Čović prorektor nakon sedamdesete? Hrvatski studiji na 51 stranici objašnjavaju zašto je neophodan za izborni kolegij
Moramo priznati da smo, po svemu sudeći, objavili preuranjenu čestitku za umirovljenje zagrebačkog prorektora Ante Čović. Pogriješili smo jer smo čitali zakone. Dok mi pišemo vijesti, prorektor Čović je isto tako čitao zakone, a u njima izgledno ne piše da prorektor mora u mirovinu s određenim brojem godina pa tako on ni sa sedamdeset godina ne želi u mirovinu. Jer, tvrde Hrvatski studiji, od neophodne je važnosti da Čović nastavi držati nastavu. Inače, prorektor ondje drži samo jedan, i to izborni kolegij.
Prorektor Ante Čović
Foto: HRT Screenshot
Na Vijeću društveno-humanističkog područja prorektoru Sveučilišta u Zagrebu Anti Čoviću je danas izglasano tzv. Prethodno pozitivno mišljenje o utvrđivanju ispunjenja kriterija nastavne izvrsnosti u postupku odabira znanstvenika i nastavnika za produljenje ugovora o radu nakon 65. godine života.
Isto je izvješće Vijeće izglasalo i prof. dr. sc. Mirjani Matijević Sokol s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta.
No vratimo se prorektoru. Kako to da i sa sedamdeset može raditi? Odgovor koji su ponudili Hrvatski studiji, s kojih je stigao i prijedlog za produljenje Čovićeva ugovora glasi: Kad nema tko drugi.
Privremeno znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija (ono koje je odlukom imenovao Boras kad su Studiji postali Sveučilišni odjel) jednoglasno je na sjednici u srpnju utvrdilo potrebu za nastavkom prorektorovog znanstveno-nastavnog rada na Hrvatskim studijima.
Prije nekoliko dana je je i Matični odbor za područje humanističkih znanosti – polje filozofija i teologija, na čelu s Linom Veljakom, donijelo odluku o ispunjenju kriterija znanstvene izvrsnosti za prorektora Čovića. Ta odluka, kao i sve bitne za slučaj, nalazi se u dokumentu na kraju teksta.
Vezale nas tužbe kao noć i dan…
U nakani da mu pomogne da obori rekord i postane najstariji prorektor u povijesti Sveučilišta u Zagrebu, ako to već nije, Čoviću je uskočio i bivši ministar Pavo Barišić. On je uz profesore Ivana Kopreka i Mislava Kukoča bio u Povjerenstvu koje je utvrdilo da Čović, protiv kojeg se na Filozofskom vodio proces zbog lažiranja podataka prilikom napredovanja, ispunjava kriterije znanstvene, odnosno nastavne izvrsnosti. Unatoč negativnom mišljenju po Čovića koje je stiglo s FFZG-a, zvanje mu se nije oduzelo, a konačnu je odluku opet potpisao Lino Veljak, o čemu možete više pročitati ovdje. U cijeli se slučaj upleo Ustavni sud, koji je također odlukom išao u korist prorektora, a o tome više pročitajte ovdje.
No hvaljenje Čovića nije prvo što povezuje Barišića i Kukoča, ali i prethodno spomenutog Veljaka. Tu su i prijave za plagiranje.
Kada su Barišića 2011. optužili za plagiranje, profesori Tomislav Bracanović, Tomislav Janović, Pavel Gregorić i Davor Pećnjak, podnijeli su još tri prijave. Prvu protiv Kukoča, i to za plagiranje i autoplagiranje. Drugu su podigli protiv Čovića, Barišića i Line Veljaka jer su navodno pogodovali prilikom Kukočevog izbora u zvanje redovitog profesora. Treća se prijava odnosila samo na Čovića, zbog navodnog lažiranja podataka prilikom napredovanja u zvanje redovitog profesora.
