Poznato je da po Faceu znamo hvatati studente i srednjoškolce (a jednom i profesoricu) koji kupuju akademske radove. Jednostavno si ne možemo pomoći, smatramo da stjecanje titule nije u redu, ako do nje dolazite temeljem tuđeg rada. Još jednom, zbog ovoga smo od strane budućih akademskih građana prozvani drukerima. Pa ako ste pomislili da smo se opustili i da nam nešto promiče, ne brinite, nismo još na praznicima.
Screenshot: Facebook
Poznat je onaj stav Hrvata da su mito i korupcija grijesi, sve dok i sami ne dobiju priliku u njima sudjelovati. Slično je i s pisanjem akademskih radova, ali zapravo većina studenata ne vidi ništa loše u tome, jer ‘kud’ svi, tud’ i mali Mujo’.
– Kakvi jebeni akademski građani? Jesi ti pao na glavu i zaboravio u kojoj zemlji živiš? Pravila su super dokle god svi igraju po njima. Ovdje nitko ne igra po njima, a ti cinkariš jadnike iz ove grupe. Wake.the.fuck.up!, komentar je dečka koji je u domskoj grupi Cvjetnog naselja pitao ima li netko tko piše seminarske radove.
Neki su ga upozorili na to da je on akademski građanin i da bi rad putem kojeg će jednoga dana steći titulu trebao pisati sam, ali momak se baš ne da. Kaže, postoje ljudi koji baš i ‘nisu talentirani’ za pisanje radova.
– Kad drukaš, bez da znaš osobu, ne znaš dal se radi o kroničnom jebivjetru koji prolazi godine isključivo kroz varanje na ispitima i plagiranje eseja ili naprosto o kolegi koji nije talentiran za pisanje ili ima neki debilan nebitan kolegij di mora napisat debilan esej, a to nema veze s vezom pa koristi usluge ove ekipe.
Gotovo sam siguran da više najebu ovi drugi koje sam naveo, a trebalo bi bit obratno, nastavlja raspravu student.
A mi ćemo samo za kraj ostaviti citat mentora, čije su dvije ekipe robotičara srednjoškolaca ovih dana osvojile zlato na svjetskom natjecanju.
– Nema tu talenta, to je puno rada, poruka je gospodina Zorana Pribičevića.
