Studentica Lana o svojem Erasmus iskustvu: ‘Za ovaj grad kažu da plačeš kad stigneš i kad odlaziš’
Studentica diplomskog studija Hotelijerstvo na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku, Lana Vučemilo, za svoju drugu Erasmus avanturu je odabrala grad prepun kaosa i ljepote – Palermo. Ispričala nam je svoje dojmove o životu u gradu koji se budi noću i koji rijetke ostavlja ravnodušnima.
Sve je počelo te večeri, kada sam završila svoju prvu Erasmus avanturu, s jednim pitanjem u glavi: A gdje sada?
I tako sam, potpuno nesvjesna što me čeka, završila u predivnom kaosu – ili, kako mnogi kažu, u Italiji. Palermo je grad koji danju spava, a noću oživi. Kažu da ćeš ovdje plakati dva puta – prvi put kad stigneš, i drugi kad moraš otići. Moja ideja je bila uzeti predah na zadnjoj godini studija, ali zapravo nisam stala ni na sekundu otkad sam stigla u ovaj grad.
Prijava za Erasmus bila je jednostavna, barem sada tako mislim. Tada bih vjerojatno rekla da su procedure strašno spore i da im treba vječnost za sve. No, to je upravo ono što čini Palermo posebnim- njihov ležeran način života.
Dokumentacija je naposljetku bila riješena – kako-tako, a onda je tek počela prava avantura. ‘Upala’ sam u neku Facebook grupu, a prva objava koju sam vidjela bila je: ‘Gdje ne živjeti u Palermu’. A ja sam već imala uplaćen predujam za stan u tom ‘nepoželjnom’ dijelu grada! Sjećate se onih priča o tome da ćeš plakati kad stigneš i kad moraš otići? Pa, evo mene, već plačem, iako nisam ni stigla.
Let iz Splita za Rim, s presjedanjem, a zatim za Palermo, bio je bez stresa – sve dok nisu otkazana oba leta. Ništa nije išlo po planu. Ali prošla je i ta noć, i evo me, u Palermu, gradu koji će biti moj dom narednih mjeseci.
Kad sam napokon stigla do svoje zgrade, moj izraz lica govorio je sve. Dva kofera u rukama, stan na šestom katu, bez lifta. Jedina pomoć bila mi je cimerica Natalija, koju već neko vrijeme poznajem. Zajedno, bez puno razmišljanja, prepustile smo se ovoj avanturi.
U sljedećim danima trebale smo se baviti dokumentacijom, a Google Maps – naravno – nije znao gdje se nalazi naš Odjel, kao ni mi. Na kraju smo pomoć potražile u lokalnom stanovništvu, iako smo se više sporazumijevali govorom tijela nego riječima. Kada su započela predavanja, sve je bilo posve drugačije od onoga na što sam naviknula. Mješavina dvaju jezika, česte zabune, hrpa krivo izgovorenih riječi – ali, usprkos svemu, svi smo se razumjeli.
Noćni život u Palermu je nešto posebno, pogotovo na ulici Vucciria koja ne prestaje živjeti. Noću je najglasnija, najrasplesanija, a ujutro se pretvara u tržnicu prepunu sicilijanskih delicija. Međutim, pazite na torbice i džepove – netko uvijek ‘kupuje’ i ono što nije na prodaju.
I onda, nakon nekoliko dana kada već duboko zaroniš u palermski ritam, shvatiš da je ovo grad koji mijenja sve. Kulturni šok nestane, a sve postane normalno. Ništa te više ne može iznenaditi. Nisam mislila da ću putovati zimski semestar negdje s kuferom punim ljetnih stvari, ali evo me – sredinom studenog, na plaži, uživam kao nikada!
Za kraj, Lana je sažela ovo iskustvo u jednoj rečenici.
– Pizze, limoncella, arancina i cannola – la vita è bella, rekla nam je.