Nova etička kultura – jedan, ali vrijedan kolegij
Čović je, vidljivo je iz izvješća, u ljetnom semestru koji je iza nas na preddiplomskom studiju držao nastavu iz kolegija Nova etička kultura. Kolegij nosi 3 ECTS-a, nastavno mu je opterećenje trideset sati po semestru. Čović taj kolegij, da stvar bude bolja, ne izvodi sam, već u suradnji s Matijom Matom Škerbićem. Studenti su ga ocijenili peticom (4,53), a mi smo se, uvidom u Izvedbeni plan studija, uvjerili kako prorektor zaista ne drži ni jedan drugi kolegij, iako je neke držao u prethodnim godinama
Razgovarali smo s jednim studentom Hrvatskih studija koji je upravo odslušao Čovićev kolegij pa tako i sudjelovao je u ocjenjivanju nastavnika. Zamolio nas je za anonimnost unatoč tome što je o prorektoru govorio izrazito pozitivno.
– Na početku je održao uvodno predavanje o etici koje je meni bilo dosta naporno za slušati jer sam to sve već čuo, ali ubacivao je tu i tamo fore pa je bilo ok. Dolazio je na predavanja većinom, više je bio nego što nije. Matija je bio njegov asistent koji je s nama vodio seminare i s njim smo raspravljali. On je dosta kul lik koji zna što priča i s njim su rasprave bile kvalitetne. Nije zamoran i zna približiti gradivo i također se zna šaliti što je bitno za održavanje nastave živom. Čović je za svaku temu izabrao studente koji će izlagati ili su studenti mogli sami izabrati koju su temu htjeli. Nakon studentskog izlaganja bi doveo stručnjaka u tom području etike. Većinom su to bili takozvani bioetičari. Neki od njih su bili ok, neki su bili naporni i oduzimali vrijeme studentima za izlaganje na što ih je Čović upozoravao. Prorektor je bio na dosta predavanja i on je kao moderator imao završnu i uvodnu riječ na predavanjima. Govorio je svoje argumente i ukazivao na pogreške u nečijoj argumentaciji i to je radio dosta kvalitetno s dobrim smislom za humor, rekao nam je student Hrvatskih studija.
Student je nadodao kako je Čović šakom i kapom dijelio svoje knjige, tako da su redovni studenti na predavanjima dobili pozamašan opus iz bioetike.
Ukratko, Ante Čović ni sa 70 godina ne može u mirovinu jer nitko drugi ne može držati jedan jedini kolegij, koji je još k tome i izborni. Hrvatski studiji objasnili su to naširoko kroz 51 stranu.
Bez njega, uvjereni su, nastava na Hrvatskim studijima ne bi bila ista kao što ni Sveučilište izgledno ne bi bilo isto da Čović kojim slučajem, više ne bude prorektor.
Aktualni Zakon o znanosti i visokom obrazovanju ne spominje tu čarobnu brojku od 70 pa si prorektor daje za pravo, što mjerodavna tijela zasad potvrđuju, da po redovnoj proceduri unedogled može dobivati produljenje radnog odnosa po dvije godine, što je opcija za profesore starije od 65. Odluku treba potvrditi i Senat Sveučilišta.
Čoviću jednom već produljen ugovor o radu
Kako je ovo akademska godina u kojoj Čović puni 70 godina života, za očekivati je bilo da prorektor ulazi u zadnji mjesec radnoga odnosa prije odlaska u mirovinu. Naime, na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. rujna 2014., a na temelju odluke Ustavnog suda, tada 65-godišnjem Anti Čoviću jednokratno je produljen ugovor o radu na 5 godina.
To je potom prošlo sve instance odlučivanja, naposljetku i Vijeće društveno-humanističkog područja koje je 24. rujna 2014. potvrdilo produljenje ugovora o radu Anti Čoviću i to ‘na određeno vrijeme do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina života, odnosno do isteka akademske godine 2018./2019.’ Za one koji ne znaju, akademska godina 2018./2019. završava sa zadnjim danom rujna. Više o tom slučaju pročitajte ovdje.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
