu sam za 20 eura dobio vlastitu sobu u dizajnerskom hostelu u centru grada, i još je u cijenu bio uključen doručak. Zapravo sam izabrao taj hostel jer je netko u komentaru napisao da imaju palačinke za doručak, a tek kad sam došao tamo sam shvatio da je pozicija u uskom centru grada.

Hosteli su također prijateljskija mjesta nego hoteli. Normalna je situacija da se ljudi navečer upoznaju i druže u lobbyju, a na recepciji će vam rado pomoći sa svim stvarima poput pronalaženja free tura grada (svugdje ih ima).

2.3. AirBnB

Ono što je BlaBlacar za prijevoz, to je AirBnB za smještaj. Ljudi vam iznajmljuju neku svoju sobu, kuću ili stan, a sve se odvija preko web stranice gdje možete ocijeniti ljude kod kojih ostajete pa to postaje glavni kriterij izbora. Cijene su najčešće relativno niske, stranica dobro funkcionira za gotovo cijeli svijet, a plaćanje se obavlja karticom (ili PayPal računom) unutar same stranice. Dobiju se i solidni popusti za svaku novu osobu koja se uz vaš kod registrira na AirBnB, pa se to svakako isplati iskoristiti.

Osobi kod koje ste smješteni je u interesu da vam za bilo kakav upit izađe u susret, jer joj dolazak budućih gostiju ovisi o vašoj ocjeni. Kao i kod primjerice Ubera, jedna loša ocjena znači puno više nego gomila dobrih.

2.4. Kampiranje – legalno i manje legalno

S legalnim kampiranjem je sve vrlo jasno. Malo googlate mjesto u koje idete i nađete gdje su lokalni kampovi. Dobre web stranice i ocjene korisnika na internetu znače dobar kamp. Kamp je zanimljiva kombinacija spavanja u prirodi u šatoru (vjerojatno malo ljudi ima kamp prikolice), a istovremeno imate normalne sanitarne čvorove, možete se otuširati ujutro i negdje pojesti doručak.

Manje legalno kampiranje znači da uzmete vreću za spavanje i šator i spavate gdje god se nađete. Koliko je legalno ovisi o mjestu na kojem se nalazite, ali u većini mjesta vas nitko neće smetati dok god vi ne smetate nikom drugom. Na Hitchwikiju za gotovo svaki grad piše preporučeno mjesto za stavljanje šatora, ali to bih uzeo s dozom rezerve. Za Veneciju je, primjerice, Hitchwiki preporučio neku šumu blizu kolodvora Mestre. Pokazalo se da je ta šuma lokalno mjesto skupljanja malo sumnjivijih likova, a nakon tog puta sam negdje pročitao da je kolodvor Mestre jedno od mjesta s najviše kriminala u Europi. Naravno da sam tamo bio u lako vidljivom crvenom šatoru.

Ako ste preko ljeta negdje na moru šator vam ni ne treba, dovoljna je lagana vreća za spavanje i neko blisko mjesto gdje možete pobjeći u slučaju kiše. Za takve situacije samo zapamtite da se ne trebate bojati. Plaže po noći su jako tiha mjesta, pa se i najsitniji šum koji napravi neki morski rak ili neki gušter jako čuje. Ljudskom mozgu svaki takav zvuk zvuči kao netko tko vas dolazi opljačkati i ubiti. Kad se naviknete može se lako zaspati, ali svaki put je zanimljivo gledati nekog tko prvi put spava na plaži kako se nikako ne može smiriti.

2.5. Couchsurfing

Couchsurfing je jedan od razloga zašto sam uopće počeo pisati ovaj članak. Do sada je preko Couchsurfinga kod mene ostalo vjerojatno preko 100 ljudi, i nisam imao niti jedno jedino loše iskustvo niti sam od ikog tko je bio kod mene čuo da su imali neka jako loša iskustva. Istovremeno sam upoznao fenomenalne ljude, stekao hrpu novih prijatelja koji razmišljaju na istoj valnoj duljini kao i ja, proširio vidike… Možete tu dodati koji god klišej standardno ide na ovakva mjesta, vjerojatno je istinit.

Što je Couchsurfing je možda lakše objasniti kroz ono što nije, jer dosta ljudi dođe na tu stranicu s jako krivim idejama. Couchsurfing prije svega nije mjesto preko kojeg ćete naći besplatni smještaj. To je samo posljedica. Očekuje se da upoznate ljude, družite se, razmjenjujete iskustva. Možda da skuhate večeru nekom kod koga ostanete ili da pokažete grad nekom tko ostaje kod vas… Ništa od ovoga nije obvezno niti se išta podrazumijeva, ali ono što se traži je da se potrudite biti ljudi.
Couchsurfing također nije dejting stranica. Nažalost, muškarci su idioti. Kada se u gradu poput Zagreba broj ljudi na Couchsurfingu u kratkom vremenu utrostruči, nije teško pogoditi da su dosta novih korisnika idioti koji su tu došli s krivom idejom. Na sreću, upravo zato što su idioti, prilično lako ih je uočiti.

