Trebamo li u pubertetu učiti o seksu? ‘Škola seksualno obrazuje mlade – šutnjom’
Većina mladih prvi seksualni odnos ima u srednjoškolskoj dobi. Ipak, u školi i dalje nemaju predmet koji bi bio posvećen seksualnom obrazovanju. Zašto je tome tako te tko i na koji način treba educirati mlade o seksu bila je tema panela kojeg smo održali na našoj konferenciji ‘Obrazovanje u pubertetu’.
Održali smo panel ‘Treba li u pubertetu učiti o seksu?’ | Foto: srednja.hr
Mladi u Hrvatskoj prvi seks imaju s prosječno 16 godina, rezultat je posljednjeg istraživanja koje je ove godine objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u sklopu projekta Živjeti zdravo. Svaki treći srednjoškolac obuhvaćen istraživanjem imao je neki oblik spolnog odnosa, ali samo 46,1 posto ih je pri tome koristilo zaštitu.
U isto vrijeme, u školi o seksualnosti uče samo kroz međupredmetnu temu ‘Zdravlje’. Na našoj konferenciji ‘Obrazovanje u pubertetu‘ koju smo nedavno održali povodom proslave 13. rođendana portala, održali smo panel na kojem smo raspravljali je li trenutan model obrazovanja mladih po pitanju seksualnosti dovoljan.
Naše gošće bile su Nataša Bijelić, stručna suradnica na programu Spol, rod i seksualna prava i za istraživanja iz CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Tanja Jurin, klinička psihologinja, seksualna terapeutkinja i profesorica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ivana Pavić Šimetin, posebna savjetnica ministra znanosti, obrazovanja i mladih i školsku liječnicu.
Što uopće učenici uče o seksu?
Za početak smo razgovarali o trenutnom modelu obrazovanja mladih po pitanju seksualnosti unutar međupredmetne teme ‘Zdravlje‘. Taj model dovodi do toga da se neka pitanja vezana za seksualno zdravlje relativiziraju, navela je Bijelić u uvodu panela, jer nastavnici sami biraju je li im ta tema važna i kako će joj pristupiti. No ta međupredmetna tema nije jedina u okviru kojeg se govori o seksu.
– S druge strane imamo Vjeronauk gdje se plasiraju vjerske dogme. Podučava se apstinencija do braka i onda vjernost u braku. Plasiraju se rodni stereotipi u seksualnosti. Kod opisa flerta se, recimo, kaže da su djevojke te koje su pasivne, dečki su aktivni, da djevojke izazivaju dečke. Jedan potpuno krivi prikaz seksualnosti, rekla je Bijelić.
Uz to imamo predmete poput Biologije ili Prirode i društva koji stavljaju fokus na biološku perspektivu seksualnosti. Istaknula je kako je nedavni slučaj izostanka prikaza vulve i klitorisa iz udžbenika pokazatelj da se ni tu učenicima ne komuniciraju sve važne informacije.
S druge strane imamo primjere istraživanja u europskim zemljama koje imaju obvezno seksualno obrazovanje koje nije samo biološko, nadovezala se psihologinja Jurin. Zemlje koje u svoj model uključuju i društveni i psihološki aspekt, koje mlade uči kako komunicirati, postavljati granice i razvijati zdrave emocionalne odnose imaju manje stope maloljetničke trudnoće, bolje mentalno zdravlje i manju prevalenciju spolno prenosivih bolesti, objasnila je.
– Mi se bojimo tih tema, bojimo se izgovoriti mladima da postoji spolovilo, da postoji užitak, da se treba zaštiti, da postoje željeni i neželjeni dodiri. Bojimo se da ćemo im otvoriti neku Pandorinu kutiju. Djeca to puno ranije otvore. Po polasku u osnovnu školu znaju što je seks, a većina djevojčica i dječaka s 10 ili 11 godina u prosjeku dolazi u susret s vrlo eksplicitnim pornografskim sadržajem kojeg im nitko ne rastumači niti im objasni kako kritički o tome promišljati, istaknula je Jurin.
Tanja Jurin | Foto: srednja.hr
‘Škola seksualno obrazuje mlade – šutnjom’
Mnogi misle da štite djecu ne govoreći o tim temama. No, stvarnost je suprotna, tumači Jurin.
– Ostavimo ih u mraku, a kad napune 14 godina odlučimo prvi put obaviti razgovor o tome. Ja bih rekla da škola itekako obrazuje mlade u seksualnom smislu, a to je šutnjom. Kad šutimo o seksualnosti, mladi usvajaju vrlo jasnu poruku: radim nešto nedozvoljeno, nitko ne odobrava moje misli i osjećaje. Tu se podvuku sram i krivnja, a onda se samo gomilaju problemi. Vidim odrasle ljude koji u 30 % slučajeva imaju ozbiljne seksualne teškoće koji se reflektiraju na njihovo partnerstvo, brak, objasnila je profesorica dodavši kako to zauzvrat ima dalekosežne posljedice na društvo.
