Paprika u informatičkoj učionici OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin: ‘Osjećam se maženo i paženo!’
Na prozoru informatičke učionice u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin u lončanicama su se pojavile neočekivane biljke – paprike. Prema riječima nastavnice Biologije i voditeljice školskog STEMI tima Anite Belančić, radi se o usvajanju novih znanja o zelenim tehnologijama, tj. primjeni IoT-a u praćenju razvoja biljke.
U ovaj su projekt tvrtke STEMI d.o.o. uključene 22 osnovne škole te jednak broj srednjih škola u Republici Hrvatskoj. No, budući da oko četiriju lončanica s papričicama u fazi klijanja često oblijeću četiri para učenika sedmih i osmih razreda, u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin odlučili smo usmjeriti svoju pažnju na predmet te brige – sam izdanak paprike. U zamišljenom intervjuu donosimo mnoštvo nipošto izmišljenih, već točnih informacija o samome tijeku ovoga izazovnog projekta u našoj školi.
Pametni uljez
Papriko, kako si dospjela u lončanicu u našu školu?
Krajem veljače 2023. g. stigla sam u paketu koji je tvrtka STEMI poslala vašem timu. Bila sam sjemenka, učenici su me stavili u rahlu i vlažnu zemlju, no odmah sam zamijetila da u lončanici nisam sama.
Stvarno? Što, bilo je tu još sjemenja?
Da, bilo nas je nekoliko, no našla se tu i neka neobična pločica, znala sam da nije drvena… Bila sam samo začuđena što je ovdje, no nije mi smetala. Ubrzo sam shvatila da je itekako korisna.
O čemu se radi? Koja je uloga te pločice?
Najprije sam mislila da ničemu ne služi, no pokazalo se da ona učenicima prenosi podatke o tome kako se ja osjećam. Zamijetila sam da točno znaju kada sam žedna, je li mi hladno i slično. Jedanput ih nije bilo danima i pomislila sam:“ Gotovo je sa mnom!“. Ali, čini se da učenici znaju kako se ja osjećam, i to na daljinu.
Učenje o internetu stvari
Zaista? Znaš li nešto više o tome?
Boraveći s učenicima dosta sam toga naučila. Dakle, oni pomoću pločice dobivaju podatke o temperaturi i vlažnosti zraka i tla, tlaku zraka i količini svjetlosti. Pločica je spojena na internet, a kako bi se vrijednosti sa senzora pravilo “očitale” i pohranile u neki sustav koji se prati na ekranu, potrebno ih je programirati. Za ovo se koristi programski jezik Phyton čije osnove učenici i učiteljica Anita zajedno svladavaju. Rezultat toga je da se ja osjećam zaista maženo i paženo!
Oh, Papriko, pa ti djeluješ tako učeno! Jesi li se na trenutke i plašila sve te strke oko sebe?
Naravno, sve mi je to bilo nepoznato, sav taj kruti i neživi svijet oko mene, no vidjela sam da imam potrebnu pažnju, a i jako sam se razveselila čim sam proklijala i razvila kotiledone. To su izdanci koji mi pomažu kod fotosinteze dok ne razvijem prave listove.
Od lista do ploda
Kada očekuješ da će se to dogoditi?
Ubrzo, nadam se. Željna sam rasta i razvijanja listova. Ako sve bude kao i dosad, veselim se svome rastu. Mislim da ću ubrzo razviti i bočne izdanke, pa onda i procvjetati. Uz ovakav tretman, samo je nebo granica!
A što planiraš sa svojim plodovima?
Učenici su mi ‘prišapnuli’ da bi za kraj projekta željeli ponovo sudjelovati na završnoj konferenciji Dan inovacija u novom Infobipovom kampusu Alpha Centauri u Zagrebu. Pa, možda me ondje posluže kao salatu? Ne bih imala ništa protiv.
Što smatraš najvećom koristi svoga života i razvoja u informatičkoj učionici?
Upoznala sam vrijedne učenike koji ne odustaju pred zahtjevnim izazovima informatičkoga programiranja. Shvatila sam da sam i sama važna te da će moja iskustva pomoći i drugim biljkama da budu uzgojene na suvremen i ekonomičan način uz pomoć tehnologije.
Novinarska družina
Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin
Voditeljica: Nataša Možgon
Projekt Škola budućnosti čiji je cilj učenike diljem Hrvatske pripremiti za tehnološku budućnost provode Stemi, Infobip i A1 Hrvatska.
