Župnik iz Siska: Prvi svećenik koji je završio Ironman triatlon
Mario Stjepan Šikić je prvi svećenik koji je istrčao Ironman te Hrvat koji iza sebe ima najviše završenih utrka spomenutog tipa natjecanja. Sa svoje 42 godine trenutno boravi u Župi Uzvišenja Svetog Križa u Sisku, a u rujnu planira preplivati Gibraltarski prolaz u dužini oko 20 kilometara.
www.utrke.com
U Župi Uzvišenja Svetog Križa u Sisku trenutno boravi prvi svećenik koji je završio triatlon pod nazivom Ironman, a ujedno je i Hrvat s najviše završenih Ironmana. Riječ je o 42-godišnjem Mariju Stjepanu Šikiću koji u rujnu planira preplivati Gibraltarski prolaz. Svećenik sportskog duha otkrio nam je kako drugi gledaju na njegovu ljubav prema triatlonu, kad se ona javila te kako izgledaju njegove pripreme.
S: Što Vas je potaknulo na natjecanje u triatlonu?
Od pete godine sam se prijavio u njemačku školu plivanja, a prvo iskustvo cestovnog biciklizma bilo je kad sam na Krizmi dobio trkaći bicikl na poklon od kuma. Što se tiče trčanja, počeo sam jer sam se udebljao nakon vojnog roka.
Taj tip natjecanja me privukao iz više razloga. Ponajprije što su treninzi uglavnom individualni i niste vezani za termin kao što je to kod drugih sportova. Cimer u sjemeništu mi je bio semi-profesionalni biciklist te me uveo u tajne biciklizma i ubrzo sam otkrio da mi to dobro ide. A kako sam počeo s joggiranjem iz rekreacije i zabave, nisam se ni toga htio odreći pa je triatlon ispao odlična kombinacija.
S: Kad ste prvi put istrčali Ironman i kakav ste rezultat ostvarili?
Prvu triatlonsku utrku sam završio na Jarunu prije 17 godina. Bio je to takozvani sprint triatlon koji se sastoji od 800 metara plivanja, 20 kilometara biciklizma i 5 km trčanja. Bilo je to neopisivo iskustvo jer nisam ništa znao o pripremama za tako nešto i ušao sam u cilj kao posljednji te izvan limita utrke, ali su me suci ipak pričekali.
Tad sam odlučio da ću postati triatlonac.
Ironman triatlon
S: Koliko dugo i često trenirate?
Svatko tko se bavi triatlonom, bez obzira je li riječ o kratkom ili Ironmanu, već u ranu jesen planira utrke za narednu godinu, a nakon natjecateljske sezone sljedi pauza u trajanju od 4-8 tjedana. Tada počinje periodizacija treninga. Zimi pak više plivamo i radimo na tehnici u svim disciplinama, vježbe snage i izdržljivosti te stabilnosti.
Kod mene to izgleda do proljeća otprilike ovako: 4 – 5 različitih treninga tjedno i nikad više od dva sata dnevno. Ako sam se odlučio (a ja jesam!) za Ironman onda specifične pripreme počinju 20 tjedana prije glavne utrke. Kroz cijelu godinu pokušavam ostati zdrav, neozljeđen i u solidnoj formi da mogu bit spreman za neku utrku koja ne mora uvijek biti Ironman.
Kad se spremam za Ironman, treniram u prosjeku 12 do 20 sati tjedno. Možda nekad, ali vrlo rijetko do 24 sata, što na tjednoj bazi nije tako strašno.
S: Kako Vaši župljani reagiraju na tu aktivnost i je li Vam možda ikad itko rekao kako se ne biste trebali više time baviti?
Kad dođem na novu župu, naravno da ima i čudnih reakcija, najviše zbog garderobe koja nije baš uobičajena, poput bicilističkih tajica na primjer. Nije me još nitko odgovarao, ali neki su me kolege znali pitati: ‘Pa što ti više treba taj triatlon?’ Mnogima je čudno da imam još volje i snage uz sve svećeničke obaveze i s navršenih 42 godina još razmišljati o vrhunskim rezultatima.
S: U kojim ste sve zemljama istrčali Ironman?
Nastupio sam na 13 Ironmana, a dva sam u zadnjem djelu na trčanju odustao. Jednom zbog ozljede, a drugi put sam preforsirao na biciklu i od silnih grčeva nisam izdržao istrčati maraton do kraja.
Toliko je boljelo da nisam mogao ni hodati do cilja mada sam bio u limitu. Nastupao sam, između ostalih, u Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Švicarskoj, Italiji i Americi.
S: Koji Vam je segment najdraži, a koji najnaporniji?
U treningu su mi svi segmenti jednako dragi, ali meni je trčanje intervala najzahtjevnije. Dok na plivanju i biciklu sve odradim s veseljem, na trčanju priznajem da ponekad zna doći do pucanja. Drugima je trčanje najdraži dio, no ja bih plivanje i bicikl stavio kao favorite. Na utrkama je drugačije, ili mi se sve poklopi ili već od početka osjećam da nije moj dan, a taj osjećaj obično dođe do izražaja u posljednjem segmentu na trčanju.
S: Jeste li ikad imali kakvu težu ozljedu?
Samo one ozljede koje su bile uzrokovane padovima s bicikla. Slomljena rebra nekoliko puta ili ključna kost, ali ništa strašno i vrlo rijetko.
S: Smatrate li da ste primjer mladima i potičete li ih da se bave sportom?
Mnoge sam potaknuo na sport, ali nikoga nisam nagovarao, niti budem, na Ironman triatlon. Počnemo s laganim zajedničkim vožnjama na biciklima, osobito kad ja imam takozvane recovery vožnje. Tada vozim običan bicikl i vrlo laganim tempom koji svatko može pratiti. Mnogi me i prate na trčanjima, jer mi treba dodavati napitke pa im se to svidi da i sami pokušaju.
Ukratko, mislim iz iskustva da je mladima to skroz OK da im je župnik i na tom polju aktivan pa još kad s natjecanja donese i medalju, ponosni su. Lijep osjećaj. I tako nas na župi i to spaja i razvija zajedništvo.
S: Znaju li učenici za Vašu aktivnost i uspjehe?
Predavao sam pet godina te sam se svima predstavio i kao triatlonac pa bih im nekad pričao o svojim podvizima ili pustio neki film o triatlonu s natjecanjima. Mnogi nisu mogli vjerovati da sam to ja u akciji.
S: Što želite poručiti onima koji se žele baviti triatlonom?
Ako volite boravite u prirodi i triatlon je prava stvar za vas, ne dajte se uplašiti da je to tako strašno teško ili preskupo. Za početak vam treba bilo kakav ispravan bicikl, kaciga, tenisice i naočale za plivanje.
Svaki sport traži svojevrsno odricanje i predanost, ali to se na koncu veoma isplati i bez natjecanja. Rezultat je dobro se osjećati, kretati se, upoznavati okolinu i nova poznanstva među ljudima.
U svijetu je triatlon vrlo popularan sport. Kod nas je to još malo čudan stil života, ali kad vam je župnik triatlonac i državni viceprvak u Ironmanu, onda je to doista zanimljivo. Ako ove godine preplivam Gibraltar u rujnu (20 tak kilometara iz Europe u Afriku) onda doista mnogima neće biti jasno da je to ista osoba koja je jučer navještala Radosnu vijest na misi. Rekli bi mladi – COOL!