Kad sagledamo europski kontekst, razlikujemo dva pristupa seksualnom obrazovanju. Model zapadnih i sjevernih zemalja razlikuje se od modela kojeg preferiraju južne i istočne zemlje Europske unije, istaknula je Pavić Šimetin.
– Pri tome Svjetska zdravstvena organizacija ne pronalazi koji bi pristup bio bolji, svrsishodniji, smisleniji za djecu. Mogu reći da je Hrvatska negdje u sredini, između, a koja je najbolja mjera? To je zapravo da spolni odgoj treba biti sastavni dio cjelovitog zdravstvenog odgoja. Sve vezano uz spolni odgoj može imati psihološku komponentu, a znamo da je zdravlje cjelovitost fizičkog, psihičkog i socijalnog zdravlja. Već po toj psihološkoj komponenti spolnog odgoja to ne može biti samostalna tema, nego mora biti u okviru cjelovitog zdravstvenog odgoja, poručila je Pavić Šimetin.
‘Situacija nije katastrofalna’
Svoju izjavu potkrijepila je i primjerom: govorimo li djevojkama i mladićima da se trebaju cijepiti protiv HPV-a, ne smijemo im zaboraviti reći da će biti u riziku od raka uzrokovanog HPV-om i ako budu pušili. Teme općenitog i spolnog zdravlja su izrazito povezane, rekla je Pavić Šimetin.
– Imali smo sreće da nam je Boris Jokić vodio pisanje međupredmetne teme ‘Zdravlje’, pa od 2019. godine imamo tu temu koja ide od principa da je spolni odgoj nedjeljiv od cjelovitog zdravstvenog odgoja. To je jedini princip koji može proći i koji može biti smislen za djecu, da mogu cjelovito sagledati i zaštiti svoje zdravlje jednom u budućnosti, istaknula je, dodavši kako pokazatelji HZJZ-a pokazuju da su vodeći problemi među mladima upravo pušenje i alkohol.
Ivana Pavić Šimetin | Foto: srednja.hr
Prema istraživanju Health Behavior in School Children kojeg je istaknula savjetnica ministra, samo 7 zemalja od 38 obuhvaćenih istraživanjem ima manje spolno aktivnih 15-ogodišnjakinja. Kad se uspoređujemo s drugim zemaljama, izrazito dobro kotiramo unazad 20 godina, smatra Pavić Šimetin.
– Ova tema je važna. Kao školski doktor ni za jednu temu koja se tiče mladosti neću reći da nije važna. Važna je i trebamo ih više učiti, trebaju od svih nas stručnjaka dobiti prave informacije ili barem gdje da potraže informaciju. Ipak, kad općenito gledamo, situacija nije katastrofalna i ne moramo se tako silno birnuti kao, recimo, za pušenje i pijenje alkohola, jer smo tu uvijek vodeći, ali po lošemu. Uvijek smo peta do deseta zemlja po pušenju i pijenju među mladima, rekla je Pavić Šimetin.
Kako izgleda sveobuhvatno seksualno obrazovanje?
U CESI-ju se zalažu za uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u zagrebačke škole kroz kampanju #Zaštošutimo 3.0. U Zagrebu za to postoji interes, no napredak je jako spor, rekla je Bijelić.
– Naša kampanja je usmjerena na Grad Zagreb. S obzirom da na nacionalnom nivou zadnjih nekoliko desetljeća ne postoji politička volja i interes da se uvede takav program, usmjerili smo se na Zagreb obzirom da on već ima iskustvo uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja. S ovim smo prijedlogom pristupili gradu prije 2 godine i dobili smo obećanja da im je tema važna i da žele krenuti u proces. To ide jako sporo. Mi ne odustajemo od toga da Zagreb potaknemo da krenu u jedan ovakav program jer mislimo da je to važno, istaknula je stručnjakinja iz CESI-ja.
Sveobuhvatno seksualno obrazovanje uključilo bi i biološke aspekte seksualnosti, ali i one društvene i kulturalne. Učenici bi se bavili temama kao što su rodno uvjetovano nasilje, seksualno nasilje, rodna ravnopravnost i LGBTIQ teme, objasnila je Bijelić.
– To su programi koji mladima daju znanstveno utemeljene informacije i znanja. Radi se i na razvijanju vještina koje im pomažu da ostvare kvalitetne veze. To su vještine komunikacije, odupiranja pritiscima, ostvarivanja zadovoljavajućih odnosa, kako se zaštititi. To je edukacija koja radi na promociji rodne ravnopravnosti, zalaže se za ljudska prava, a evaluacijske studije provedene u svijetu pokazuju da takav program doprinosi i smanjenju rodno uvjetovanog nasilja, rekla je.
Taj program predavali bi motivirani nastavnici koji bi se za to dobrovoljno javili, a bili bi i dodatno educirani, dodala je. Uz to, postoji i prostor za vanjske edukatore, ali i vršnjačke edukatore.
