Najduže istraživanje ljudske prirode u povijesti provedeno na Harvardu pokazalo je kako je ljubav ključni faktor u razvijanju osjećaja sreće kod ljudi.
Na Sveučilištu Harvard davne 1938. godine je započeto istraživanje s ambicioznim ciljem – otkriti što je sreća (o.a. za muškarce). Taj projekt u kojem je sudjelovalo čak 268 tadašnjih studenata postao je najduže istraživanje ljudskog razvoja u povijesti, a dio rezultata je objavio George Valliant u svojoj knjizi Triumphs of Experience.
Znanstvenici su pratili čitav niz faktora koji utiču na sreću pojedinca i samoostvarenje osobe. Pokazalo se da su alkoholizam, koeficijent inteligencije, obiteljske veze i seksualni život ponajviše oblikuju sreću u našim životima.
Alkoholizam najrazorniji faktor
Jedno od najvažnijih otkrića ove studije je činjenica da je alkoholizam poremećaj razorne snage, navodi Feel Guide. On je uzrok depresije, nervoze i često glavni okidač kod razvoda. Po svemu sudeći, suzbijanju te loše navike ne pomaže čak ni visok koeficijent inteligencije.
S druge strane topli i kvalitetni odnosi s bližnjima u poodmakloj dobi donosili su najviše zadovoljstva. Oni koji su više uživali u tom segmentu života bili su uspješniji i u poslu, a i kolege su ih više cijenile.
Studija je pokazala kako se kvalitetan odnos čovjeka s majkom veže za poslovni uspjeh u kasnijoj dobi. Dobra komunikacija s ocem u djetinjstvu i mladosti u zreloj dobi rezultira većim osjećajem ponosa i zadovoljstva te manju nervozu.
Librali duže seksualno aktivni
Valliant ističe kako su zanimljivi rezultati dobiveni i po pitanju utjecaja seksualne aktivnosti na kvalitetu života. Navodi kako su liberali ‘pod stare dane’ aktivniji nego konzervativci, no pokazalo se kako politička uvjerenja nemaju veze sa seksualnim zadovoljstvom. Usprkos tome većina konzervativaca svoj seksualni život okonča u 60-ima, dok liberali uživaju u čarima gužvanja plahti i u 80-im (ako ih dožive).
Tajna je u ljubavi
Bitno je naglasiti kako je harvardska studija pokazala kako se naši životi razvijaju i u poznim godinama, a tada nerijetko postaju ispunjeniji nego kad smo bili mlađi.
– Istraživanje je potvrdilo kako je oporavak od teškog djetinjstva moguć, ali sjećanja na sretne rane dane je nepresušan izvor životne energije. Brakovi doprinose zadovoljstvu mnogo više nakon 70. godine života. Zasluge za dostojanstveno i vitalno starenje pripadaju nama samima, a ne genetičkoj predispoziciji, jer je otkriveno kako je fizičko propadanje nakon 80. godine
manje određeno genetikom, a više navikama u mladosti, piše George Valliant na Amazonu.
Zaključak velike studije, teške 20 milijuna dolara i tri četvrtine stoljeća duge je vrlo jednostavan, a Valliant ga je sumirao u četiri riječi – Sreća je ljubav. Točka.