Couchsurfing nije ni mjesto za ramjenu domova. Postoje stranice koje su specijalizirane za to, ali na Couchsurfingu se nikako ne podrazumijeva da netko mora hostati vas u svom gradu ako ste vi već hostali njega, ni obrnuto. Različiti ljudi imaju različite uvjete smještaja. Kad smo već kod toga, ako ne možete nikog hostati to vas ne mora spriječiti da se prijavite na Couchsurfing i dobijete si neke reference prije nego krenete putovati. Postoje druženja Couchsurfera u svakom gradu (na koja iskreno ne idem, ali valjda bi trebao), a možete i u opis staviti da možete ljudima samo pokazati grad. U bilo kojem turistički jačem gradu je velika šansa da će vam se netko svejedno javiti. Odnedavno postoji i „hangout“ opcija koja je točno to što kaže – ljudi se upoznaju i skupa razgledaju grad ili samo odu na pivu negdje. I ne, ni to ne znači da se radi o dejting stranici.

Najlakši način za razlikovanje idiota od ljudi koje želite upoznati su reference. Kad kod nekog ostanete ili netko ostane kod vas napišete mu referencu – nekoliko rečenica koje opisuju vaše dojmove i iskustva s tom osobom. Ako netko ima 10, 50, ili 100 pozitivnih referenci i niti jednu negativnu, jako su malene šanse da vam se s tom osobom dogodi išta loše.
Postoji i sustav verifikacije – provjera jeste li stavili pravu adresu. Taj dio traži nešto sitno novca i došao je tek kad je Couchsurfing postao privatan, pa ga većina „starih“ korisnika izbjegava.

Glavno pitanje većini ljudi je kako doći do toga da vas neko hosta, ako nemate puno referenci?
S obzirom na to da preko ljeta dobijem barem po nekoliko requestova dnevno, ogromnu većinu moram odbiti, pa sam se i malo izvježbao u prepoznavanju dobrih requestova.

Isto kao i maloprije – budite ljudi. Pokažite osobi kojoj šaljete request zašto ste ga poslali baš toj osobi, odnosno zašto baš nju ili njega želite upoznati. Jedna ili dvije rečenicu u kojoj me netko pita free mjesto za spavanje znače automatski klik na „decline“. Veliki i lijepo napisan request koji je očiti copy-paste poslan na još tko zna koliko adresa također znači decline.

Ali ako netko napiše da se baš isto bavi fotografijom, da ga zanima fizika i da je isto fan Nolanovih filmova… Onda već ima moju pozornost. Kliknuti ću na profil, ako ima puno referenci kliknuti na „Accept“, a ako ih nema malo bolje istražiti želim li upoznati tu osobu.

Dakle kad putujete nemojte slati random zahtjeve gomili ljudi. Provedite malo više vremena na tražilici i profilima ljudi koje zaista želite upoznati, i onda napišite lijepi promišljeni request tim ljudima. Posljedice su fantastične. Ona 47-godišnjakinja koja je stopirala od Tajvana do Hrvatske, inače, nije najstarija osoba koju sam ikad hostao. Ta titula pripada 75-godišnjoj bakici iz Tajlanda. Mjesec dana je putovala Europom koristeći samo hostele i Couchsurfing, a kad je došla kod mene odmah je izvukla svoj Macbook i pitala me koja je šifra za Wi-Fi. To je točno tip osobe kakav i sam želim biti sa 75 godina, i zbog takvih ljudi bih bio na Couchsurfingu čak i da… Iskreno sad ne mogu smisliti neku situaciju u kojoj ne bi bio na Couchsurfingu.

Da ne govorim koliko je kod putovanja prednost da vam lokalac pokazuje grad, pogotovo ako vas iti malo zanima lokalna politika i sva zanimljiva mjesta koja se ne nalaze u turističkim brošurama. Pogledajte za vaš grad koliko ima zanimljvih stvari koje turisti ne vide, pa samo zamislite koliko ih propuštate u mjestima u koja putujete.

Galerija 6 Fotografija

Otvori

3. Bonus – besplatan put i smještaj

S kombinacijom stopiranja i Couchsurfinga možete putovati praktički besplatno, ali postoji i besplatan način putovanja koji uključuje avionske karte i ostajanje u sasvim pristojnim mjestima.
Zapravo, postoji dosta različitih načina na koji to možete ostvariti. Većina ih uključuje nekakvo volontiranje, rad na nečijoj farmi ili u idealnom scenariju čuvanje nekog koraljnog grebena. 