Nataša Bijelić | Foto: srednja.hr
Kad trebamo početi učiti o seksu?
Obrazovanje o seksualnom zdravlju može započeti u najranijoj dobi, objasnila je profesorica Jurin. Rastumačila je i o kojim temama se tad može razgovarati s djecom i na koji način.
– Sva literatura pokazuje da prvo poglavlje stoji za razdoblje od 0-2 godine. Tad djecu učimo osnovama. To polazi isključivo od roditelja. Privrženost i emocije koje imamo s djetetom su preteča privrženog odnosa kasnije u životu. Djecu već od treće godine života možemo naučiti da nitko nema pravo dodirivati ih ispod donjeg rublja. To je pitanje integriteta vlastitog tijela, a djeca imaju pravo reći da nešto ne žele sa svojim tijelom, rastumačila je Jurin.
Profesorica je dala i jednostavan primjer kako takav razgovor može izgledati. Kad škakljemo dijete u igri, a ono viče ‘ne’, tad stanemo i objasnimo djetetu zašto smo stali.
– Kažemo: ‘Kad si rekao da stanem, ja moram stati, tako svi moraju. Ako kažeš da nešto ne želiš nad svojim tijelom, to drugi moraju poštovati.’ To su teme primjerene toj dobi, rekla je Jurin.
Profesorica se dotaknula još jedne važne teme. O seksu trebaju učiti mladi, ali i stručnjaci koji se bave mladima.
– Nažalost danas nemamo niti jedan obavezni sadržaj na visokoj razini obrazovanja za sve pomagačke struke. Ni na medicini, na ERF-u, psihologiji, na socijalnom radu, pa ni na studiju za medicinske sestre. Svi koji rade s ljudima nikad tijekom svog visokog obrazovanja nisu učili o tome. Napori su na razini Europske unije da se u visoko obrazovanje uvedu ti sadržaji, da onda imamo stručnjake koji mogu to znanje prenositi na nižoj razini. Ako ne možemo očekivati od liječnika ili psihologa, kako onda možemo očekivati od profesorice Matematike ili Fizike da je spremna slobodno komunicirati? Jedino što ona može u tom trenutku je govoriti iz osobne perspektive, a ni ona nije imala seksualno obrazovanje. Govorimo o generacijskom efektu kojeg ćemo vidjeti tek kad na svim razinama uvedemo sustavno obrazovanje. Čeka nas puno posla, zaključila je Jurin.
Nataša Bijelić | Foto: srednja.hr
Resursi za nastavnike
Pavić Šimetin se osvrnula na trenutno seksualno obrazovanje unutar međupredmetne teme ‘Zdravlje’. Osim što nastavnici sami u svoje predmete mogu integirati zdravstvene teme, na razrednicima je da na satovima razrednika obrađuju važne teme koje su primijetili u njihovom razredu i školi.
– Naravno da se ne mogu sve teme obraditi, ali ako je to pitanje spolnosti ili spolno vezanog nasilja, te se teme trebaju obrađivati na satovima razrednika. Uvijek je to bilo na satovima razrednika i nemamo drugih satova za to. Jako je važno istaknuti i da tema Zdravlje daje mogućnost da se pozove stručnjak koji nije djelatnik škole da o tome govori. To su u prvom redu školski liječnik i školska medicinska sestra, upravo te škakljive teme radimo, a pogotovo vezano uz cijepljenje od HPV-a što nije samo obrazovna tema nego i važna zdravstvena intervencija, rekla je savjetnica ministra.
Za kraj, Bijelić je podijelila i nekoliko resursa za nastavnike koji žele učiti o ovim temama. Riječ je o platformi SeZaM koja već dugi niz godina pruža informacije mladima i nastavnicima. Od nedavno imaju i SexEd platformu u koju se korisnici mogu ulogirati i vidjeti različite aktivnosti koje se mogu provoditi s mladima. Kreirana je tako da prati UNESCO-ve smjernice za seksualno obrazovanje mladih, objasnila je.
– Na temelju iskustva rada s nastavnicima znamo da postoje oni koji žele raditi s mladima i educirati ih o ovim temama, a ne čekati da Ministarstvo konačno uvede seksualno obrazovanje, rekla je Bijelić.
srednja.hr+ konferencija Obrazovanje u pubertetu koju smo organizirali povodom 13. rođendana portala održala se 7. studenog u prostoru Algebra Spark Space. Srebrni partneri konferencije su Sveučilište Algebra i Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI). Brončani partneri konferencije su RIT Croatia, Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj, Školska knjiga i Fakultet organizacije i informatike Varaždin (FOI). Partneri konferencije su Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Dubrovniku, Zagrebačka škola ekonomije i managementa (ZŠEM), Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci (PFRI) i Privredna banka Zagreb. Pokrovitelji konferencije su Kraš, Ledo i Coca-Cola HBC Adria.
Sve novosti možete pratiti u rubrici ili preko Facebook događaja ovdje.
