Jedan od najgorih načina informiranja je onaj putem screenshota, sa sobom nosi niz ozbiljnih rizika
Čežnja za tim da informaciju primimo ili proslijedimo u što kraćem roku dovodi do toga da mladi, ali i oni stariji, sve češće koriste snimke zaslona, odnosno screenshot, kao izvor vijesti i informacija. Iako na prvi pogled djeluju kao jednostavan i brz način prenošenja podataka, snimke zaslona daleko su od pouzdanog izvora. Takav način informiranja nosi sa sobom niz ozbiljnih rizika koji mogu utjecati na točnost i vjerodostojnost informacija koje primamo, a istodobno olakšava širenje dezinformacija.
Poruka | ilustracija: Unsplash
‘Kod vas stoji da će prvi rezultati mature biti objavljeni 9. srpnja, a u razredu kažu da dolaze dan kasnije’ – primjer je to poruke kakvu ponekada dobijemo od naših čitatelja maturanata. Popratni sadržaj uz to je snimka zaslona koji je osoba dobila od nekog drugog, a koji zaista prikazuje navedenu informaciju. Jedna Google pretraga dovoljna je da dokučimo o čemu je riječ: netko je našem čitatelju dostavio djelić teksta starog dvije ili tri godine, a ne onog za tekuću godinu. Zabrinuti maturant to nije mogao znati, jer na screenshotu koji je dobio nije bilo važne informacije – datuma objave teksta.
Korištenje screenshota kao izvora vijesti i informacija nije rijetkost u ovom digitalnom vremenu. Na novijim mobilnim uređajima dovoljno je rukom prijeći preko zaslona za izradu snimke, što je u žurbi brže nego pronalazak i kopiranje poveznice na tekst. Međutim, snimka zaslona daleko je od pouzdanog izvora, a razloga je nekoliko.
Jednostavno je manipulirati sadržajem
Za početak, snimke zaslona su vrlo jednostavan alat za manipulaciju. Uz pomoć osnovnih alata za uređivanje svatko može promijeniti tekst, slike ili druge elemente prikazane na zaslonu. Lažno uređene snimke zaslona često kruže društvenim mrežama i koriste se za širenje dezinformacija, političkih propagandi ili za obmanu korisnika.
Primjer namjernog širenja lažne vijesti imali smo za vrijeme pandemije koronavirusa. U travnju 2020. godine netko je objavio tobožnji screenshot portala srednja.hr s ‘viješću’ da je ministrica obrazovanja donijela odluku da će se ispiti ‘provoditi putem MS Worda’ i da će učenici pritom imati uključene kamere, te da će se usmena ispitivanja provoditi putem Skypea. Ta ‘vijest’ uopće nije bila objavljena na portalu srednja.hr, nego je netko u Paintu ili sličnom alatu dodao tekst na screenshot portala preko nekog od postojećih članaka. Bilo je to jednostavno za uočiti jer font teksta nije bio isti kao na portalu, a, među ostalim, nedostajala je i obvezna naslovna fotografija.
Nemate kontekst u kojem je objavljena informacija i ona može biti zastarjela
Jedna od glavnih opasnosti informiranja putem snimke zaslona je nedostatak konteksta. Oni često prikazuju samo djelić informacija, izvučen iz šireg sadržaja. Primjerice, politička izjava koja je ‘izrezana’ iz dužeg govora može biti pogrešno interpretirana bez razumijevanja šire priče. Bez mogućnosti čitanja cijelog članka ili analize situacije iz više izvora, čitatelji lako mogu doći do pogrešnih zaključaka.
Screenshoti su trenutne snimke zaslona i moguće je da su informacije prikazane na njemu zastarjele. Primjerice, netko vam je poslao snimku zaslona koja prikazuje školski kalendar, međutim ona je nastala u svibnju, a Ministarstvo ga je ljetos promijenilo. Informacije koje se mogu iščitati sa screenshota više nisu relevantne pa ako niste o tome naknadno čitali, neće biti svjesni da je došlo do promjena. Također, česti su slučajevi da je na screenshotu izostavljen datum objave članka, kao što smo već naveli u primjeru poviše. Datum objave u tom je slučaju bio ključan da bi čitatelj uočio da je riječ o kalendaru mature iz ranijih godina i da treba potražiti aktualni.
Ponekada uopće nije jasno tko je izvor i dalje provjeriti informacije
Bilo da ste screenshot dobili od neke druge osobe ili ga jednostavno uočili na naslovnici neke od društvenih mreža koje koristite, često je jako teško, a ponekad i nemoguće, utvrditi odakle je potekao odnosno koji je izvor informacije. Na primjer, na njemu uopće ne mora stajati logo medija ili autor, pa čak i naslov pa je teško provjeriti vjerodostojnost informacije i je li ona prava ili lažna. U novinarskim člancima uglavnom je navedeno tko je izvor informacije, npr. uz objavu liste najpoželjnijih studija stajat će da je izvor podataka Agencija za znanost i visoko obrazovanje, a moguće je i da u medijskom tekstu dokument ili poveznica na kojoj i dublje sami možete istražiti vijest. Sve to ne dobivate na screenshotu, a bez mogućnosti dodatne provjere ranjivi ste na dezinformacije.
Važno je zaštiti se, ali kako?
Za to da ne ostanete dezinformirani nego budete informirani, odgovornost morate preuzeti sami. Kada vam netko pošalje screenshot probajte pronaći izvor te informacije. Ako je riječ o isječku nekog članka i vidljiv vam je naslov, guglajte naslov. A ako vidite samo tekst, guglajte rečenicu ili dvije iz tog teksta da biste pronašli cjeloviti članak.
Loša kvaliteta slike zaslona može biti indikator da je riječ o snimci zaslona koji je možda izmijenjena u Paintu ili Photoshopu. Primjerice, ako je riječ o tekstu, nerijetko su različiti fontovi naslova i teksta, naslov i odlomci teksta nisu poravnati ili su nepravilne boje. Jedan od ključnih pokazatelja da je tekst mijenjan je i veći broj pravopisnih i gramatičkih pogrešaka, izostanak dijakritičkih znakova ako je na hrvatskom jeziku ili su nezgrapne rečenične konstrukcije.
Čak i ako su informacije točne, to ne mora značiti da su one aktualne ili još uvijek relevantne. Pa je svakako dobro da pokušate doći do podatka o tome kada je screenshot napravljen i kada je originalna vijest objavljena. Zaključno, dijeljenje informacija putem snimke zaslona možda je brzo. Međutim, ako to koristite kao primarni ili jedini način informiranja, može biti vrlo rizično. Svaku informaciju koju tako dobijete bilo bi dobro provjeriti iz više pouzdanih i vjerodostojnih izvora.
