careerfaqs.com.au
Na svom prvom obraćanju kongresu, bivši američki predsjednik Geral Ford spomenuo je kako je u srednjoj školi izgubio izbore za razrednog predsjednika. Razmislimo malo o tome. Vođa slobodnog svijeta, najmoćniji čovjek na planetu obraća se jednom važnom političkom tijelu i prisjeća se poraza koji se dogodio četrdesetak godina prije. Poraz koji još boli dovoljno da ga se toliko moćna osoba pamti toliko dugo.
Zašto? Zato što se taj poraz nije dogodio predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država već klincu od sedamnaest godina. Taj klinac, njegovi osjećaji i iskustva, kostur su ličnosti koja je postala američki predsjednik, i to nije izniman slučaj. Osoba koja si u srednjoj školi uvelike određuje osobu koja ćeš postati kad u potpunosti sazriješ.
Ralph Keyes pokušao je objasniti učinak srednjoškolskog iskustva u svojoj knjizi . U njoj tvrdi da prvu sliku sebe počinjemo graditi tek u srednjioj školi i to u usporedbi s drugima. Do srednje škole najveći autoritet su nam roditelji. Ono što oni misle o nama jedini nam je kriterij ocjenjivanja vlastite vrijednosti. Kada upišemo srednju njihovu ulogu preuzimaju vršnjaci. Po prvi puta nalazimo se u okruženju u kojem u potpunosti odgovaramo za svoje postupke, u kojem nismo u potpunosti zaštićeni od njihovih posljedica. Da ne spominjemo da se po prvi put ozbiljno izlažemo kritičkom sudu suprotnog spola. Ta prva slika o sebi zapravo je refleksija tuđih viđenja, i prema toj slici mi nastavljamo graditi svoju ličnost.
Predstavimo to sada na jednom primjeru. Zamislite muškarca od tridesetak godina. Recimo da je u srednjoj bio popularan među curama. Dvadesetak godina poslje, kriteriji privlačnosti suprotnom spolu u potpunosti su se promijenile. Više nije bitno imaš li najkice nego posao. I te cure više nisu neke popišulje nego žene. Ipak, dvadesetag godina poslje njemu ne nedostaje samopouzdanja, jer je kao dječak dobio potvrdu svoje vrijednosti. Njega ne boli ni ako je odbijen jer je uvjeren kako sud žene koja ga je odbila nije trajni dokaz da je jadnik.
Češći je primjer suprotan. Umovi srednjoškolaca pogodno su tlo za kultivaciju različitih sorti kompleksa i frustracija, koje vrlo lako mogu prerasti čitavo polje i pojesti sve ostalo što na njemu raste. Rezultat toga je da živimo u svijetu u kojem su mnogi ljudi četdesetogodišnji srednjoškolci koji za svoje postupke motive vuku iz vremena iz vremena kad su pred ogledalom istiskivali prištiće.
Srednja škola ipak nije kraj svijeta. Tada, istina, nastaje temelj ličnosti, ali kuća koja će ležati na tim temeljima nastat će puno kasnije i gradit će je netko tko će imati pun o više znanja i iskustva.Ta ćete iskustva steći kroz vrijeme koje u kojem ćete živjeti puno drugačije nego danas, biti okruženi drugim ljudima i odnosima. A ako nečeg sada imate, imate vremena.