Moj idealni način za besplatna putovanja su Erasmus+ projekti. O čemu se radi – EU unutar Erasmus+ programa izdvaja golemu količinu novca za različite projekte. Postoji puno različitih stvari, od okupljanja samo za stručnjake u nekim poljima do EVS volontiranja koje traje i po godinu dana.
Ono što većina cilja su ipak Youth Exchange i Training Course projekti. To su projekti koji najčešće traju po 10-tak dana, a skupi se 30-tak mladih ljudi iz različitih europskih država da bi se educirali o nekoj temi ili radili na nekom projektu.

Proces selekcije je jednostavan, možete se prijaviti i preko Facebook grupe, a redovito nam nedostaje ljudi koji su pouzdani (to znači da se prijavite i onda stvarno odete na projekt).
Europska Unija vam plati avionske karte do neke maksimalne cifre, a hrana i smještaj su besplatni.
Ako ste dobro odabrali projekt onda će i smještaj i hrana biti jako dobri, naučit ćete nešto korisno, i dobiti lijepi dodatak za CV. Bonus je što se tolerira da putujete nekoliko dana prije i vratite se nekoliko dana nakon projekta. Za taj dio si sami organizirate hranu i smještaj, ali EU vam svejedno vrati novac za avionske karte pa stignete i dobro vidjeti mjesto u kojem je projekt (ili neko blisko mjesto).

Neko grubo iskustvo kaže da je najčešće dobra ideja izbjegavati projekte koji se održavaju na Mediteranu (Španjolska, Italija, Turska…). Zna se dogoditi da organizatori projekta uzmu dosta više novca od EU nego što zapravo potroše na projekt, rade se lažni računi, i onda vi završite u nekom odvratno lošem smještaju s nejestivom hranom i projektom koji je napravljen reda radi, pa ni ne naučite ništa korisno. S druge strane dogodilo mi se i da završim u Engleskoj u mjestu u kojem su smještaj i hrana bolji od bilo kojeg hotela u kojem sam ikad bio (hrana dolazi direktno iz vrta koji je ispred kuće), a projekt vode vrhunski profesionalci.

Koliko vremena potrošite na traženje, toliko vam se i vrati kroz dobra iskustva. I ne, ne morate biti profesionalci za područje koje je tema projekta. To sam mislio prije mog prvog projekta koji je bio o fotografiji. Došao sam spreman sa gomilom vlastite profesionalne foto opreme. Pokazalo se da tamo nitko pojma nema o fotografiji, pa sam zajedno s jednom od organizatorica na kraju držao predavanja na projektu. Nakon toga sam išao na projekte o recikliranju i o glumi, što su područja o kojima nisam znao apsolutno ništa. Kasnije sam došao i do onih bližih mojoj struci (učitelj), a trenutno za školu u kojoj radim pišem idući Erasmus projekt. Najbolje od svega je što se EU projekti ne održavaju isključivo unutar Europske Unije. Kako vam zvuče Kanari ili Tunis?

Zaključak

Teško je napisati tekst o putovanjima, a da ne završi nekim klišej-zaključkom. Jednom kada vas uhvati virus putovanja nemoguće je riješiti ga se. Postputnu depresiju liječi isključivo planiranje idućeg putovanja, a iskustva vas toliko obuzmu da počnete svima pametovati kako trebaju raditi isto to što ste sami počeli raditi.

Stvarnost je ipak da su ljudi različiti. Netko voli putovati. Netko voli ostati doma. I jedno i drugo je ok. Iskustva koja mi osobno zauvijek ostaju u sjećanju su ona luda, poput stopiranja iz Beograda kad ti stane mladi mafijaš u BMW-u i s njim ideš dalje (glupo), trčanja po rubu Mohera (jako glupo), ili podmićivanja vlakovođa da dodaju još jedan vagon na zadnji vlak iz Kaira za Aleksandriju (pametno, jer ne želite ostati preko noći u Kairu).

Meni su takva iskustva bila fantastična, a nekom drugom bi bila traumatična. Nema pravog odgovora u smislu da je netko u pravu. Možda i volite putovati, ali ne želite avanture nego samo želite otići u neki lijepi hotel na moru i tjedan dana se izležavati na plaži. A možda za vrijeme godišnjeg želite samo ostati doma i konačno se malo odmoriti od svega. Sve opcije su dobre, dok god vas čine sretnima.
Namjera ovog teksta je bila samo malo olakšati potragu onima koji žele raditi ovo isto što i sam pokušavam. Nadam se da sam nekom uspio pomoći. Ako imate neke bolje tehnike – ponavljam, jako bi htio učiti od vas. Samo se uključite u komentarima ispod ovog teksta ili na facebooku ili gdje god.

Galerija 6 Fotografija

Otvori

*Napomena: Fotografije su intelektualno vlasništvo Marka Šolića i kao takve podliježu autorskim pravima. Neovlašteno korištenje i distribuiranje fotografija nije dopušteno bez dozvole autora.